|
'Nudist Colony Of The Dead' (1991.) |
|
Autor: Velimir
|
|
16.04.2005 |
 Jedan od onih koji ćete pogledati samo zbog naslova, ali nakon što odgledate nećete toliko plakati za sat i pol (nedajbože dva) sata svog života. Iako, ruku na srce, ovo ponekad zna biti toliko debilno da se i sami pitate što vam tolika količina debilane treba u životu.
Al' mjuzikl sa zombijima (snimljen 10 godina prije 'Katakurisa'!) se mora gledati, posebno kad se radi o nudistima kojima kršćanski fanatici uz pomoć suda oduzimaju nudistički kamp, nakon čega se golaći ubiju kako bi mogli ustati iz groba i ubijati kršćanske izletnike koji kampiraju na njihovom bivšem terenu.
Sve to uz babu koja šamara ljude sa svojim sisama obješenim do koljena (doslovno), razgovor s odrezanom glavom, lijevanje cementa u usta, urnebesno citiranje Biblije i nabijanje iste u grlo te puno sjajnih glazbeno-scenskih točaka.
'Nudist Colony Of The Dead' režirao je Mark Pirro (Pirromont Pictures), autor filmova kao što su 'Polish Vampire In Burbank' (1985.), 'Curse Of The Queerwolf' (1988.) i 'Rectuma' (2004.). 'Rectuma' je njegov veliki hit o divovskoj guzici koja razara Los Angeles.
  |
|
|
Autor: Velimir
|
|
14.04.2005 |
 Sjećate se ovoga? Sada konačno i na DVD-u, u widescreenu, jedan od ranih klasika Billa Murrayja, zapravo film koji ga je probio na veliko platno. Ivan Reitman je nekad ipak znao znanje (ako ništa drugo, režirao je 'Meatballs' i 'Ghostbusters'! I 'Blizance'! I 'Kindergarten Cop'!), a ovo je sjajna komedija o Murrayju kao je luzeru koji ostaje bez posla, stana i ženske pa odluči s Haroldom Ramisom (glumac i jedan od autora scenarija za 'Ghostbusters', 'Groundhog Day'...; a navodno upravo sada piše neki scenarij s Owenom Wilsonom?!) otići u vojsku i malo zajebavati sardženta Hulku. A tu se negdje i John Candy u blatu mlati s hrpom sisatih plavuša.
Na kraju se, bizarno, sve pretvara u još jedno oružje hladnog rata, kada i Murray dobija priliku pucati po Rusima u Čehoslovačkoj...
  |
|
|
Autor: Arminio
|
|
11.04.2005 |
'2000 glumaca, 300 godina ruske povijesti, 33 prostorije muzeja
Hermitage, 3 orkestra i JEDAN NEPREKINUTI KADAR!'
Mrak. Nevidljivi 'duh' kao da se budi ispred
muzeja pred kojim se upravo zaustavlja kočija sa svečano obučenim uzvanicima.
Znatiželjno, gledajući kroz oči 'duha', ulazimo za njima pogledati kuda idu - i krećemo u nadrealno putovanje
kroz 300 godina ruske povijesti kroz koje nas vodi lik francuskog
diplomata (zasnovanog na stvarnom liku Marquisa de Custina)
kroz prostorije petrogradskog Hermitagea, jednog od najimpresivnijih
svjetskih muzeja, gdje susrećemo povijesne osobe carske Rusije,
neprocjenjive umjetnine iz zbirki ruskih careva, pratimo sudbinu
Hermitagea u mračnom dobu drugog svjetskog rata, upoznajemo posljednje
trenutke Romanovih pa sve do posljednjih trenutaka same carske Rusije,
zadnjeg raskošnog svečanog bala koji simbolizira rastanak sa dotadašnjim načinom života
i početak revolucije i duge ruske izoliranosti... sve popraćeno klasičnom glazbom legendarnih ruskih
kompozitora i povremeno oštrim i zajedljivim tonom vodiča Francuza,
koji i kritizira i cinično komentira rusku zaluđenost europskom
umjetnošću i običajima, ali i iskazuje poštovanje i divljenje prema
događanjima koja su obilježila rusku i svjetsku povijest. Bez
kontinuirane i linearne, zapravo, bez ikakve radnje, putovanje je to
prostorijama muzeja, svjedoka povijesti, u čijim se velikim i
impresivnim dvoranama ponovo pojavljuju davno umrli likovi, ponovo
proživljavaju proživljenji događaji, susreće i miješa prošlost,
sadašnjost i budućnost dok lagano klizimo kroz impresivnu građevinu.
Ovo je vjerojatno tehnički najzahtjevniji film ikad snimljen zbog
činjenice da u njemu sudjeluje preko 2000 glumaca i statista, da je
snimljen u 30-tak prostorija Hermitagea, te da je čitavih 90 minuta u
stvari JEDAN JEDINI NEPREKINUTI KADAR!
 
Da! Čitav film snimljen je jednom kamerom i u
jednom jedinom kadru! Potpuno nevjerojatan pothvat i definitivno
neponovljiv!
Kroz 4 godine priprema, izrade detaljnjih kostima (razrađenih do
najmanjih pojedinosti radi HDTV kamere) za 2000 glumaca, razrade kretanja
kamere i detaljnog planiranja i organizacije do izrade posebnog
laganog steadicama po mjeri steadicam operatora i direktora
fotografije Tilmana Büttnera (koji je ipak zaradio popriličnu upalu mišića
nakon ovoga i umalo odustao pred sam kraj nemogavši više nositi
opremu), korištenja posebno izrađene tehnologije snimanja nekompresiranog HDTV
videa na prijenosni hard-disk (kako bi mogli snimiti svih 90 minuta 'u
jednom dahu' jer HDTV trake nisu mogle snimiti više od 45 minuta) te
treninga sa statistima i glumcima i koordinacije cijele monumentalne
ekipe (50-tak majstora rasvjete, 30-tak asistenata redatelja, 8 članova
jezgre ekipe uključujući i prevoditelja za ruski i njemački koji je omogućavao komunikaciju
između redatelja Aleksandra Sokurova i snimatelja Büttnera jer,
vjerovali ili ne, Sokurov govori samo ruski a Büttner samo
njemački!), avantura je počela u rano jutro 23.12.2001.
 
Ekipa je imala Hermitage na raspolaganu samo jedan jedini dan za
kompletnu pripremu i snimanje: za pripremu prostorija (uprava
Hermitagea napravila je presedan i dozvolila da se razmjeste neke
prostorije, uklone alarmi i snima u autentičnim sobama gdje su se neki rekonstruirani povijesni događaji i dogodili, a u par scena koristi se i autentični porculan iz vremena
Katarine Velike koji čak nije ni izložen javnosti, uz uvjet da ekipa
ne smije biti bliže od 20 cm ni jednom izlošku, a kamoli ga dodirnuti),
razmještaj glumaca i statista i snimanje koje je uspješno završeno tek
iz četvrtog i posljednjeg mogućeg pokušaja (baterije za cijeli sustav
nakon trećeg pokušaja imale su snage samo za još 90-tak minuta pa ne
bi izdržale još jedan promašaj) uz neviđenu disciplinu, koordinaciju,
preciznost i napetost cijele ekipe zbog činjenice da bi i najmanja
greška u zadnjoj minuti izazvala propast projekta.
Nemoguće je navesti sve tehničke izazove i rješenja te organizacijske
probleme i zastoje koji su prijetili propašću i zadnjeg pokušaja pa
toplo preporučujem kanadsko ili američko DVD izdanje koje sadrži fantastični
'making of' koji detaljno secira ovaj pothvat, interviewe sa
redateljem, snimateljem, producentom, iscrpan i tehnički fantastično
zanimljiv audio komentar, zatim dokumentarac o samom Hermitageu...
Rezultat je impresivno i nevjerojatno putovanje kroz povijest i
umjetnost sa samim Hermitageom kao glavnim likom, ruskom 'arkom' -
čuvarem kulture i povijesti, putovanje koje, baš zbog snimanja iz
prvog lica i neprekinutosti kadra, uvlači gledatelja i djeluje kao da
se sami nalazite u središtu zbivanja - iako u početku sve djeluje vrlo
čudno i čak iritantno jer neprestano očekujete da se kadar promijeni, postupno vas film 'upije' i neprekinuti kontinuitet snimke i događanja
jednostavno postaje normalan i jedini moguć način da se film doživi.
Veliko finale, 20 minutni bal sa preko 600 plesača u raskošnim
kostimima između kojih kamera leluja kao nevidljivi svjedok
posljednjih trenutaka carske Rusije te impresivni izlazak svih
sudionika velikim stepeništem dok kamera, uz 'naratorov' komentar
'Zbogom Europo' (i rastanak sa francuskim vodičem koji simbolično
pretstavlja kraj ruske povezanosti sa zapadom), klizi među njima i
odlazi prema prozoru i prikazuje posljednji prizor: tmurno i jezovito
sivilo, zlokobno uzburkanu rijeku Nevu i ledenu oluju, metafore nadolazećeg
kraja carske Rusije, ne može ostaviti ravnodušnim.
Usuđujem se reći da se ovim fenomenalnim remek-djelom Sokurov svrstao
uz bok legendi ruskog filma kao što su Eisenstein i Tarkovski.
Jer ovo definitivo nije film - ovo je nevjerojatan doživljaj!
Bravo!
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
11.04.2005 |
 Hiroyuki Tanaka poznatiji kao Sabu režirao je neke prilično zanimljive filmove – 'Unlucky Monkey' je imao potencijala biti super, ali ga je uništio rušilački ritam (počne zakon, onda postane totalno sranje, pa se opet popravi, pa je loš, pa je super...), 'Hard Luck Hero' je jako zabavan, a 'Postman Blues', još jedna eksploracija bizarnog spleta okolnosti u životu običnog čovjeka, najbolji je od svih koje sam imao prilike pogledati.
Emotivno najsnažniji i redateljski najstaloženiji, 'Postman Blues' je priča o poštaru Ryuichiju. On jednog dana dostavi pismo svom starom prijatelju, koji je u međuvremenu postao jakuza te slučajno ode kući s njegovim friško odrezanim pokajničkim prstom u torbi punoj pisama. Policija ga počinje pratiti i slagati sulude scenarije njegove moguće povezanosti s kriminalom. Istovremeno, Ryuichi se zaljubi u djevojku koja umire od raka...
Drama, komedija, krimić, odličan film.
  |
|
|
Autor: Marko
|
|
09.04.2005 |
Kratki spoj nekdašnjeg Spartaka, jedne originalne Charlijeve anđelice i svodnika s visokim petama u kašu koja je znanstvena fantastika čak i za samu znanstvenu fantastiku .
 
U ovom filmu puuno toga ne valja što mu nameće titulu naslova kojeg treba na sva usta tjerat u deponij propalih, pretencioznih filmskih ostvarenja. S jedne strane kao upozorenje budućim entuzijastima da se mane ćoravog (neisplativog) posla, s druge da si malo pumpneš ego i dok se gledaš u ogledalo namigneš i kažeš – Koja sam faca! Ispljuvo sam iz avijona očigledno smeće i dignuo si kredibilitet u svojoj životinjskoj zajednici armiranog betona i pleksiglasa. Sad ću konačno neš' i pojebat'. Upravo takav dojam ostavlja većina mišljenja i recenzija pa ispada da su svi čekali kad će se iskaliti na dotadašnjim facama i zvijezdama i baš su im se fino spojili u jednom filmu.
Saturn 3 je istraživačka stanica u Saturnovom asteroidnom polju. U njoj istraživački par (Douglas-Fawcett) živi idiličan eskapističko-robinzonski život. Jednog dana im istraživački centar pošalje misterioznog kapetana (Keitel) kojem moraju pružiti gostoljubivost i podršku u njegovom zadatku. A njegov zadatak postaje subverzija – on potpomognut mentalno-aktivnim pilulama, neuračunljivošću i rajcanjem na Fawcettovu, slaže velikog robota Hektora kojeg programima prema sebi samom. I naravno da i robot po programiranju postaje neuračunljiv i narajcan na Fawcettovu., ali i ljubomoran na svojeg stvoritelja.
 
Od tog momenta kreće suludo međusobno nadmudrivanje kao kajgana aliena, borgova, odiseje u svemiru, outlanda i johnnyja 5 nakon kratkog spoja. Ma koliko god katastrofalan bio stop-motion kod snimanja Hektora kao i njegov dizajn (oči su mu dvije žarulje za štednju struje – one koje izgledaju ko tri svjetlosna mača stopljena u jedan), stupidni raspleti pa isforsirani ponovni zapleti i dozlaboga predvidljivi dijalozi, nije ga naporno gledat. Uz to što u svojoj šašavosti bude jako zabavan da se uhvatiš ponavljati Nevjerovatno! također je i podosta komoran i na momente klaustrofobičan. Dosta dobar ugođaj radi glazba Elmera Bernsteina, iako je u mnogim slučajevima očit ogroman utjecaj Williamsovih Star Wars tema (možda i nametnut kao špranca od strane producenata!).
Vjerovatno je u svijetu svemirskih Bogova najbolji poklon voljenoj osobi Saturnov prsten. Jedino neka ga dobro pročačkaju prije poklanjanja da možda u nekom kamenčiću ne nalete na malu stanicu s troje sukobljenih, mitskih ljudskih bića i jednim pomalo retrdiranim robotom. Čije je u stvari vlasništvo Saturnov prsten. Hoće se i njega moć kupit i registrirat kao posjed ko što sad rade s mjesecom. Čiji je svemir posjed. Tko smo mi uopće i zašto smo ovdje? |
|
|
Stephen Chow – ekskluzivno! |
|
Autor: Velimir
|
|
07.04.2005 |
 Bili u Londonu i intervjuirali Stephena Chowa! Majstor ima novi film 'Kung Fu Hustle', kojeg će Continental kod nas uvesti na ljeto pod imenom 'Kung fu frka'.
Nova Chowova akcijska komedija čisti je masterpis, jedan od najluđih i najzabavnijih filmova sezone. Svi ste gledali 'Shaolin Soccer', a nadam se i njegove ostale zakon filmove dobavljive u HR videotekama ('King Of Comedy', 'God Of Cookery') – tko ne pogleda 'Kung Fu Hustle', nije zaslužio više klikati po ovom websiteu!
Ekskluzivni intervju s Chowom možete čitati na T-Portalu i u novom broju magazina Klik (dvije različite verzije, tj. različiti setovi pitanja), a dio turbo-ekskluzivnog materijala moći ćete čitati u našoj novoj knjizi koju, ako sve bude po planu, planiramo izdati na Božić ove godine. 'Kakvoj novoj knjizi?', pitate? Strpljenja – sve ćete saznati na vrijeme. U međuvremenu, bacite oko na T-portal ovih dana te kupite Klik za mjesec svibanj, a mi vam poklanjamo jednu fotku s ugodnog susreta u londonskom hotelu Dorchester.
|
|
|
'Grandmother's House' (1988) |
|
Autor: Arminio
|
|
04.04.2005 |
 Zaista ne znam kako je moguće da čak ni mikroskopom nije lako naći bar jednu jedinu pozitivnu recenziju ili bar lijepu riječ o ovom filmu... Jer ovaj jednostavni, jeftini B-triler jedan je od najkritiziranijih i najlošije ocjenjenih - a meni najnapetijih trilera koje sam u životu gledao!
A gledao sam stvarno svašta i mislim da imam neku dozu 'potkovanosti' da odgovorno tvrdim da ovo spada u gornji dom žanra!
Iz radionice Nica Mastorakisa ('Island of Death', 'The Zero Boys'...) a iz pera njegovog 'dežurnog' steadicam operatora Petera Jensena te u režiji Petera Radera (inače, jednog od koscenarista 'Waterworlda') dolazi priča o bratu i sestri koji nakon smrti majke i oca ostaju siročići i sele se kod bake i djeda koji će se brinuti za njih. Već putem do njihove kuće, počinju se događati čudne stvari - autobus kojim se voze umalo pregazi jezovitu ženu koja stoji na sred ceste ne pomaknuvši se ni milimetar. Dolaskom na veliko imanje, djed i baka pokušavaju im stvoriti što ugodnije okruženje za život. I dok se njegova sestrica polako uklapa u okolinu, mali David svjedoči sve čudnijim događajima koji, kako film odmiče, postaju sve jezovitiji i lijepe vas za stolac do same kulminacije filma, neočekivanog otkrića i, iako baš i ne posebno iznenađujućeg ali dosta bolesnog kraja.
 Film je stvarno izvrsno snimljen i, iako je jako jednostavne koncepcije, vizualno je dojmljiv - uz kameru u pokretu (ekstenzivna upotreba steadicama), solidnu režiju (naivne ali impresivne scene potjere kamionom kroz voćnjak iz čijeg je 'promo reela' i nastao cijeli film - nakon što se promo materijal posebno svidio Mastorakisu), furiozno nasilje i 'divljanje' pred kraj, bez jeftinih 'bu' sekvenci i sa solidnom glumom (zapravo, kako tko - ali većinom prolazna ocjena) gdje se izdvaja Len Lesser kao djed - dugo nisam vidio bizarniji lik čije lice krase mutne sivo/zelene oči iz kojih možeš očitati dobrotu, užas i zlokobnu jezu a sve se gotovo istovremeno miješa i isprepliće!
Sve je začinjeno odličnom glazbenom podlogom (karakteristika Mastorakisovih filmova) i nema šanse da ne izgrizete nokte.
Bar ja jesam. A moj ukus je teško zadovoljiti. Mastorakisovi trileri za sada uspijevaju.
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
02.04.2005 |
 Još jedan zagubljeni biser japanske kinematografije šezdesetih, pravi novovalni dragulj kakvih (zahvaljujući sve većem broju na engleski prevedenih DVD-a) srećom postaje dostupno sve više i više.
Ovog puta Ryo Ikebe je jakuza koji izlazi iz zatvora, upoznaje djevojku i spoznaje put autodestrukcije, popločan njezinim kratkoročnim uzbuđenjima, koja variraju od kockanja u abnormalno visoke uloge do utrka i ubojstava...
Ryo je jedan od onih karizmatičnih kulera koji ostaje stone cold čak i u šori, lik kojeg ćemo upoznati u likovima i djelima Tetsuye Watarija, Sho Aikawe, Rikija Takeuchija, Takeshija Kitana i ostalih ikona najboljih postaja jakuza žanra. Iako se ni ovo baš ne može nazvati tipičnim pripadnikom 'jakuza žanra' - opake lamentacije o životu i smrti, upečatljiva vizualna strana, hipnotička sporost, lijepa ljubavna priča i moćno finale...
Sve to, plus emotivna scena u kojoj žena nariče na ramenu glavnog junaka i izjavljuje mu ljubav, a on joj uzvrati komentarom: smrdi ti iz usta.'Masterpis!
  |
|
|
'Splatter University' (1984) |
|
Autor: Arminio
|
|
31.03.2005 |
Prestrašno! Stvarno!
Luđak bježi iz ludnice i počne haračiti nekakvim katoličkim faksom ubijajući studente.
Bizarno, stupidno, očajno... Puno jadnog humora, još jadnije glume,
pop pjesmuljaka iz 80-ih (i scena plesa na pop pjesmuljke 80-ih), 'gore'
ubojstava i, s obzirom na navedene pridjeve vezane uz prvih sat
vremena (koji se mogu okarakterizirati i kao odličan primjer kako ne
prikazati ništa i razvući radnju o ničemu na 60 minuta snimaka
jadnoglumećih studenata u učionici, jadnoglumećih studenata u kafiću,
jadnoglumećih studenata na partyu, jadnoglumećih studenata koje tamani
ubojica...), začuđujuće gledljivog i čak dobro snimljenog raspleta u
zadnjih 18 minuta (sa nekoliko originalnih ideja, dobrim iznaneđenjem
i neočekivanim obratom ako ostanete budni do kraja).
Prava Tromina produkcija iz 1984. uz legendu Lloyda kao 'creative
consultanta'!
 
Tehnički loše snimljeno (unatoč 7 kamermana navedenih na špici?!? Ili
je vic ili nešto ne štima jer očigledno je snimljeno sa jednom,
jedinom, jedincatom... a kad spominjem špicu, zanimljiva je i godina
proizvodnje: umjesto MCMLXXXIV piše MCMLXXXIIII - i to sa zadnjim 'I'
naknadno uguranim i slijepljenim na ostatak teksta!? Očigledno su
napravili špicu a film nisu uspjeli završiti u predvidjenoj 1983. a
nisu imali novaca za novu špicu :) ) i sa morem gafova kao što su vidljiva sjena mikrofona u par kadrova (iako je većina filma naknadno
sinkronizirana - i to jako loše), odraz kamere u staklu prozora i sl.
te sa živopisnim likovima poput npr. svećenika (ravnatelj) u
invalidskim kolicima koji pati od grčeva u desnoj nozi...
I sve začinjeno dijalozima poput:
- 'Ubijena je u kinu!'
- 'Sereš! Što je igralo?'
 
Ma sve izgleda kao parodija na vlastiti račun i na račun slashera koji
su bili u naponu snage u to vrijeme. A jedino tako se i može gledati.
Jer nemoguće je da je ovo snimljeno sa namjerom da bude ozbiljan
horror (kako ga tretiraju kritike po Internetu!). Jer ako je (a definitivno nije), onda je ohoho promašilo metu.
Ali, kao zezancija na temu 'gore' slashera, i još sa Trominim pečatom, nije loše :)
 
|
|
|
Autor: Marko
|
|
31.03.2005 |
Nekoliko noći slabog spavanja, obično uzrokovane stresom ili uzbuđenjem, uobičajena je i česta pojava i ne ostavlja trajnih posljedica na čovjeka. Dugotrajna nesanica je obično odraz psihijatrijskih ili dugotrajnih zdravstvenih poremećaja i ima znatne štetne posljedice u obliku nemogućnosti obavljanja dnevnih obveza, poremećaja raspoloženja, poremećaja odnosa u obitelji i povećanja rizika od dnevnih ozljeda uzrokovanih smanjenom pozornošću i oprezom zbog pospanosti. Trevor Reznik nije spavao punih 365 dana.
 
Trevor Reznik je strojar u velikoj američkoj tvornici, koji iz nekog razloga svakodnevno gubi na tjelesnoj težini, ima kroničnih problema sa spavanjem i život mu se postepeno raspada. Jedino zadovoljstvo su mu povremene ševe s prostitutkom, duuugi razgovori s konobaricom u udaljenijoj zračnoj luci i čitanje Dostojevskog u podstanarskom stančiću vojničke urednosti. Otkad se u tvornici pojavi novi zaposlenik, ćelava mrcina Ivan koji umjesto prstiju lijeve šake ima našiven nožni palac, Trevorov život postaje apsolutna noćna mora. I s ono malo zdravog razuma i posljednjim džulima energije, Trevor počinje odmatati pazlovito klupko kako bi konačno saznao zašto nije oka sklopio punih godinu dana.
 
Christian Bale je savršeno prezentirao lik Trevora Reznika i stravično smršavio (ko da je participirao u dijetnom programu u Manjači u vrijeme rata na ovim prostorima). Desaturiranost slike (ono za što amerikanci na imdbu kažu da im je loše jer im fali malo jakosti boja) je odličan potez. Brad Anderson (autor nepravedno zanemarenog ‘Session 9’, kojeg je, naravno, Arminio iskopao sa kvalitetnim dodacima i kojeg najtoplije preporučam) ponovno zaranja duboko u psihu i od jednostavne i već mnogo puta ispričane nesanične priče stvorio intrigantan i inteligentan film savršeno pogođene atmosfere, fotografije i uvjerljive glume. I šećer na kraju – povratak Michaela Ironsidea iz zone loših TV produkcija, kojeg tek kad vidiš na ekranu u ovakvom izdanju, skužiš koliko ti je nedostajao.
  |
|
|
