Kako se ono kaže: jedna lasta ne čini proljeće...

A par dobrih scena ne čini dobar film. Ovaj na primjer... "Rats" i pokojni Bruno Mattei u svom slabijem izdanju. Iako je često govorio kako su svi njegovi filmovi grozni i treba ih snimiti ponovo, u ovom slučaju se apsolutno ne slažem. Naime, ne znam bi li mu ikakav reshooting pomogao jer ideja je i više nego stupidna - ubojiti superintelignenti i ljudetine gladni štakori napadaju malu bandu motorista negdje u postapokaliptičnoj 2240-toj! Mix ovakvog tipa horrora i madmaxoidnog štiha jednostavno ne drži vodu. A ovdje curi na sve strane kad štakore glume obojani zamorci ili lutke postavljene na grbavu platformu kojom, lagano je vukući, pokušavaju gledatelja uvjeriti da svjedoči hordi gladnih štakora u napadu a postapokalitpične bajkere neizrecivo teatralno i/ili superiritantno glume i/ili pokušavaju odglumiti "glumci".

Da ne spominjem kič kostime i rekvizite i njihovo čudno kombiniranje poput crnkinje oboružane redenicima a naoružane kopljem (?!) i punkeroidnog lika kojemu, pri padu u šahtu, s noge sklizne očito par brojeva veća čizma i otkrije sportske čarape.

Nezaboravan je i nevjerojatno zamrljani uvodni telop sa opisom mjesta i vremena radnje i scrollanje sourcea nekog C-64 BASIC programa koji glumi program superračunala... Ali to nije ništa prema neopisivoj količini preglumljavanja i neizrecivo katastrofalno izvedenim facijalnim ekspresijama i histeričnim ispadima spomenute crnkinje (kodnog imena "Chocolate" :) ) koji izazivaju jednako histeričan smijeh gledatelja posebno kad u paru sa histerijom slušamo i gledamo urlanje nesretne žrtve koja se previja glumatajući žestoke bolove izazvane ugrizom oštrih zubi par zamoraca koji zapravo samo nezainteresirano njuškaju...

Ali 'ajde, kraj je kol'ko tol'ko OK (ako prekrižimo 123879. urnebesno izvedeni histerični urlik Chocolate) kao i nekoliko pristojnih i prilično intrigantnih sekvenci. Ali sve skupa ne dosta da bude išta više od trećerazrednog trasha. A mi volimo trash i volimo Matteija, ali ovo je brate mili "fakat" loše. Sreća da sam ovo nabavio u double pack DVD izdanju u paru sa, meni osobno vrlo dragom (ah, nitko nije savršen :) ) Matteievom zombi-nebulozom "Hell of the Living Dead" pa štete nema...

Maksimalan broj ljudi kojima FEFF u suradnji sa Žutim titlom pokriva noćenje jest 20, a preporučeno je da se jave u grupama od po 3-4 osobe, obzirom da će tako biti smješteni. Svi filmofili, studenti, blogeri, novinari, znatiželjnici i filmski fanatici su pozvani, a sve što trebaju napraviti jest na e-mail info@zuti-titl.com poslati imena, prezimena i kontakt (telefon i e-mail) osoba koje bi putovale u Udine na ta dva dana (naravno, u slučaju dužeg ostanka, može se pokušati rezervirati smještaj preko organizacije festivala, uz novčanu naknadu).

Krajnji rok za prijavu je 5. travnja!

Far East Film Festivala traje od 18. do 26. travnja, a ove godine održava se svečano, jubilarno deseto izdanje. Poseban gost festivala bit će slavni redatelj Johnnie To (Hong Kong), poznat po hitovima koji su igrali i u hrvatskim kinima, kao što su 'Election' ('Izbori') i 'Exiled' ('Prognani').

Udine su već 10 godina epicentar azijskog filma – prijašnji gosti festivala bile su ikone u rangu Stephena Chowa i Takashi Miikea, a Johnnie To je svoju karijeru na Zapadu gradio upravo u Udinama, prije uspjeha na festivalima kao što su Cannes, Venecija i Berlin. U Udinama je 1998. osvojio i nagradu publike za svoj film 'A Hero Never Dies'.

Više informacija o festivalu i foršpan za FEFF koji je režirao ugledni redatelj Pang Ho-cheung ('Isabella') potražite ovdje ili na stranicama www.fareastfilm.com.

U očekivanu vaših e-mailova, pozdravlja vas

Žuti titl

U tradiciji 'Shaolin Soccera' i 'Ping Ponga', dolazi nam još jedan sportski CGI spektakl, koji na klasični azijski način spaja vitešku borbu i jurcanje za loptom.

Ekranizacijom poznate japanske mange 'Slam Dunk', kojim je Takehiko Inoue nabo hit svog života, priča o tinejdžerima koji razvaljuju košarkaške terene ovdje je preseljena u kinesko okruženje, a sam film izvorniku dodaje ideju spajanja kung fua i sporta. Samo što tu svaka sličnost s hitom Stephena Chowa staje – jer, 'Shaolin Soccer' je dobar film. 'Kung Fu Dunk' nije.

To što je očito rađen za djecu i tinejdžere nije izgovor za traljavu režiju (nevjerojatno je da ju potpisuje isti čovjek koji je prije nekoliko desetljeća režirao 'Pink Force Commando'!), opću dosadu, naporan soundtrack, očajan humor i nategnutu melodramu. Naravno, jedina svjetla točka je upravo sama akcija na terenu, ali ruku na srce, sve što trebate vidjeti nalazi se u trejleru.

'Kung Fu Dunk' nije ni do koljena nekim drugim nabrijanim sportskim filmovima snimljenima u Aziji. A sjetimo se samo da smo mogli gledati puno toga, od stolnog tenisa preko plivanja do lakrosa. Košarka zaslužuje bolje.

Borilačko vješt ratni opskuritet.

Masovni juriš

1933. godine preko 20,000 japanskih vojnika s preko 50 tenkova krenulo je u invaziju bitne strateške točke kod Kineskog zida. Isprva se činilo kako će utvrda brzo pasti, no sedmorica preživjelih branitelja pružili su srčan otpor i uspjeli zadržati prodor punih 5 dana.

Suludo ostvarenje s velikanima borilačkih vještina stasalih iz filmske kuhinje legendarne braće Shaw. U ovom bizarnom spoju ratnog i filma borilačkih vještina iz minute u minutu se neprestano puca, nabija na bajunet, kolje mačevima, onesposobljava vrhunskim kung-fuom, bacaju bombe, razaraju tenkovi i zapravo konstantno nekog ili nešto destruira, a trenuci zatišja popunjeni su opet agresivno-destruktivnim prisjećanjima sedmorice heroja na razloge zbog kojih su se aktivno uključili u vojsku. Raritetno Shaw bros ostvarenje koje je tek nedavno doživjelo DVD izdanje, a neslužbeno je prozvano naslovom s najvećim brojem filmskih ubojstava. Enorman broj statista i demonstracija prave vojne opreme podosta podsjeća na jugoslavenske partizanske klasike. Najtoplija preporuka za gledanje nakon težeg i stresnog dana jer ovih 100 minuta uistinu ima terapeutski učinak.

Nick Broomfield u svijetu američkih ratnih zločina.

Posljednjih godina, format docudrame, zajedno s dokumentarcima, doživljava pravi procvat, na potezu od 'The Road To Guantanamo' i 'United 93' pa sve do 'Radacted', koji se također bavi američkim zločinima u Iraku, samo je De Palmu ovog puta po kvaliteti prešišao legendarni britanski kralj dokumentaraca.

Nisam još pogledao Broomfieldov 'Ghosts', koji je također jako hvaljeni komad docudrame, ali iako to već neko vrijeme odugovlačim, nakon ovog svakako se bacam na gledanje. U isto vrijeme i rekonstrukcija, ali i odličan ratni film, 'Battle For Haditha' pokazuje kako su američki vojnici iz osvete pobili 24 iračka civila, muškaraca, žena i djece. Broomfield ovdje daje priliku objema stranama (ili bolje reći trima stranama: Amerima, teroristima i nedužnim civilima) da pokažu svoju istinu. Pomoću glumaca (i genijalnih naturščika), visoke produkcije na setovima u Jordanu i režiji koja savršeno kombinira mračnu blisku povijest i zakonitosti igranog filma.

Jedna od stvari koju treba pustiti na televiziji kada Bush dođe u Hrvatsku.

Ukleto sirotište.

Zvuči tako banalno ovako kad se napiše, ali fascinantno je koliko se dobrog, novog i zanimljivog od ove istrošene premise može dobiti danas,  čak i ako sama priča nije toliko bitna onoliko koliko se bitnom pokuša predstaviti, već cijeli teret slave leži na plećima pripovijedanja.

'The Orphanage' je jedan od najrazvikanijih europskih filmova 2007., dugometražni prvijenac J.A. Bayone (s komercijalnom etiketom 'Guillermo Del Toro Presents'), koji je pokupio čak 23 nagrade (i dominirao tzv. 'španjolskim Oscarima'), a etiketu 'španjolski film' nosi na svom čelu – estetika, stil, fotografija, set, gluma... likovi koji sviraju klavir, depresivni pejzaži, sivilo... Sve što čovjek može očekivati od rafinirane europske uljudbe ugurane u horor paket. A što je, za sve koji su navikli gutati španjolske horore, zapravo velika preporuka – jer 'The Orphanage' svo to sivilo i hladnoću nosi s jasnim ciljem. S ciljem da pošteno spoji dramu i horor.

Žena s obitelji useljava u bivši dom za nezbrinutu djecu, kako bi se vratila svojoj prošlosti i pomogla novim generacijama. No, njezin sin iznenada počinje komunicirati sa svojim vršnjacima, koje ne vidi nitko osim njega... Tko su oni, je li on zaista njezin sin i tko je tajanstvena starica koju je majka uhvatila s lopatom u vlastitom dnevnom boravku?

Tu su i brojna sitna horor zadovoljstva, kao što su skeri djeca sa skeri maskama, fizičke deformacije, baba s impresivno razvaljenom čeljusti, otvoreni prijelomi, otkinuti nokat... Sve po pravilima.

Najveći i najbolji festival azijskog filma na Zapadu ove godine slavi 10 godina postojanja – posebni gost je Johnnie To osobno!

Johnnie To čovjek je koji je svoj zapadnjački proboj i otpočeo na festivalu u Udinama, a iako se od njega malo odmakao kada je u Cannesu pronašao svoj novi dom, sada će vratiti uslugu i pojaviti se kao posebni gost velike proslave, 10 godina postojanja Far East Film Festivala u Udinama.

Festival će se održati od 18. do 26. travnja, a osim To-a, vrijedi napomenuti i to da je ovogodišnji foršpan festivala izradio Pang Ho-cheung, jedna od najvećih novih redateljskih zvijezda Hong Konga, čovjek poznat po filmovima 'Men Suddenly In Black', 'Beyond Our Ken', 'Isabella'... U Udinama će se ove godine moći pogledati i svjetska premijera njegovog novog filma, kažu remek-djela 'Trivial Matters'.

Žuti titl i FEFF ove su godine razvili svoju partnersku suradnju u jako pozitivnim smjerovima, posebno za naše stalne čitatelje, kojima smo pripremili veliko iznenađenje – no, više o tome uskoro!!!

Ne zaboravite posjetiti stranice festivala na adresama:

www.fareastfilm.com

www.fareastfilmtheblog.com

Službeni video 10. festivalskog izdanja redatelja Pang Ho-cheunga