|
Autor: Velimir
|
|
15.07.2007 |
|
 Pješčani sat
Torture porn – cijeli medijski sustav Amerike zabrujao je s ovim terminom, koji je trebao brendati povratak sadističkog, eksploatacijskog horora u mainstream, na trenutke ga pretvorivši u pravu moralnu paniku nalik na eksploziju slashera osamdesetih. O torture pornu se raspredalo od CNN-a do Fox Newsa. Stručnjaci već govore kako je s komercijalnim neuspjehom nastavka 'Hostela' žanru/trendu odzvonilo i kako se ono što je dosegnulo vrh sa 'Saw' i 'Hostelom' (te milijun još 'niskobudžetnijih' varijanti) približilo kraju te kako je 'Captivity' posljednji koji može imati smisla. 'Captivity' je, na kraju krajeva, postao razvikan prije premijere, zahvaljujući reklamnoj kampanji kontroverznijoj od 'Hostela'! Baš kao i osamdesetih u Britaniji, s video nasties panikom, i američki torture porn fenomen počiva prvenstveno na skandalima medijske promocije, prije nego na samom sadržaju reklamiranog – pa vi recite da se povijest ne vrti u krug!
Nama je 'Captivity' važan i kao film za koji je scenarij pisao nitko drugi do li legendarni Larry Cohen! No, scenarij je prežvakavanje – djevojka se budi zatočena u mračnoj prostoriji. Slijedi traženje razloga i blesave igre kilera u crnim rukavicama. Iskreno, najbolji film s tim motivom koji sam gledao u posljednje vrijeme jest jedna od priča iz japanskog 'Zoo' (ona s klincem i kanalizacijom), a i 'Shadow Puppets' je bio tupavo zabavan, na trenutke (ono, mislim, sjena koja ubija i znojna, u potkošulju utegnuta Jolene Blalock koja pokušava glumiti? Zakon!).
No...
'Captivity' donosi razradu poznate teme, bez nekih većih inovacija (osim možda iritantnog hi-tech pristupa – kada se naša djevojka budi zapravo se ne diže u mračnoj prostoriji, već u lažnjaku izgrađenom s nekom vrstom holograma. WTF?). Uz promašen trud da razradi suspence, čak ni gore nije dostatan da bi ovo bilo išta više od nategnutog trilera.
Zapravo, ovo nije nikakav torture porn, ili bolje reći – jedini torture u ovom filmu jest taj što vas muči dosadom!
Ako ništa drugo, to što je znojna, u potkošulju utegnuta Elisha Cuthbert unutra mnogima treba biti dovoljan razlog za gledanje. Ali malo je i toga, prokleto malo...
 Gutač noževa  Rijetki krvavi trenuci
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
14.07.2007 |
|
 Dr. Oh i ekipa
A nisam ni spomenuo dobrog starog Bas Ruttena u jednoj od uloga! Ovako se snimaju B-akcići s borilačkim zvijezdama, nešto od čega bi trebali učiti i Cikatić i Filipović, jer niskobudžetnu video akcijadu (japansko-američka koprodukcija) ovdje začinjavaju urnebesnom pričom i dostatnom dozom zabave, s hard core fajtovima na žicama. Sve to skupa posađeno u zdjeli punoj klišeja, koje fanovi ovakve kinematografije znaju napamet.
Miyagi (Pat Morita) je Dr. Oh, poludjeli znanstvenik prognan iz Nova Corporationa, zbog osobnih eksperimenata sa inače zabranjenim klonovima. Takeru, njegov osobni superhjuman klon, spreman je boriti se protiv korporacije i unajmljenog lovca na ucjene...
Padovi s velikih visina & kaskaderske vratolomije raznih oblika, vitlanje oštricama, pucačina & eskplozije, Fred Williamson, pomahnitali kung fu klinac, Japanac koji govori kao Schwarzenegger, doktorica s napumpanim usnama...
Sve to od redatelja klasika 'Mirai Ninja' (1988) – nema se što ne voljeti! Dobro, možda pretjerana minutaža bačena na kvazidramske dijelove i rastezanje svega skupa, ali uvijek možete čitati novine dok to ne prođe... :)
 Katane i eksplozije  Klon daje bris grla
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
12.07.2007 |
|
 Šprica li ga šprica
Nije dovoljno što je ispraznio šaržer u lubanju suparnika i izrešetao njegovu djevojku tako da su joj iz tijela špricale metar dugačke fontane krvi – morao je finalizirati pokolj tako što je otkopčao šlic i popišao se po zakrvavljenim truplima. Jer, na kraju krajeva, trijade moraju ostaviti dojam!
Dobrodošli u svijet sveopće depresije, nihilizma, crnila i krvi, krvi do koljena. Klanja, silovanja, rešetanja, brutalnih tučnjava, mučenja, davljenja žicom, nekoliko pišanja po leševima... Sve to u paketu s nezaobilaznom pričom o undercover policajcu te obiteljskom dramom inspiriranom američkim filmom 'State Of Grace' (1990), plus malo Tarantina, taman onoliko koliko je on mažnjavao od Hong Konga.
Najbizarnije od svega, Yen-ping Chu, redatelj ovog čuda, upravo snima adaptaciju 'Slam Dunk', jedne od najpopularnijih japanskih mangi novog doba!
 Ekipa stigla  Lennonice i uzi
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
10.07.2007 |
|
 Gimme a kiss...
Što znači da lovci na krv baš i neće nešto puno doći na svoje, makar se ovdje u osnovi i radilo o vampirskom filmu. OK, krvi još i ima, ali iznutrica ne, no zato redatelji, prekrasno moronski skriveni iza pseudonima The Butcher Brothers, ionako kažu da im cilj nije bio kopirati recepte koje danas kopira većina prošlošću opsjednutog horora, već kliziti na rubu obiteljske drame, istinske neugode i laganog šoka. Barem za sada, jer njihov sljedeći film najavljen za 2009. jest čisti remake, horor klasika 'April Fool's Day'...
'The Hamiltons', dakle. Mrvica nasilja, pomalo incesta, lijepe žene... Ima duha, ali u globalu nije nikakav spektakl, mada je svakako dobrodošla friška, koliko i retro krv u novu niskobudžetnu triler-horor produkciju.
 Hamiltonovi  Obrok mu nije dobro sjeo
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
08.07.2007 |
|
 Grglj!
Konačno! Nakon što je industrija počela nestajati u vlastitom šupku, eto jednog filma koji se izdiže iz mase prosječnosti u koju je upao korejski filmski štanceraj. Zanimljivo je da je do njega došlo tek kada se svega dočepao Yoichi Sai, pravim imenom Choi Yang-Il, korejski redatelj s adresom u Japanu, gdje je i snimio svoje prošle hitove, poput 'Quill' ili 'Blood And Bones' s Kitanom.
'Soo' je više od dva sata duga megadepresivna, emotivna gangsterska drama, ali i luda hard boiled akcijada s praktički neuništivim glavnim (anti)junakom, kao i najveća klaonica viđena u posljednjih nekoliko godina izvan žanra horora.
A temelj svega je, opet, osveta – 'Soo' cijeli život traži brata blizanca od kojeg se rastao kao klinac. Kada ga konačno pronađe, u trenutku susreta prospu njegov mozak pred njegovim očima. Tko je to učinio, morat će umrijeti od oštrice noža, pa makar to značilo suicidalnu operaciju u kojoj najmesnatiji trenuci osvetničkih K-klasika kao što su 'A Bittersweet Life' i 'Oldboy' dolaze na svoje.
OK, mogao je biti kraći, neki kritičari nakon zapadne premijere u Cannesu znali su kenjati zbog puno meni irelevantnih stvari (navodno je i sâm redatelj zamalo napustio snimanje uslijed sukoba s producentima, no korejski tisak je konačni rezultat nahvalio), ali u konačnici ovo je mračno, prljavo, okrutno i adiktivno kao malo što što smo u posljednje vrijeme vidjeli iz Koreje. Nije briljantno, ali je itekako dobro!
 Gangsteri, ofkors  Klanje, klanje, klanje...
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
05.07.2007 |
|
 Nema zajebancije
Shu Qi, Zhao Wei i Karen Mok u pravoj CGI/žice ekstravaganci – film koji izgleda kao stilizirana, skupa reklama, zapravo dugi reklamni promo video za Shu Qi i (nešto manje) ostatak cura. A to je, naravno, samo po sebi i više nego dovoljan razlog da ga se pogleda.
Ubacite u sve to priču o mladim, zgodnim kilericama i njihovom sukobu sa šefovima zlih korporacija i dobili ste punokrvni pop(corn) film, baš poput onih koji dolaze iz Hollywooda, samo s boljim, totalno ludim koreografijama fajtova, katanama, raspravama o drkanju i zgodnim Azijatkinjama. Zna stari majstor Corey Yuen što radi!
Doduše, 'So Close' pati od razvučene melodrame, natruha neprikladnog timbartonovskog soundtracka i tipično 'čudnog' kineskog smisla za humor, al' kad se zalaufa, riječ je o zabavnoj akcijadi za velika platna, koja posebno dolazi do izražaja u epskom, polusatnom završnom obračunu. Šteta što ga moramo gledati na malim ekranima...
 Oduvijek smo voljeli žene s katanama  Ah, to lice... (za tijelo pogledajte ostatak filma) :)
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
04.07.2007 |
|
 Sukob Istoka i Zapada
Svakom novom akcijom i akcijskom komedijom, Tajland nas podsjeća na to da je danas on ono što je Hong Kong bio osamdesetih – čak i kad su produkcijski uvjeti drugačiji (čitaj: veći), temelj je isti, a 'The Bodyguard 2', navodno najskuplji tajlandski film svih vremena, itekako nastavlja tradiciju.
Ovaj, drugi 'Bodyguard' zapravo je prequel velikog hita iz 2004., koji su zajedno potpisala dva genijalca – redateljsko-kaskaderska legenda Panna Rittikrai i jednako nam znani Petchtai Wongkamlao, najpopularniji glumac/komičar u Tajlandu. 'The Bodyguard 2' potpisuje samo Wongkamlao, njegov glavni glumac, policajac na tajnom zadatku u glazbenoj industriji kao paravanu za šverc oružjem.
Tony Jaa ima genijalan cameo, zalutao iz svog prošlog filma, raspižđen tražeći slona, a tu su i pancerfaust, kroser, monster truck, borilačke vještine, pucačina, krv, eksplozije, brutalni crni i zahodski humor, parodija na tajlandske (i ostale azijske) filmske hitove i pop fenomene, zakon songovi...
 Tony Jaa  Hoću ovakve naočale!
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
02.07.2007 |
|
 Naše junakinje u trenucima opuštanja
Kada smo prije koje godine Marko i ja u Firenci intervjuirali Takashi Miikea, jedno cijelo poslijepodne proveli smo u bezuspješnoj potrazi za ovim filmom, kopajući po DVD shopovima ne bi li našli klasik Fernanda Di Lea, kralja talijanskog filma sedamdesetih (čovjeka koji je snimao nezaboravne krimiće, akciće i eksploataciju s, između ostalim, Henry Silvom). Tada bezuspješno.
Jedan od razloga zašto smo zapamtili ovaj film kao nešto što moramo nabaviti jest intervju u kojem je Eli Roth izjavio da mu je upravo 'Being Twenty' jedan od filmova koji mu se posebno usjekao u pamćenje, film u kojem dvije seksi 20-godišnjakinje Lia i Tina (We're young, hot and pissed off) putuju Italijom, tulumare, ševe se, kradu i zajebavaju, a nakon slave anarhične mladosti završe... pa, nećemo posve spojlati, ali recimo samo da je ovo jedan od ozloglašenijih naslova iz klase 'Last House On The Left' i 'Late Night Trains'.
Duh europskog eksploatacijskog filma sedamdesetih, koji je itekako prisutan u 'Hostelu 2' (i koji je na kraju krajeva uvelike zaslužan za to što je toliko dobar, onoliko koliko je duh američkih studentskih seks-hororaca osamdesetih činio primamljivim prvi dio), ovdje doslovno pršti s ekrana, a 'Being Twenty' je istinski masterpis talijanske eksploatacije, snimljen kao prilika da Gloria Guida (bivša Miss Teen Italije 1971., s karijerom u soft porno industriji!) i Lili Carati (Miss Italije 1975., s karijerom u soft porno industriji!) ponovo pokažu svu svoju tjelesnu (ne i glumačku) raskoš.
Sada kada sam ga konačno pogledao, jasno mi je zašto je Roth toliko pukao na njega – od priče o dvije cure koje ljetovanje provode pokušavajući naći partnere za seks u grotesknoj komuni prepunoj smrdljivih i impotentnih džankija, preko društvene kritike i filozofije, feminizma, patrijarhata & ženske seksualnosti, do velikog, brutalnog i mračnog finala. Sve u službi spolnog, klasnog, generacijskog i političkog rata Italije sedamdesetih, baš kao i spomenuti 'Late Night Trains'.
Sve to sa sisama, grupnjacima, frikovima, besmislenim glazbeno-plesnim intermezzima i jako lijepim guzama. Samo pazite da gledate originalnu, talijansku verziju, a ne izmasakrirani i dabirani engleski import!
 Finalno klanje  Gloria Guida
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
01.07.2007 |
|
 Ranjeni Asano i trubači
Pokojni Teruo Ishii i jedan od njegovih najboljih novijih naslova – 'Screwed' aka 'Neji-shiki', adaptacija priče manga majstora Yoshiharu Tsugea s Tadanobu Asanom kao siromašnim crtačem mangi koji ima probleme u vezi.
To je zapravo jedina racionalna stvar koja se može napisati o filmu koji nije ništa drugo nego seksom, bizarlucima i snovima ispunjeni acid trip, još jedan 'linčovski' komad nadrealizma, kakvog u Europi uglavnom povezujemo sa školom dotičnog američkog redatelja (jer je najbrže, najlakše i najprepoznatljivije, ofkors), a kakvog nam je Japan u svom autohtonom viđenju 'žanra' posljednjih nekoliko desetljeća dao itekako mnogo.
Atmosferični komad isjeckanog what the fuck? ludila sadrži i neke iznimno erotične, ali i iznimno duhovite (pišanje po faci medicinske sestre, primjerice) komade, ali i fantastične tripove koji dobro izgledaju i rajcaju maštu svakog pravog ljubitelja celuloidnih nadrealnih putovanja.
 Čudno, čudno selo  Screwed!
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
30.06.2007 |
|
 Snaga štapa
Kompletna postava 'Shaolin Soccera' i 'Kung Fu Hustlea' snimila je svoj vlastiti film, bez glavne zvijezde – Stephena Chowa, jednog od najvećih azijskih komičara svih vremena.
Odsustvo mastera itekako se primijeti, jer da bi ovo bila poštena akcijska komedija kakvom se voli predstavljati, osim dobrih koreografija (ima ih, ali ne koliko bi očekivali, a uglavnom su oldskulerske i spore) valjalo bi imati i ponešto opakijeg humora. I manje žvake, sapuničastih komadina i praznog hoda.
Radnja je smještena u Šangaju tridesetih, a pratimo mladog kung fu majstora koji je od oca naslijedio nadljudsku snagu i njegovog debelog prijatelja kockara. Tu su negdje i trijade te ljubav prema pjevačici...
Relativno gledljivo, ali da se iz ovog filma koji traje sat i pol izbaci sav nepotrebni višak i ostavi ono najzabavnije, dobili bi dužinu prosječnog sitkoma. Srećom, maratonski fajnal fajt je zakon.
 Snaga mitraljeza  Snaga šake
|
|
|
