|
Autor: Velimir
|
|
24.09.2007 |
|
 Razgibavanje čeljusti
Hoćemo li pri tome razgovarati i o ovom filmu? Zasigurno, ali ne zato što je toliko dobar (dobar je, ali ne baš toliko), već zato što je jedan od onih koji se, kao i bezbrojni naslovi nastali u zadnjih godinu, dvije, itekako oslanja o tradiciju i fanovštinu.
Iako 'Hatchet' izgleda kao dobra epizoda TV serije, skromni mali filmić s generičkom idejom i odličnim klanjem, trudi se izgraditi mit na plećima vlastitog mitološkog kilera – Victor Crowley jedan je od koljača koji se golim rukama snalazi bolje nego drugi noževima i sjekirama (iako mu ni s alatima ne ide loše), a kojeg glumi Kane Hodder, nabildanko poznat i po ulozi Jasona u poodmaklom životu 'Petka 13'.
Trebate još dokaza da je 'Hatchet' proizvod fanova za fanove? Ubacite u smjesu činjenicu da su svoju minutažu dobili Robert Englund i Tony Todd, bez kojih niti jedan moderni hommage-horor ne može proći, i sve je jasno. A priča je i ovdje samo nužni kostur – skupina turista dolazi u New Orleans na karneval, a završava u močvari s glavom u torbi – za vrlo dobre, pače izvrsne gore scene.
Zbog količine iracionalnosti i predvidivosti, 'Hatchet' je dijelom i survivalist-slasher parodija, ali kilavi humor i šlampavost na stranu – klanje je svrha dovoljna za postojanje i gledanje ovih osamdesetak minuta.
 Girls gone wild  Victor Crowley, starog Crowleyja sin
|
|
|
'Shojo Tsubaki aka Midori' (1992) |
|
Autor: Zeljko
|
|
22.09.2007 |
|
Samo jedan čovjek, pet godina rada i nešto više od pedeset minuta uživanja u remek–djelu ero guroa.
 Žena ili...?  Život u cirksus nije lak
Radnja ove anime (ako je tako možemo nazvati jer je ovdje riječ o mješavini raznih žanrova) je veoma jednostavna, međutim sve drugo oko nje je toliko zbunjujuće i obavijeno velom misterije. Krenimo redom...
Djevojčica živi sama s majkom jer joj je otac pobjegao od kuće zbog kockarskih dugova ostavljajući bolesnu suprugu i dijete. Djevojčica počne prodavati cvijeće kako bi preživjela. Prodajući svijeće upoznaje razne ljude i tako sreće čudnog mađioničara čija dobrota joj vraća nadu u ljude. Nakon što se jedan dan vratila kući Midori ostaje i bez majke koja je umrla u postelji. Da bi očaj bio još veći pacovi nisu gubili vrijeme i počeli su jesti njenu majku. Midori samo želi nastaviti školovanje i živjeti kao njeni vršnjaci. Budući da ne zna kome bi se obratila za pomoć odlazi kod mađioničara što postaje njezina najveća životna greška. Njena agonija započinje kada upozna pravo lice putujućih fiakova koji rade za njega. Mala Midori je konstantno silovana, brutalno pretučena, iskorištavana na najgore moguće perverzne načine. Samo pitajte - ovaj film sadrži skoro sve moguće ljudske izopačenosti. Tu su i patuljci, bogalji, chiks with dicks... svi oni žele Midori za svoje hedonističke porive. Kada pomislimo da mori nema kraja, dolazi njen spasitelj mađioničar -patuljak koji koristi zapadnjačku magiju i izvodi trik ulaska u bocu kroz uski grlić. Spasitelj... ili novi zlostavljač? Midori stupa u brak s njim samo da bi se spasila... Hoće li se izvući?
 Dođi ovamo mali psiću  Jedan, dva, tri,... ima li još?
Ovo je sigurno nešto najbizarnije što sam pogledao u posljednje vrijeme. Šokiralo me to što su pravi zlostavljači ljudi prema kojima obično iskazujemo simpatije i sažaljenje. Također me šokirala transformacija anime od slatkastog, nevinog, dječjeg, ljubavnog ka perverznom i sadističkom. Budući da je samo jedan čovjek radio na crtežu pokreta na ekranu je veoma malo pokreta crteža, ali je sve to nadoknađeno fascinantnom radnjom, šokantnim prizorima i prelijepom glazbom. Najveća je ludost, ako mene pitate, što je Hiroshi Harada sam ušao u ovaj projekt, jer ni jedan studio nije htio riskirati novce u tako bizarnom djelu. On je rad započeo 1987. godine, a dovršio je posao 1992. godine, kada je održana japanska premijera. Više puta tokom rada je morao rasprodavati imovinu i ulaziti u dugove da bi pokrio troškove. Da čudima nema kraja opet se pobrinuo Harada, ograničivši distribuciju tako da film dugo nije bilo moguće nabaviti. Ako je vjerovati Midnighteyeu, oni koji su željeli pogledati film morali rješavati zagonetke gdje se nalazi projekciona sala. Ljudi su morali prolaziti kroz razne mračne hodnike gdje su se gubili, a teatarska skupina koja je oponašala cirkusante je bacala predmete u publiku dok su gledali film. Postojale su mape koje sa dijelovima grada gdje se održavaju projekcije i samo snalažljiviji su dolazili na cilj.
Čini mi se da je sve ovo normalno za Japan. Želim posjetiti tu zemlju.
Samo za horor fanatike.
|
|
|
'Die You Zombie Bastards' (2005) |
|
Autor: Velimir
|
|
21.09.2007 |
|
 Obiteljski ručak
Šarmom koji dolazi i odlazi, iz minute i minutu, ali hajde. Ovaj tromaidni pokušaj u sferi horor-komedije nasilniji je zbog nasilnog (rijetko duhovitog) humora nego u horor domeni, a plešući između hobija metalaca iz susjedstva i filma s idejom na kraju ipak ostaje materijalom koji je imao temeljne sirovine za polusatnu minutažu, ali je silom rastegnut na stotinjak minuta u jurnjavi za 'statusom'.
Na kraju krajeva, rezultat jest nabacana kompilacija niskobudžetnih hommagea (stripovski zombiji, ninje, meksički wrestleri, superheroji, roboti, gore horori...), koju povezuje priča o Zombotronu (uređaju koji pretvara ljude u zombije) i zaljubljenom serijskom ubojici.
Ipak, sve nedostatke nadoknađuje s pozitivnim stranama, koje su dobar tempo (lijepo je znati da se stalno nešto događa, bez klasičnih rupetina karakterističnih za rastegnute niskobudžetne projekte, ma koliko događanja varirala po zanimljivosti) i neke prilično kul scene, poput žderanja sirove ljudske glave na pikniku i splatstick trenuci općenito.
Lloyd Kaufman ima vokalni cameo, a tu je i Jamie Gillis, porno ikona čije je pojavljivanje jedna od stvari koju sam iščekivao, čisto da vidim kako se ovih dana nosi stara njuška. I da, Gillis, nekadašnji školovani glumac koji je sedamdesetih utonuo u najcrnji porno underground, jedina je osoba u cijelom ovom čušpajzu koja zna glumiti!
 Zombiji ili body painting? Hm...  Gillis, legenda!
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
20.09.2007 |
|
 Jedna nakon ručka...
'Lost Souls' danas je gotovo nemoguće kupiti (hvala Dr. Goreu na kopiji!), jer je iz nekog čudnog razloga isčezao iz VCD ponude – je li moguće da se danas, 27 godina kasnije, jedan veliki studio poput Shaw Brothersa pomalo stidi što je stajao iza nečega ovoliko... uvredljivog? Uznemirujućeg? Napadnog?
Svi ti epiteti daju vam grubu sliku o tome kakav je film snimio Tun Fei Mou, osam godina prije povratka s eksplozivno ozloglašenim uspjehom sada već pa klasika 'Man Behind The Sun'. Iako ne toliko pamflet kao krvava saga o zlim Japancima, 'Lost Souls' zadržava snažnu političku notu.
S jedne strane pasolinijevski eksplicitno (aha, '120 dana Sodome' prva je asocijacija) kritizira odnos Hong Konga prema ilegalnim imigrantima iz Kine (ovdje redom završavaju na paklenom putu za prodaju u bijelo roblje), a s druge tone u vrlo zanimljivu 'seksualnu politiku': ne samo da se u najboljoj tradiciji okrutne eksploatacije žene tretiraju kao lopte za igru i lutke za silovanje (a frajeri se uspaniče samo onog trenutka kad neka od njih postane seksualno dominantna), već u jednoj sceni šef bande siluje mladog muškarca! Nakon što mu ga umotanog kao poklon serviraju njegovi gangsteri, a on mu vrlo vidno premaže šupak vazelinom!
 Kad kažemo ekstremno, mislimo ekstremno  Samo na Žutom titlu: tjedan golih leševa
'Lost Soul's je, u svakom pogledu, još jedan doprinos tome što će Tun Fei Mou u povijesti filma ostati upamćen kao ekstremist i ekspert za nasilje, koji samo niže scenu za scenom krajnjeg ludila: iživljavanje s vrućim voskom i ledom, griženje grkljana, spaljivanje žive žene zapetljane u bodljikavu žicu, goli muškarac kao živa pinjata; sve do te mjere da se film pretvara u... klasični 70's pinku teatar sumanutog nasilja, upravo onih Japanaca koje T.F. Mou tako jako ne voli.
Zapravo, sve ovo podsjeća na to koliko toga zajedničkog znaju imati hongkonški Cat III naslovi s japanskim pinku eigama, ali koliko su opet drugačiji – pinku filmovi svom ludilu pristupaju kao stilski upicanjenim, teatralnim puzzlama od sadoseksualnih mrcvarenja, a Hong Kong je jednostavno čista prljavština, realsocijalistički grind core svoje vrste. Ne kažem da to što se razlikuju znači da ih trebamo kvalitativno uspoređivati – jednostavno, svaki je svoj mali poremećeni svijet za sebe.
'Lost Souls' razlikuje se od velikog broja svojih ozloglašenih Cat III kolega upravo stoga što ima nekog čudnog, pomaknutog stila i gracioznosti u svom brutalnom kaosu na kojem se temelji, ali kaosu koji će vas držati prikovane uz sebe do samog, totalno ludog kraja.
 Dodavanje s novom 'loptom'  I tako, nakon napornog radnog dana...
|
|
|
'Daughter Of Darkness 2' (1994) |
|
Autor: Velimir
|
|
18.09.2007 |
|
 Žrtva masakra
Već prva scena posveta je prvom dijelu – policajac (nije Anthony Wong, ali film sasvim dobro šljaka i bez njega) pipa bradavice na tijelu leša tijekom uviđaja, ali ovog puta sazna da je žena zapravo živa, jer skoči nakon što joj pred kolegama gurne ruke u gaćice.
Recept kombiniranja 'narodnog humora' s ginekološkim humorom i najokrutnijim sadističkim seks-hororom svojstven je hongkonškoj Cat III produkciji, a koktel je posebno dolazio do izražaja upravo u 'Daugher Of Darkness', Cat III klasiku iz 1993.
 Uklanjanje tragova silovanja  Ekstremnije od 'Tri ekstrema'!
'Daugter Of Darkness 2' također je (i to odlično!) režirao Kai Ming Lai, redatelj prvog dijela, a iako počinje kao komedija (isprekidana goreom), a zatim se razvije u soft-pornić, cijeli paket iznenađenja završava kao žestoki sadizam, nadmašivši ludilo prvijenca u finalu sa supružnicima i njihovim sinom, koji se iživljavaju nad otetom djevojkom. E, i onda još 'skroz' završava kao opako dobar slasher. S genijalnim krajem krajeva.
Svega se uspjelo nagurati u ovaj film – ubojstva lovačkom zamkom, policiju koja organizira masovno javno drkanje seljana na dekolte jedne od svojih djelatnica (te jedenje povrća umočenog u punu zdjelu njihove sperme), bacanje čovjeka (načetog udarcem sjekire u glavu) pod jureći autobus, trudnicu oboljelu od sifilisa koja se abortira zagrijanom metalnom vješalicom...
 Slasher rape&revenge  Fajnal fajt
|
|
|
'The Delta Force' (1986) – hrvatsko izdanje! |
|
Autor: Velimir
|
|
17.09.2007 |
|
 'Delta Force' DVD
Chuck Norris, Lee Marvin i Steve James kao spasitelji svijeta/amerike/Židova i Robert Foster kao zli arapski terorist Abdul. Plus kroseri, rejbanice i crne uniforme s američkim zastavama kao samoljepljivim prišivcima– ne treba ponovo spominjati kako je 'Delta Force' bio i ostao jednim od najluđih akcijskih filmova svih vremena i jedan od karikaturalnijih primjera propagande Reaganovih osamdesetih, uz koje su s guštom odrastale generacije rođene u sedamdesetima.
O 'The Delta Force' nema se reći nešto više od onog što smo već rekli u našim knjigama ili ovdje, osim jedne bitne stvari – pojavilo se hrvatsko izdanje!
Continental Film nedavno je konačno uvezao 'The Delta Force' u naše dućane. Nažalost, od dodataka ni 'd', ali već sama činjenica da će neki novi klinci, koji čitaju fore o Chucku Norrisu i skidaju divikse ne bi li skužili o čemu se to zapravo radi, konačno imati priliku upoznati se s jednim važnim komadom filmske povijesti zvane Cannon, iz prve ruke i na novom formatu.
|
|
|
'Return Of The Living Dead 3' (1993) |
|
Autor: Velimir
|
|
16.09.2007 |
|
 Come to daddy!
Čovjek koji je zaslužan za postojanje nekih od najvećih horor klasika svih vremena snimio je ovaj nažalost ne pretjerano poznat, da ne kažem tragično podcijenjen doprinos legendarnom 'Return Of The Living Dead' serijalu, koji je na najbolji 80's način u neku ruku parodirao (ali i bio tada modernim hommageom) Romerove zombi klasike.
Sve dok Yuzna nije uzeo kormilo u ruke i napravio nešto ozbiljno. Čak i pomalo mračno. Ali u isto vrijeme i jako, jako zabavno.
Žderanje mozga, manijakalni piercing skoro pa ravan onome iz 'Naked Blood', čupanje glave s leđnom moždinom... Sve to uz za Yuznu klasični hiperrealistični gore i lude maske te savršenu prostetiku, a povrh svega toga drama o neprilagođenim tinejdžerima i frajeru koji iz ljubavi oživi svoju mrtvu djevojku te ponovo oslobodi virus za koji je vojska mislila da ga je stavila pod kontrolu...
 Vatreni poljubac  Vruća 'gotičarka'
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
15.09.2007 |
|
 Ravno na ražanj
Već znamo priču – reality televizija uništila je moral, a producenti koje zanima samo gledanost i novac spremni su 'producirati snuff film'. Oni su ionako mrtvi, kako kaže glavni negativac, braneći svoju ideju – izvlačenje 10 na smrt osuđenih kriminalaca (muškaraca i žena) iz zatvora, koji potom bivaju primorani boriti se na život ili smrt, dok se njihov a borba emitira uživo na Internetu. Samo jedan na kraju smije preživjeti...
Varijacija na temu vidjeli smo puno i da, ovo je niz klišeja na kvadrat, iako prije svega posve popaljeni 'Battle Royale' (minus intelekt), dok u isto vrijeme biva klasičnim niskobudžetnim akcićem za vjerne posjetitelje videoteka (iako je neki debil odlučio raditi za kina i spušiti grdne pare – stvarno ne kužim zašto je ovo koštalo 20 milja dolara! Honorari?).
Urnebesno debilni dijalozi, ekstremno nasilje, Vinnie Jones i wrestlerska legenda Steve 'Stone Cold' Austin dolaze u paketu, a rezultat je jednostavno jako zabavna brainless akcija, ma koliko se trudio imati 'mozga' sa svom tom silnom kritikom moderne eksploatacije nasilja u novim medijima. No, i karikaturalnost serviranja te poruke doprinosi zabavi, u neku ruku...
 Trčanje od eksplozije (a eksplodira čovjek)  Austinova ćela i jedan helić
|
|
|
'Beautiful Sunday' (2007) |
|
Autor: Velimir
|
|
14.09.2007 |
|
 Kitano? Nije, ali motivi su isti
Koreja i dalje proizvodi najljepše filmove. Vizualno gledano, ovo je još jedan doprinos tezi da im na polju stila nema ravnih. Ostalo? Nije loše, uopće nije loše. Možda se malo previše trudi biti 'pop' i 'teška depra' u isto vrijeme, ali većinu vremena, spoj krimića, trilera i ubojito pesimistične drame funkcionira.
Koga bi izabrala – dobrog tipa koji je zgriješio ili lošeg koji nije zgriješio?, pita naš antijunak svoju buduću suprugu, djevojku koju je prije nekoliko godina silovao, a sada se uvukao u njezin život u potrazi za iskupljenjem. Druga, paralelna radnja koja samo čeka sudar s ovom, jest priča o policajcu i njegovoj potrazi za svojim iskupljenjem, a koji, kako bi platio bolničke troškove svoje supruge, pristaje obavljati prljavi posao za mafiju i upada u govna do grla.
'Beautiful Sunday' je besprijekorno dobro režiran, za što je zaslužan Jin Kwang-Gyo, koji manje-više uspijeva isporučiti ono što je i planirao – visokostiliziranu emotivnu bombu koja ima svojih rupa (napadno mahanje moralnom zastavom, primjerice), ali finale ih sve iskupljuje, onoliko koliko likovima i njihovim životima to ne polazi za rukom...
 Dva homo sapiensa i jedan nož  'Infernal Affairs?' Nije, ali...
|
|
|
'Night Of The Creeps' (1986) |
|
Autor: Arminio
|
|
11.09.2007 |
|
Nisam izdržao... Nabavio sam bootleg. I odgledavši film, odmah moram
reći - srećom!
 Dva drugara...
Jer čekati da se netko smiluje i izda ovo na regulanom DVD izdanju
nema smisla jer, kako se čini, prava su u (ne)milosti glavešina Sonya
koje prati glas da nemaju interesa izdavati ništa starije od par
godina pa nije za očekivati da ćemo regularni DVD skoro dočekati (iako
redatelj Dekker po intervjuima tajnovito 'baca bombe' da bi možda ipak moglo
skoro...). Pa dok se pišu peticije i na sve strane traži da se ovo
konačno legalno izda i tretira kao malo remek djelo horrora 80-ih (što
i je) a ne kao nevažni debitantski filmić Freda Dekkera, dostupni su
fantastični bootlezi koji kvalitetom slike, kakvom se
ne mogu podičiti ni neka prava DVD izdanja, u punom sjaju, raskošnih
boja i anamorfnog widescreena dostojno prezentiraju ovaj Dekkerov
prvijenac! Sony, eat your **** ili daj već jednom izdaj bolje! Jer ovo
zaslužuje pravi tretman!
Evo, ja sam se dočepao fenomenalnog bootlega sa HDNet kablovske koji je doduše verzija sa kino krajem no to nije problem jer sa par klikova na 'Jubitu' možete bez problema naći originalni
Dekkerov kraj filma (daleko bolji nego kino-kraj isforsiran, naravno,
od strane producenta).
 ...puževi golaći from outer space...  ...i jedna poduzetna cura
A sad da se bacim na konkretno - 'Slither' vs 'Night of the Creeps'?
Rezultat: izjednačeno!
Naime, od kada je bivši Tromin zaposlenik James
Gunn režirao svoj prvijenac, nema tko ga ne uspoređuje sa ovim Dekkerovim, također, 'prvim pa
muškim'. Usporedbe idu tako daleko da 'Slither' prozivaju remakeom. E
pa oni koji tako misle vjerojatno nemaju pojma što je remake i/ili
nisu gledali 'Slither' a ni 'Night of the Creeps' jer sve što oba
filma imaju zajedničko su imena Dekkerovih glavnih likova i Gunnovi
nazivi mjesta i ulica (poznati horror redatelji) te vanzemaljski 'puževi golaći' koji upravljaju ljudima (i životinjama) nakon
što im se, kroz usta, uvuku u organizam. I tu prestaju sličnosti. A to
nije dosta da nešto nazovemo remakeom!
 Atkins aka Cameron u elementu  Porod vanzemaljskih puževa golaća
Jer 'Slither' priča jednu drugu priču
a priča 'Creepsa' klasična je teen horror komedija koja počinje
problemima na vanzemaljskom brodu, a tinejdžerskom neslanom šalom
skreće u vanzemaljskozombijevski horror krcat dobrim goreom, odličnim
scoreom (pazi stih! :) ), ingenioznim dijalozima sa posebno zabavnim
replikama genijalnog Toma Atkinsa, nevjerojatnim situacijama
uzrokovanim interesantnim podzapletom i, na koncu, obavezno urnebesnim
finalom. I svakom tko je pogledao oba naslova, savršeno je jasno da
Gunnov 'Slither' bez problema funkcionira kao varijacija na temu ili čak odličan nastavak! Usput, Gunn tvrdi da Dekkerov masterpis nije
gledao prije nego je odradio 'Slither'. Nije da mu ne vjerujem, al'... ;)
I da - ne samo da očekujem luksuzno DVD izdanje nego i box set 'Night
of The Creeps' + 'Slither' jer njih dvoje su idealan par!
 |
|
|
