Svečano vas obavještavamo da je Žuti titl udružio snage sa studijem Jadran Film te da su pred nama lijepi dani zajedničke suradnje, na različitim poljima filmskog stvaranja. Čekajući da se zarolaju brojni drugi planovi, počinjemo s klupskim večerima, projekcijama filmova u Kino Klubu Jadran Filma (Dubrava, Zagreb), gdje ćemo već u ponedjeljak otvoriti seriju prikazivanja promocijom Far East Film Festivala, tj. besplatnom projekcijom filma 'P.T.U' (Johnnie To). Kino klub Jadran Filma jedino je Kino u Zagrebu u kojem ćete moći ne samo gledati tzv. 'žutotitlovske' filmove na velikom platnu, već u kinu možete pušiti i piti – pravo grindhouse iskustvo! Dođite u ponedjeljak da se družimo uz dobar film, a evo što kaže i službeni PR:

Pozivamo vas da u ponedjeljak, 14. travnja u 19 sati dođete u Kino klub u prostorijama Jadran filma (Dubrava), gdje će Žuti titl predstaviti Far East Film Festival (najveći festival azijskog filma izvan Azije), besplatnom projekcijom filma 'PTU - Police Tactical Unit', slavnog redatelja po imenu Johnnie To ('Izbori', 'Prognani')

ŽUTI TITL, čiji je slogan Drugačije o filmu / O drugačijem filmu, projekt je koji je zaživio 2004. godine izlaskom knjige 'Žuti titl – Drugačija filmska enciklopedija', a potom i filmskim web portalom www.zuti-titl.com. Danas pod okriljem Jadran filma, Žuti titl djeluje na različitim poljima stvaranja i promoviranja 'drugačije' filmske umjetnosti, a već nekoliko godina partner je Far East Film Festivala u Udinama (Italija), koji je za ovu godinu na festivalu osigurao i besplatni boravak hrvatskim i bosanskim čitateljima Žutog titla. Sve to povodom desete obljetnice FEFF-a, koji će se ove godine u slavljeničkom tonu održati od 18. do 26. travnja.

Udine su, dakle, već 10 godina epicentar azijskog filma – prijašnji gosti festivala bile su ikone u rangu Stephena Chowa i Takashija Miikea, a na ovu proslavu ponovo dolazi i Johnnie To. Johnnie To je svoju karijeru na Zapadu gradio upravo u Udinama, prije uspjeha na festivalima kao što su Cannes, Venecija i Berlin. To, ikona kinematografije Hong Konga, u Udinama je 1998. osvojio i nagradu publike za svoj hit 'A Hero Never Dies', a hrvatskoj je publici poznat prvenstveno po filmovima 'Izbori' i 'Prognani'.

Njegov film 'PTU - Police Tactical Unit' (2003), koji će se zahvaljujući FEFF-u u ponedjeljak, 14. travnja u 19 sati besplatno prikazati u Kino klubu Jadran filma, popularna je moderna kriminalistička prerada klasika 'Stray Dog' legendarnog Akire Kurosawe, uzbudljiva priča o otetom policijskom pištolju s čak 11 osvojenih nagrada na raznim filmskim festivalima.

Bit će to prva od niza planiranih filmskih večeri Žutog titla, koje će se održavati u Kino klubu Jadran filma. No, o svemu tome više kada se vidimo u samom klubu!

Objavite, prenesite i širite ovu vijest; dođite na projekciju i druženje; povedite prijatelje, znance i rodbinu.

Gay mehaničari i žuti vinil Ramonesa – dvije riječi: Katsuhito Ishii!

Ishii je ovog puta samo scenarist, koji je za prijatelja Hajimea Ishiminea (scenarista 'Funky Forest'!) napisao ovu suludu, tipično japansku komediju (prije nego je po njegovom scenariju režirao 'Funky Forest'!). Kad kažem tipična japanska komedija (minus manzai), onda mislim – nije za one koji nisu dovoljno 'unutra' da bi se mogli opustiti u lavini apsurda, kolažnih skečeva, potpuno besmislenih dijaloga i humora koji je često temeljito drugačiji od zapadnjačkog, a koji nerijetko iziskuje jako dobro poznavanje japanske popularne kulture (komedije, anima, mangi..), zbog velike količine referenci i internih fora.

'Frog River' je, pojednostavljeno rečeno, priča o mladom house DJ-u i njegovim avanturama u okrutnom svijetu mačizma, žena, ludih prijatelja i čudnih susjeda, a epizodni karakter samog filma, koji izgleda kao da je sastavljen od nekoliko 'epizoda', neizbježan je upravo zato što film jest sastavljen od nekoliko epizoda (plus nadosnimavanje nekoliko novih scena) četiri dijela duge komične J-Dorame.

Ja sam umirao od smijeha, a tko zna hoćete li i vi. In my book, 'Frog River' je jako zabavna, lijepa, blesava, a na kraju čak i poučna priča o odrastanju i potrazi za 'muškošću', s njuškama kakve se mogu pojaviti samo u japanskom filmu i ludoj Ishiijevoj glavi.

Što bi mi bez ninja filmova?

Ponovo legendarni cut&paste majstor Godfrey Ho, sa još jednom ninja papazjanijom proizvedenom na klasični 'uzmi malo odasvud' način HK ninja eksploatacije osamdesetih. Spajanje više filmova u jedan možda je bio najluđi trend hongkonške kinematografije u zlatnoj eri, a ovdje je u sat i pol čušpajza pospajano najmanje dva, tri komada – red ninji, red pucačine, red seksa... Od svakog ponešto, za svakog ponešto – malo Kineza, malo Zapadnjaka, malo hladnog, malo vatrenog oružja...

Tako priča o potrazi za tajanstvenom ninja knjigom susreće taoca koji se zaljubi u svog otimača, a tu je i pljačka dragulja te klasični asortiman akrobatskog ludila, idiotskih dijaloga, suludo šlampave akcije i urnebesnog dubbinga. S neizbježnim začinom golotinje i seksa, popaljenog iz nekog zagubljenog Cat III filmića.

Brkati ninja u žutom koji roka iz uzija, osljepljivanje pivom, disko densing, besmislena količina gimnastičkih akrobacija, idiotska nestajanja, glazba maznuta iz svega na potezu od 'E.T.' do 'Strava u Ulici brijestova'... Pogledate li u riječnik pod 'zabava', vrlo je vjerojatno da ćete pronaći naslov ovog filma.

Opet Francuzi!

U posljednje vrijeme, Francuzi stvarno rade najbolje gore horore – tek što smo se oporavili od udara na osjetila zvanog 'Inside', eto nam još jedne krvave kupke, ovog puta izgrađene oko ideje suvremene francuske verzije klasičnog post-'Teksaški masakr motornom pilom' horora. Samo što u kući gladnoj ljudetine ne žive mutanti nego nacisti, u Francuskoj u kojoj su ekstremni desničari na pragu osvajanja vlasti.

'Frontiers(s)' jest kompilacijski hommage retro 70's sadizmu, ali svakako i jedan od uzbudljivijih gore horora snimljenih u posljednje vrijeme.

Tako se između političkog komentara i klasične jao-meni-kad-zalutah-gdje-ne-treba premise krije uistinu impresivna klaonica (al' doslovno – ljudetina obješena na čengele i kuke! Uz čupanje tetiva kliještima, udaranje macolom u lubanju, rezanje stopala sjekirom, bacanje tijela na cirkulator...), a tu je i ponešto dobrih noćnih skerova i odlična scena užasavajuće klaustrofobije u malom tunelu. S ludim girls & guns zaokretom u finalu. Brutalno, intenzivno... jako dobro.

Stephen Chow se vratio!

Ali s čime? S PG filmom za djecu! Dobrodošli CGI svemirci i dirljive, koliko i pomaknute priče o odrastanju sa svemirskim robo-psom! 'E.T.' kao inspiracija? Chow od prvog dana snimanja to ne skriva.

I je li se to pokazalo dobrom stvari? Da sam desetogodišnji Kinez, to bi bila najbolja stvar ikada (što je pokazao i nevjerojatni uspjeh filma na azijskim kino blagajnama), a ovako... Pa, svejedno je jako dobra. Priča se vrti oko siromašnog oca i njegovog jednako siromašnog sina (kojeg briljantno glumi djevojka!), u čije živote dolazi slatki mali ejlien, kao stvoren za police Turbo Limača.

'Cj7' tako miješa kawaii sladunjavost, socijalni komentar rastuće pseudokapitalističke Kine i sasvim dovoljno neobuzdanog, katkad pristojno neukusnog i začuđujuće sadističkog humora (davljenje u zahodskoj školjci, rafalna paljba govnima, jedenje šmrklja, odrasli debeli muškarac u ulozi djevojke...) da nam ne bude dosadno. Odlični dječji glumci, stari, ali i dalje dobri Chow (sveden praktički na sporednu ulogu) i jedan zabavni moderni obiteljski film – nažalost ništa puno više od toga, ali sasvim dovoljno da preporodi TV program nedjeljom popodne svojim anti-Disney stavom.

Dječji film? Jedan od najboljih koji sam gledao kao odrasla osoba.

Fora britanska gore komedija.

Cijela stvar započinje klasičnom pričom o otmici, u laganim tonovima – jedan otmičar napola zna što radi, drugi je totalni idiot, a oteta djevojka je tipična britanska plavuša, kojoj visi fiš end čips oko struka, ali joj zato svi pilje u sise.

No, onda iz klasičnog humornog trilera o otmici koja nikako da se dovede u red film prebacuje u drugu brzinu pa pokušava opravdati titulu horora koju su mu mnogi dodijelili, negdje nakon četrdesete minute, kada humor dobiva društvo prvih prosutih crijeva.

Devedeset minuta solidne zabave i kineskih profi ubojica s oštrim satarama, klanja mačetom, odrezanih ruku u frižideru, 'Hills Have Eyes' mutanata, kastracije, rezanja stopala i prepolovljivanja glave lopatom, zabijanja krampa u nogu i grablji u glavu...

I sve to od Paula Andrewa Williamsa, čovjeka koji je svojim prošlim filmom, dramom 'London To Brighton' oduševio kritiku i pokupio nagrade, ne bi li sad napravio radikalni zaokret za 360 stupnjeva, objasnivši ga, otprilike, sljedećim riječima – nikada nisam rekao da želim stalno snimati jedno te isti tip filma. Svaka čast!

Cestovni vigilante u TV produkciji.

Brzina ubija u Clarskbergu

Clarksberg je pitoreskni američki gradić u kojem lokalni šerif ima prilično inovativnu metodu punjenja gradskog proračuna oštrim sankcijama prekoračenja brzine. Svaki pokušaj bijega kažnjava smrtonosnim utrkivanjem. Procvat lokalne privrede bi se vjerovatno nastavio da u grad ne stiže zagonetni mladac sa nafriziranim oldtimerom ukrašenim vatrom. Šerif primjećuje da narušavanje idile dolaskom misterioznog došljaka ima puno dublju pozadinu od pukog mladenačkog bunta i želje za dokazivanjem.

Klasik djetinjstva kojeg su u osamdesetima nakon vrćenja po tevezeu malo stariji nazivali "Rambom na kotačima". Martin Sheen, Joe Estevez, Nick Nolte i upečatljivi Vic Morrow su izvrsno odradili posao, ali ipak glavna faca je spimpani crni gangsterski oldtimer.