|
'The Horror Of Malformed Men' (1969) |
|
Autor: Velimir
|
|
04.09.2007 |
 Doručak
Ero guro je možda moj najdraži žanr japanske... pa, ne samo filmske umjetnosti već i svih ostalih područja u kojem je žanr egzistirao u posljednjih nekoliko stotina godina, od grafika preko mangi do literature. I filmova, naravno, koji u 'profinjeniji' ero guro nonsensu teritorij ulaze svaki put kada adaptiraju knjige Edogawe Rampa, kralja ero guro književnosti (i jednog od najvećih japanskih književnika svih vremena), prema čijim je pričama, između ostalog, snimljen i nedavni hitić 'Rampo noir'.
'The Horror Of Malformed Men' ne samo da je također adaptacija Edogawinog djela, već je adaptaciju potpisao upravo jedan od najvećih ero guro redatelja svih vremena, pokojna legenda i naš heroj Teruo Ishii. Čiji je 'Horrors Of Malformed Man', pored svih ekstremnih i manje ekstremnih filmova koje je snimio u 50-ak godina i 80-ak filmova teškoj karijeri, i dalje njegov u Japanu možda najozloglašenijih uradak. Ljudi su napuštali kino dvorane u pola prikazivanja, zgroženi i zgranuti, nakon čega su idućih 30 godina zabranjivana čak i video i DVD izdanja. U zemlji koja slobodno prodaje najekstremniji lažni snuff i porniće u kojima se klinke ševe s jeguljama, žoharima, žabama i zlatnim ribicama, to zvuči kao jako, jako ozbiljna stvar.
Ali 'The Horror Of Malformed Men' nije se našao na listi nepoželjnih zbog gorea, bizarnosti i seksa, već zato što je dirnuo u živac, u japanske postnuklearne traume i, ono još važnije, u ultimativni tabu – igranje na kartu tjelesnih deformacija i 'nepoželjnih' termina koji se koriste za njihovo opisivanje, tj. političku nekorektnost posebne vrste, iznimno sablažnjive za kulturu i mentalitet japanskog otočja. Sjetimo se, i jedan je 'Zatoichi' bio na crnoj listi jer pokazuje obračune sa slijepom osobom...
 Art  Ples na plaži
U svakom slučaju, ozloglašenost se zadržala. Sve do danas, kada je film konačno dostupan i na zapadnjačkom tržištu, ne bi li se svi podsjetili da je Ishii snimio neke daleko 'mučnije' i više 'uznemirujuće' (da ne kažem 'bolesnije') filmove i ero guro klasike, koje nitko nije dirao ni zabranjivao; ništa zato, jer 'The Horror Of Malformed Men' ostaje predivnim nadrealnim tripom iz zlatnog doba filmskog nadrealizma, tripom koji kombinira nekoliko Rampovih priča za potrebe jedne 'kompilacije' snova i noćnih mora.
Logike nema (ero guro nonsensu aka erotični groteskni nonsens ju po definiciji ne treba), ali okosnica priče postoji – liječnik koji pati od amnezije traži nestalog oca, poremećenog znanstvenika koji na otoku uzgaja deformirane ljude (Ishii je iskreno tvrdio da nikada nije čuo za Dr. Moreaua!), vladare lijepih žena.
Sve ostalo je jahanje na valovima ludila, uz predivna vizualna rješenja i klasičnu 60's slobodu korištenja filmske vrpce za osobne, autorske vizije. Prisjetimo se, u 15 godina karijere koja je prethodila ovom filmu, Ishii je već režirao 57 naslova, krimića, drama i ero guro ludila, tako da 'The Horror Of Malformed Men' dolazi i kao svojevrsni ventil za ispucavanje kreativnog genija do maksimuma, unatoč tome što je riječ o studijskom poslu (Toei).
Teatar panike susreće noh, sise susreću psihodeliju, a tu su i ožiljak u obliku svastike na stopalu, butoh plesači (butoh je prisutan u velikom dijelu Ishiijeva ero guro opusa, pa tako i u 'Screwed'), blesavi humor, sijamski blizanci različitog spola, žderanje rakova iz ljudskog leša, incest...
 I jope art  Rafting
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
04.09.2007 |
 Fido, lošije raspoložen
Što bi bilo da se drugi svjetski rat zapravo vodio između ljudi i zombija i da su ljudi na kraju pobijedili? Pa, sudeći po ovome, ljudi bi pripitomili zombije uz pomoć ogrlice koja ljudskog mesa gladne manijake pretvara u idealne sluge, kućne ljubimce i radnike u javnom sektoru. Kada naša obitelj nabavi zombija s pokvarenom ogrlicom, on pojede susjedu i na njegovim je vlasnicima, prije svega dječaku i njegovoj majci, da se nose s posljedicama nove epidemije, prvenstveno onima koje su snašle njihovu obiteljsku zajednicu.
Upravo u tom prvom dijelu, 'Fido' savršeno slijedi strukturu dječjeg filma o prijateljstvu dječaka i psa kakvih smo se nagledali kao klinci, samo što je u ovom slučaju pas zapravo ex-čovjek, živi mrtvac i kanibal. S duge strane razvija se motiv ljubavnog trokuta između žene, muža i zombija.
Iako je ovo zapravo dječja drama, 'Fido' zasigurno nije preporučljiv za standardni dječji program. Jer, on je u isto vrijeme crna komedija i satira obiteljskih filmova, koja se bavi distopijom i ismijavanjem američke suburbane utopije pedesetih, kao i kulture oružja te vojno-industrijskog kompleksa koji savršeno kombinira postratno stanje s velikim biznisom. Da ne spominjemo i neke druge, nimalo sitnije razloge, kakvi su pristojna količina gorea, bizarne seksualne igre susjeda i njegove seksi zombi ljubavnice te scene ubijanja djece.
'Fido' izgleda kao slikovnica, ali opet nije ni film za djecu ni film za odrasle, što mu može biti gadna komercijalna kletva. Ali s druge strane ostaje jako dobrim i predivno bizarnim filmom koji si je mjesto u zombi movies povijesti zacementirao već kod napisanog sinopsisa.
 Dijete, lopata i zombi baba  Živi mrtvaci služe djeci
|
|
|
'Gore From Outer Space' (2001) |
|
Autor: Velimir
|
|
03.09.2007 |
 Mi smo u kući, buraz
Nažalost, ne toliko lud kao prethodnik Hirohishe Sasakija, kao i s iznenađujućim odsustvom gorea i svemiraca, unatoč naslovu. OK, svemirci imaju ljudsko obličje, ali...
Miks je standardan i očekivan svima koji su gledali 'Crazy Lips' – i ovaj, iako nešto lošiji, počinje kao svojevrsni nastavak s bezglavim ljudima, FBI-jem i ludim ženskim medijem, uz puno neukusnog i offbeat humora, a (opet) završava kao raspojasana kung fu akcijada, s fantastičnim koreografijama borbi koje su (opet) radili majstori iz Hong Konga.
 Raspjevana heroina  Zatvorska buna
Plus: Kiyoshi Kurosawa ima cameo! Kako je on dospio ovdje, nemam pojma, ali takve sitnice su ono što ovaj film čini gledljivim, za razliku od nakrcanije, urnebesno uvredljive i nekontrolirane anarhije spomenutog prethodnika.
Srećom, 'sitnica' ima dosta za propisnu zabavu – od žene koja piša u grmlju jer u kući svemiraca ne može pronaći WC preko napaljenog ginekologa u svijetu politike i lutke iz svemira pa sve do leteće kuće, pjevanja i zatvorske pobune s ispaljivanjem metka prstima.
 Kiyoshi Kurosawa  Wtf?!
|
|
|
'Blackmagic With Buddha' (1983) |
|
Autor: Velimir
|
|
01.09.2007 |
 Žrtva zlog mozga
O da – još jedan stari horor iz Hong Konga, još jedna dražesna moralka s ludim efektima, velikim sunčanim naočalama i fenomenalnom glazbom, uključujući i hororični instrumentalni 'ta-dam!' snippet koji se ponavlja milijun puta u 90 minuta, dok vam ne ispere mozak i pretvori ga u hranu za glavnog antijunaka ovog filma.
Ovog puta, naučili smo da ne valja biti pohlepan – gospon Chin Ben želi biti bogat pa otkriva mozak indonezijske mumije, koji ispunjava želje ako ga se zauzvrat hrani friškim mozgovima, makar i životinjskim. No, stvari izmiču kontroli pa glavni negativac postaje upravo mozak, koji se ponaša kao pumpa za luftmadrac i glasa kao debeli Kinez s astmom koji drka na Electric Blue. Mozak koji opsjeda i ubija ljude kad se naljuti pa naposljetku unosi kaos u obitelj i mirnu zajednicu...
I to je manje-više to. Trebate nešto više?
 Oh, this is art!  Rigoleto
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
31.08.2007 |
WOOOA! James Gunn! Bivši Tromin zaposlenik i scenarist famoznog Troma-klasika
'Tromeo & Juliet' nastavlja svoju post-Troma karijeru (započetu
scenarijima za 'The Specials', 'Scooby Doo' nastavke, 'Dawn of the Dead' remake...) nečim
što jako podsjeća na filmove na kakvima je, kaže, odrastao.
 DVD ovitak I eto ga
'Slither'! Opako zabavna i gnjusnim goreom nakrcana horror komedija
kakve danas hollywoodski producenti ni štapom ne žele pipnuti ako baš
ne moraju... A ova je dobra! Prilično!
Jer James ovdje pokazuje da zna kako pripremiti vrhunski hommage-čušpajz 'monster-movie' žanra koristeći sve ponajbolje iz sličnih filmova i koji kipi
od štiha 80-ih i prekrcanosti referencama na klasike (svi nazivi
ulica, kafića, čak i imena likova su izvedenice imena redatelja ili
naslova poznatih horror filmova ovakvog tipa)! Pa tako sve počinje
padom meteora iz svemira koji u sebi krije nekakvo biće ('Blob'?) koje
se, poput parazita, uvlači u zemaljske organizme ('The Puppet Masters',
'Night of the Creeps' - vidi ostatak teksta, 'Bodysnatchersi'?)
transformirajući ih postupno u neviđeno groteskne kreature koje
zajedno tvore jedan organizam a u stanju su i apsorbirati druge
('Society'?) ili im u glavu ubaciti crvoliko/'pužgolaćoidno' stvorenje koje će ih
pretvoriti u svojevrsnog teledirigiranog zombija (izaberi bilo kakav
naslov sa temom masovne zaraze i/ili zombi film) dok 'kolovođa' još ima i sposobnost razmnožavanja i stvaranja potomstva pomoću divovskih trudnica (ne pitajte... morate vidjeti da bi povjerovali...)!
Invazija je počela
a jedini spas su teenagerica, žena glavnog 'nositelja zaraze', policajac zaljubljen
u spomenutu ženu i totalno atipični gradonačelnik (ili, bolje rečeno, za naše prilike tipični provincijski gradonačelnik ;) . I kreće gore-galore-tour-de-force kakvog se ni rani Jackson ne bi postidio u prikazu
eksplicitnih i živopisnih načina tamanjenja ljudi i još živopisnijih
čudovišno grotesknih nakaza uz pristojnu dozu bizarnog humora sa
fantastičnim CGI i klasičnim efektima...
 Puževi golaći from outer space  Počinje...
O da! Gunn zna kako se to radi! Stari Lloyd napravio je dobar posao
jer njegov bivši 'učenik' pokazao je da zna kako se pišu suludi
dijalozi i kako se kreiraju suludi likovi i jos luđe situacije i
gomile prizora sa, za današnje hollywoodske standarde, vrlo eksplicitnim
goreom! A da nije zaboravio Tromu dokazuje Lloydov mikro-cameo
(obratite pozornost na scenu u policijskoj stanici :)), komadić 'Toxic Avengera'
koji se vrti na TV-u u jednoj sceni i DVD dodaci - redom bolno
urnebesni i neodoljivo nalik Trominim making-ofovima.
 Gnjusoba!  Može zaraza i na daljinu!
Iako su Slither proglasili totalnim ripoffom spomenutog 'Night of the
Creeps' (ne mogu suditi o istinitosti tvrdnje jer čekam DVD izdanje -
iako mi se sve više čini da ću morati zagristi u DivX :( [UPDATE: zagrizao u DVD bootleg i dobro se napapao! :) Detalji ovdje]), Gunnu skidam kapu i čekam njegov slijedeći masterpis! Nadam se samo da neće
biti 'Scooby Doo 3,4,5,6'... već nešto poput ovoga. Ili još bolje!
 Ne diraj mi auto!  Three men/women army 
|
|
|
'Invisible Target' (2007) |
|
Autor: Velimir
|
|
30.08.2007 |
 Ajmo, da vidimo ruke
Klasična moderna HK akcijada, što znači – jako, jako puno šora i kaskaderskih ludorija (od onih na žicama i uz pomoć CGI-ja do istinski opasnih, kao što su suludo skakanje pred autobus i skokovi s velikih visina), pucačina, ekspolozije, demoliranje automobila i konstantno, manijakalno prštanje razbijenog stakla, uz maksimalnu stiliziranost i manekenske protagoniste, koji su punokrvni majstori borilačkih vještina – nije čudo da moraju biti, jer je redatelj Benny Chen odbio koristiti kaskadere kao zamjenu za opasne scene glavnih glumaca!
'Invisible Target' razvalio je hongkonški box office i pobrao hvale kritike u isto vrijeme, a priča je to o pljačkašima i plaćenicima, sedam siročadi odgojenih u vojničkim uvjetima, koji u nekoliko navrata uspiju tako ponizit policiju da je objava rata između podzemlja i murije neizbježna. Tri policajca, svaki sa svojim privatnim motivom, predvode svaku borbu na prvoj liniji fronte.
Akcija, triler, krimić i drama, a uz sve to, ima mjesta i za humor, poput sudbine jednog od glavnih likova kojem negativci natrpaju šaku metaka u usta i natjeraju ga da ih proguta, ne bi li naredni dan proveo izvlačeći ih iz vlastitog šupka...
Zabavno, ali definitivno nije ' SPL', iako i ovdje glumi Jacky Wu (' Fatal Contact')...
 Plamen ljubavi  Dozvolite da se obratimo
|
|
|
'Bleeders' aka 'Hemoglobin' (1997) |
|
Autor: Zeljko
|
|
29.08.2007 |
|
 Još jednom u automobilu, ali ne kao autostoper
Na početku filma narator nam pripovijeda o starom europskom aristokratskom običaju da svoje gene (kao i materijalna blaga) očuvaju unutar svojih obitelji ženeći i udajući najbliže rođake. Kada su doktori otkrili vezu između raznih bolesti i incesta običaj je strogo zabranjen a oni koji se nisu povinovali novome zakonu mogli su samo pobjeći u novootkriveni svijet – Sjevernu Ameriku. Kad ništa ne bismo znali o filmu iz ovog uvoda bi nam bilo jasno o čemu se radi u filmu bez gledanja ostatka od nekih devedeset minuta. Povratak u sadašnjost. Mladi bračni par, Kathleen i John Strauss, uplovljavaju brodom u otočnu luku. Odmah po dolasku John dobiva teške napade sa flashbackovima, očito iz svoga ranog djetinjstva. Odmah ga vode doktoru kojeg glumi filmska legenda Rutger Hauer. Tu saznajemo da John boluje od rijetke bolesti krvi, a na otok je došao kako bi ispitao svoje obiteljske korijene i pokušao izliječiti bolest. Saznajemo kako je John daleki rođak nizozemske obitelji Van Daam čiju su kuću mještani spalili prije 75 godina, a stanare ubili jer su se bojali mračnih dešavanja u i oko kuće. U međuvremenu na otoku se počnu dešavati krađe tek ukopanih mrtvaca a kradljivci koje još uvijek ne vidimo bježe kroz tunele ispod groblja.Očito je kako su neki od Daamovih preživjeli...
 Bića imaju oba spolna organa  Mutacije u epruveti
Film je režirao meni nepoznati Peter Svatek koji je nakon 'Hemoglobina' zaglavio u TV produkciji, a ništa bolje nije prošao ni scenarist kojemu je ovo prvo i izgleda posljednje zlodjelo. Na scenarijskom planu film nije uspio spasiti ni legendarni Dan O'Bannon. Film ima solidnu atmosferu, sjajnu fotografiju maglovitih ribarskih otočnih predjela Kanade, dobar gore pogotovu prilikom autopsije jednog od incestoidnih mutanata. Čudovišta iz podzemnih tunela su sjajno urađena bez korištenja CGI-ja, međutim gluma je očajna kao i većina dijaloga što se mogu čuti u direct to video filmovima. Većina likova su iritirajući i nemaju skoro nikakvu funkciju osim da nam kažu što već ionako znamo što vrijeđa inteligenciju. Glavna junakinja je trudna izgleda da bi se napetost podigla na viši nivo. Očekivao sam kraj filma sa rađanjem deformirane bebe, ali sam valjda pod utjecajem drugih filmova pogrešno procijenio scenariste('Humanoids from the deep' recimo ima zanimljiv kraj). Tu je i ljubavna scena izvan svakog konteksta, ne služi ničemu, a izgleda da je stavljena u film samo zato što je glumica htjela pokazati gornji dio tijela bez odjeće. Naravno nama je najzanimljiviji lik je Hauer koji ovaj put glumi propalog doktora koji se odaje alkoholu. Od njega sam očekivao više angažmana što scenarij očito nije dopustio - još jedan minus filmu. On je svakako dobro uradio svoj dio posla.
 Nova vrsta Jedi viteza - bića nastala incestom  Zagrljaj na kraju
Iako sam rekao kako film ima dobru atmosferu u njemu nema skoro nikakve napetosti. Glazba je na momente solidna ali se uspjela uklopiti u sivilo filma. Ubijaju ljude, jedu ih žive i piju im krv... na što nisam ni trepnuo jer se nisam uspio identificirati sa njima. Mogao bih pomisliti da režiser nije nikada pogledao napet (horor) film. Radnja je jedna potpuna ravna linija, nimalo uzbuđenja, scene ubijanja, pa i ubijanja djece su tako nemaštovito urađena da se čovjek može zabrinuti zbog svoje ravnodušnosti. Kulminacija na svjetioniku je mogla spasiti film međutim i tu je ovaj film podbacio. Nimalo žestine i brzine za vrijeme napada mutirajući čudovišta – potomaka nizozemskih doseljenika. Oni koji dugo žive u mraku imaju osjetljive oči i zato shvaćamo zašto su se ljudi sakrili u svjetionik, a ne u neku sigurniju građevinu, međutim nije mi jasno zašto se ljudi koji su u opasnosti ne brane sa mnogo više motiva i želje kako bi preživjeli. Scena za ismijat se: inače nijema tijekom cijelog filma jedna žena je pred kraj filma ubila jednog mutanta promrmljavši nešto u stilu: 'No fu**** way' nakon čega je pala kao žrtva drugog mutanta. Tu je i komična unutarnja borba glavnog antijunaka koji mora izabrati između mutirale rodbine i supruge. Moramo ga shvatiti jer je tijekom čitavog života bio siroče.
Nažalost veliki potencijal je uništen lošom izvedbom, dosta je talenta potraćeno. Jasno je da je za najbolje dijelove filmske radnje zaslužan Lovecraft. Negdje sam pročitao da je ovaj film 'skriveni dragulj'. Jedino što je dobro u svemu ovome je činjenica da je film «skriven» jer bi protivnici horora imali dosta materijala da pljuju po žanru.
Samo za horor fanatike.
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
28.08.2007 |
|
 Smajl za kameru!
Gdje li se samo ovaj film skrivao sedam godina! Svi dobro znate da je u našim žutotitlovskim krajevima niskobudžetni teen horor uvijek bio na vrhu liste gledalačkih prioriteta, a 'The Record' donosi standardnu dobitnu recepturu posuđenu iz američkih klasika – nasilnike, šmokljane i prelijepe djevojke s jedne te sadizam i krv s druge strane. Nevinost i razigrana školska priča susreću mračnu sagu o ubojstvu i osveti. Ukratko – čista zabava!
Premisa je u neku ruku blago originalna – skupina tinejdžera želi zaraditi brzu lovu, ali umjesto na snimanje pornića odvaže se snimiti lažni snuff film! Kako bi on bio što realniji, žrtvi nisu rekli kako će je usred noći napasti, premlatiti, vezati za krevet, plašiti motorkom i zatim izbosti nožem. Nažalost, nož koji je trebao biti lažnjak nije ispunio očekivanja pa je mladac završio mrtav u lokvi krvi.
Mrtav?
E tu počinje osvetnički slasher dio priče, doslovna citiranja 'Znam što si radila prošlog ljeta', ali i hrpetine slashera od sedamdesetih naovamo, samo s još iracionalnijim i glupljim ponašanjem glavnih junaka. Ali kao da sve to ima nekakve veze – ne mijenjaj konja koji pobjeđuje, kaže stara narodna koja uvijek sjedi u rezervi kada ju treba potegnuti u ovakvoj argumentaciji pa nemamo apsolutno ništa protiv toga da opet provedemo devedeset minuta uz standardnu porciju blentavog teen slešeraja, samo ovog puta s kosookim pandanima. Opustite se i zabavite se kao ljudi, uz dobar gore, korejski nu metal i seksi cure.
(najbolja stvar od svega jest to što ubojica, umjesto da im ostavi poruku 'Znam što ste radili prošlog ljeta', komunicira tako da im isporuči papir s Web adresom koja će im objasniti što se događa! Ah, ti napredni Korejci...)
 Evo ruke  Jedna od ljepota filma
|
|
|
Autor: Tonći B.
|
|
27.08.2007 |
|
Nastavljamo s objavljivanjem tekstova naših čitatelja. Novi među ekipom je Tonći B. I ti, dragi čitatelju, možeš pisati za Žuti titl, ako nam se javiš na mejl!
Veliki panduri. Mali grad. Umjereno nasilje.
 Čačkalice u ustima skoro pa ko i Cobra  Sve za javni red i mir
Simon Pegg, kreativni genij iza britanske hit-serije 'Spaced', te jednog od meni najdražih britanskih filmova 'Shaun Of The Dead' ponovno rastura guzice novom suradnjom s Edgarom Wrightom i Nick Frostom u filmu 'Hot Fuzz'.
Iako se film reklamirao pod frazom 'moderate violence', nasilje u filmu je sve osim umjerenog - scene raskomadanih ljudi na cesti i dekapitacija komadom crkvenog krova (?!) nisu umjerene, već izvrsne!
Film je režiran kao nabrijanija verzija 'Shaun Of The Dead', s jednako dobrim (ako ne boljim) humorom, hrpom gorea, psovanja, pucanja po bakicama i hvatanja odbjeglih labudova.
 Brkati Đejms Bond? Ne, glavni negativac!  Krv svoju za sigurnost tvoju!
Dodajte još Timothy frickin' Daltona kao sumnjivog vlasnika supermarketa i njegovog retardiranog pomoćnika, par brkatih CSI ljenčina, starog nerazumljivog velškog policajca te misterioznog ubojicu – i presto! Imate vrhunski filmski doživljaj, koji će jednim udarcem zadovoljiti vašu žeđ za akcijom, humorom i gore-om, i nakon kojeg možete samo jedva čekati novi Pegg/Wright spektakl!
You've got red on you.
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
26.08.2007 |
|
 'Zauvijek ću biti uz tebe...'
Nije novost da je na mom osobnom popisu Kiyoshi Kurosawa jedan od trojice najvećih i najboljih živućih japanskih redatelja, odmah uz bok Miikeu i Kitanu, kao ni to da je 'Charisma' jedan od najboljih filmova svih vremena. Na kraju krajeva, čovjek je pored ostalih dragulja u svojoj karijeri režirao i 'Cure', 'Kairo' te 'Bright Future' – sve redom filmove kakvi se jednostavno.... ne snimaju. Osim ako ih ne snimi Kurosawa osobno.
'Retribution' je najavljivan kao njegov 'povratak u formu', nakon 'Ghost Cop' koji nitko nije gledao, 'Kazuo Umezu's Horror Theater: Bug's House' koji imam bez titla i navodno lošeg 'Loft', za koji ne mogu prežaliti da ga još nisam gledao (u Japanu sam držao DVD u ruci, ali uzalud kad također nije imao engleski titl...). I je li jest?
U svakom pogledu – da! 'Retribution' nastavlja jezikom i motivima mnogih prethodnika te ponovo donosi legendarnog Koji Yakusha u glavnoj ulozi, ovog puta kao detektiva koji istražuje smrt djevojke u crvenoj haljini, utopljene u slanoj vodi. No što kada tragovi počnu ukazivati na njega, a duh ga počne proganjati gdjegod da stigne, dok novi leševi utopljeni u slanoj vodi okupiraju policijsko radno vrijeme...?
Ovo je tipična, virtuozna i enigmatična horor-drama Kiyoshija Kurosawe – ljepljiva atmosferičnost, simbolika za češkanje po glavi, savršeni kadrovi i inovativni skerovi.
 Tokio  Helou!
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
25.08.2007 |
|
Bu!
Buaaaa! :(
 Nešto pišti, kažeš?
Dvoje mladih u fušu odrađuju noćne smjene u tonskom studiju nadajući se da će snimiti hit i tako se konačno rješiti dosadnog posla službenika call-centra. On komponira. Ona pjeva. Njima jedne večeri, hvatajući inspiraciju slušajući tuđe stvari, u jednoj pjesmi za, očito oštre i izvježbane uši ;) zapne čudan šum koji, kako ga dublje analiziraju, sve više počinje ličiti na nečije vriskove i urlike. I kako stvari idu dalje, jasno je da počinju misteriozno zvoniti telefoni, iz praznih prostorija čuju se šumovi a kojekakve sjenke nonstop pretrčavaju hodnicima, očito, horror-studija :).
I zaboravih - naravno da se usred tog kaosa njih dvoje još i po'vataju...
 Jezovito, nema što!  Ne, nismo na Enterpriseu...
Od ovakve priče mogla bi se napraviti prava mala hororčina - ali avaj! Stanoviti Eitan Arrusi koji je ovo napisao i režirao fulao je do jaja. Iako je već na špici pokazao da zna efektno šamarati "bu" klišeima i napraviti uberjezovite scene od najbanalnijih kadrova obrade WAV sampleova u nekakvom derivatu Soundforgea/CoolEdita/Auditiona ili čega već na Macu, to ipak nije dosta da spasi film koji u svojoj drugoj polovici postaje predvidiv, traljav i predoziran pretjerivanjem sa spomenutim sjenama, šumovima, stupidnim potezima likova, preglumljavanjem a pri kraju već i napornim pre*eravanjem sa MTVjevskim i spotovskim montažnim egzibicijama i raspletom koji je već toliko puta do sada izrecikliran da je žalosno sjetiti se kako je sve dobro počelo...
 Podrum...  ...i njegove male tajne
Totalna trivijalizacija i izklišeiziranost jedne jako dobre ideje.
Ubacite u svoj player najnoviji hit Mate Bulića i ako dobro izfiltrirate dio refrena, čut će te moj glas kako urla: BEZ-VE-ZE BEZ-VE-ZE ARGH BEZ-VE-ZE
|
|
|
