|
'Ilsa – Harem Keeper Of The Oil Shakes' (1976.) |
|
Autor: Velimir
|
|
05.02.2005 |
 Najzabavniji od 'Ilsa' filmova koje sam do sada uspio pogledati, a od ostalih suludih nacispoitation naslova ovaj se razlikuje po smještanju glavne anti-heroine, beskrupulozne i sadističke biseksualne čuvarice nacističkih logora, u drugo okruženje – pustinju!
Kod šeika koji otima i prodaje žene, a koji Ilsu uzima za svoju – pogodili ste – glavnu čuvaricu harema.
Gole i nauljene tamnopute pomagačice vične borilačkim vještinama, okrutna sranja i iživljavanja nad ženama i muškarcima, gay pedofilija, tarantule, vaginalni oklopi za djevice, prodaja žena i bildera strancima na aukciji pa čak i silovanje Ilse od strane spaljenog muškarca (!) – mislim, stvarno, što vam više treba u životu?
  |
|
|
Autor: Velimir
|
|
03.02.2005 |
 Mrtvi ustaju i vraćaju se među žive – ne, ovo nije horor, a oni nisu zombiji; ovo je odlična egzistencijalistička (melo)drama i lamentacija o ljubavi, koju potpisuje Akihiko Shiota (prema romanu Shinji Kajia). ‘Yomigaeri’ (‘Resurrection’) je više zainteresiran za sudbine djece, žena i muškaraca koji nastavljaju svoje živote tamo gdje su stali kada su ga izgubili (iako je vrijeme oko njih normalno teklo), pretvarajući nadrealnu priču u nešto što postaje tek temeljom na koji se gledatelj zastrašujuće brzo navikne i proguta ju pod ‘normalno’.
Jako dobro, ukratko, a spomenemo li da jednog od povratnika glumi Sho Aikawa, znamo što to znači – ovo djelce se ne propušta!
  |
|
|
'The Monster Squad' (1987.) |
|
Autor: Velimir
|
|
01.02.2005 |
 Sad ću ja kao pravi stari prdonja zaplakati kako naša djeca neće imati prilike odrastati uz ovakve stvari, ali što je, tu je – oni će drkati po Playstationu, a mi ćemo na drugom televizoru nostalgično cmizdriti nad danima kada su se snimale ovakve divote.
Uglavnom, Van Helsing nije uspio i zlo je nastavilo živjeti, a sto godina kasnije odlučuje i zavladati svijetom, predvođeno Drakulom koji okuplja svoj dream team – Frankensteina, Mumiju, Čudovište iz močvare i vukodlaka. Na put im staje skupina 12-godišnjaka (plus pas, slatka klinka i Scary German Guy iz susjedstva) – jednostavna, ali suludo dobra i uspješno izvedena formula u režiji Freda Dekkera, poznatog i po tome što je napisao priču za 'Kuću' (1986.) i režirao 'Robocop 3' (1993.).
Drakula kao napudrani old school gay, obiteljski problemi murjaka, BMX, stripovi, 80's pop, školski nasilnici i kuler u kožnjaku koji puši, ganja ženske i nosi sunčane naočale, mlade vampirice, dobri efekti, gore, moronski rap na odjavnoj špici - ovaj film ima sve! Pametno, duhovito, zabavno, plus odlična dječja gluma – klasik u ligi 'Gooniesa' i 'The Lost Boys'!
  |
|
|
Autor: Arminio
|
|
31.01.2005 |
U poplavi remakeova, sequela, prequela i ostalog smeća kojim nas danas
zapljuskuje Hollywood, praktično je nemoguće pronaći nešto novo, svježe
i relativno originalno što ne poseže za starom slavom
prethodnika/originala. A evo, prije samo par godina (2001) još su
snimali ugodna iznenađenja poput ovoga...
Petorica 'dekontaminatora azbestologa' (zapravo, ne znam kako se to
zove no radi se o ljudima koji čiste prostorije od azbesta i ostalih otrovnih
tvari) dobiva posao čišćenja i dekontaminacije stare umobolnice -
nevjerojatnog, monumentalnog zdanja, kompleksa starog preko 100 godina,
sad zapuštenog i u ruševnom stanju. Već pri obilasku prostorija, jeza
izvire iz svake cigle: ruševni stropovi, mračne prostorije, prljavština,
krš, išarani zidovi i ruinirane bolesničke sobe, stare i zlokobne
naprave za 'liječenje', kreveti sa remenima za vezanje, hladne kupke, mašine za
elektrošokove...
Prolazeći tako kroz prostorije, vođi ekipe se
pričini da čuje neke glasove. Ipak, tome ne pridaje veću važnost - ali
stvari počinju bivati sve čudnije. Jedan od njih pronalazi trake sa
snimkama jezovitih razgovora psihijatra sa jednom bolesnicom koja je
patila od poremećaja višestruke ličnosti te ih potajno preslušava. Drugi u podrumu,
u rupi u zidu, pronalazi hrpu kovanica, pramen kose... i nakon toga
netragom nestaje. Vođa ekipe postaje sve više tjeskoban pa se i
međusobni odnosi preostale četvorice sve više zatežu.
Ono što slijedi je zanimljiv obrat (iako relativno neiznenadjujuć - bar za
mene koji sam odgledao sve i svašta) koji donosi odgovore na sva
pitanja uz krvavi rasplet koji će vas posljednjih pola sata držati
vezanim za stolac, poput kaiševa na stolu za lobotomiju! :-8
Iako sve zvuči banalno, ono što vas ne može ostaviti ravnodušnim je
fantastična tenzija koja izvire iz svakog kadra gdje su neke od
najjezovitijih scena snimljene u sred bijelog dana pod punim svjetlom!
Također, ovdje ima nekoliko najoriginalnijih sekvenci 'psihičke
strave' koje sam ikad vidio - poput impresivne scene nestanka struje i
gašenja svjetala (na, naravno, potpuno nemoguć način, ali prokleto efektno) ili ne baš ugodnog 'iskapanje' novčića u podrumu...
 
Sniman video kamerama visoke rezolucije (HDTV) gledamo fenomenalno
oštru fotografiju što daje dokumentaristički 'štih' i, uz score koji
zvuči kao reprodukcija glazbe unatrag uz šumove, krckanje i zujanje,
dodatno pojačava nelagodu. A da ne spominjem magnetofonske vrpce koje
jedan od likova slučajno pronalazi i preslušava - na lagano
zavijajućim, šumećim starim trakama slušamo psihijatra koji pokušava
doznati jezovitu tajnu dozivajući i ispitujući razna lica pacijentice oboljele od poremećaja višestruke ličnosti koja se neuspješno opire i iz koje progovaraju
glasovi dvoje muškaraca i jedne djevojčice koji, uz zavijanje trake,
djeluju totalno neljudski. Brrrrrrr....
 
Ali, pravi 'junak' ovog filma je umobolnica - prava bolnica za psihičke
bolesnike, 'Danvers State Hospital', stvarno stara preko 100 godina i
zatorena 1984., autentična lokacija na kojoj je u cijelosti snimljen
svaki kadar. Definitivno je ubitačno grozomorna i izvana i iznutra.
Legenda kaže da se i ekipi događalo svašta na snimanju (Caruso tvrdi
da je viđao nekakve sjenke pored prozora pri snimanju nekih scena a
Mullan, da je čuo glasove i imao želju skočiti sa krova!?) pa ako sve
nije marketinški trik, onda je bar pridonijelo da glumačka postava
posao pristojno odradi. Čak i spomenuti David Caruso, kojeg baš ne
pamtim kao vrsnog glumca iz ono malo serija i filmova u kojima je glumio, a koje sam imao prilike pogledati, ovdje je dobro odradio posao... a i ostali (Peter Mullan,
Stephen Gevedon, Josh Lucas i Brendan Sexton III) su apsolutno na
visini zadatka.
 
Što se tiče DVD izdanja, za sitnu lovu (oko 8 funti za britansko izdanje!) uz film dobivate i podebelu hrpu jako zanimljivih dodataka. Tu je audio komentar
redatelja (Brad Anderson), izbačene scene i alternativni kraj
(apsolutno zasluženo izbačen subplot koji bi, po meni, potpuno
upropastio atmosferu i sveo film na trećerazredni očaj) - sve također
uz audio komentar, usporedbe storyboarda i 5 ključnih scena uz kadrove
sa snimanja uz, opet, audio komentar, te 12 minutni featurette koji
obrađuje povijest i sadašnjost umobolnice gdje je snimljen kompletan
film.
Iako povremeno pati od klasične boljke američkog filma - pretjeranog
pojašnjavanja što se dogodilo (iako je i gledatelju sa nižim
kvocijentom inteligencije ;) dovoljno jasno što se dogodilo i bez
flashbackova koji u finalu pojašnjavaju određene situacije), film je
definitivno jedno od boljih ostvarenja u žanru psihološkog horrora.
Preporučujem. |
|
|
Autor: Marko
|
|
30.01.2005 |
Divna mađarska priča o svakodnevici konduktera (mi smo naše zvali kondori) u budimpeštanskoj podzemnoj željeznici koja počinje scenom u kojoj stvarni ravnatelj budimpeštanskog metroa objašnjava kako je film fikcija i kako se stvarni kondukteri ne ponašaju kao u filmu.
 
Budimpeštanski metro kontrolu karata vrši preko timova konduktera i svaki dan je jedan tim zadužen za drugi blok. Naravno, svaka ekipa želi biti najbolja, čime stječe naklonost “kravata”, svojih šefova, povišicu, novije, urednije uniforme i sigurnije blokove kontroliranja. Smetnju u obavljanju svoje časne, ali od naroda nikad priznate dužnosti, čine japanski turisti koji ne znaju jezike, klinac-avanturist Bootsie koji uvijek iznova iz zabave testira kondiciju ekipa, skinjare koje sve susrete s kondorima rješavaju šakama (eto, nismo jedini s tim problemima), a cijelu priču dodatno poozbiljuje slučaj sve učestalijih samoubojstava, koja to u stvari nisu, već je riječ o nazgul-spodobi kožne jakne i crne kapuljače koji ih baca pod tračnice nadolazećeg vlaka. I kao da im to nije dovoljno adrenalina i dinamike, vođe ekipa testiraju hrabrost i odlučnost tako što se međusobno natječu u trčanju Gigerovskim tunelom od stanice do stanice između dva vlaka. Naš heroj je Bulcsú, mladac koji je vođa nightmare-stageolike kondorske ekipe. Iz nekog razloga koji mu je uništio život u “vanjskom svijetu”, Bulcsú konstantno boravi u podzemlju i s prijezirom i neugodom gleda pokretne stepenice koje vode u “vanjski svijet”. Kroz njegovu podzemnu svakodnevicu isprepletenu ljubavnom vezom s djevojkom u kostimu polarnog medvjeda, nevjerovatnih situacija s ekipom kao i povremenih susreta s poznanicima iz vanjskog svijeta slažemo njegovu priču, ali i bolje upoznajemo postkomunističku tranziciju Budimpešte.
 
Nimród Antal je ovim debijem uspio spojiti komediju, dramu i triler uz elegantni premaz soc-kritke, nadrealnog i svakodnevnog. Kontroll je odličan pokazatelj kako je i Mađarska krenula u borbu s imperijalizmom sve besmislenijih holivudskih blockbustera, nudeći publici svoj, drugačiji, konkretniji i pristupačniji uradak koji preplaćenim holivuđanima može bez problema parirati i prkositi na velikom platnu.
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
29.01.2005 |
 Još jedno ludilo Franka Hennelottera, autora klasika kao što su 'Bascet Case' i 'Frankenhooker', a koji za 2006. najavljuje i veliki povratak nakon sto godina pauze (trk na imdb!), priča je o... hm, kako to napisati, a ne umrijeti od smijeha – o Brianu, tipičnom mladom Njujorčaninu, koji jednog dana otkriva zlog, drevnog i živog, pričajućeg parazita zvanog Elmer, koji zapravo sliči na golemo govno s okicama i ustima. Elmer Briana hrani plavom tekućinom koja uzrokuje psihodelično iskustvo te žestoku ovisnost, a zauzvrat traži da ga on upoznaje s ljudima kojima može jesti mozak! Tako Elmer ide okolo i kasapi žene zabijajući im se poput kite u usta (vidi sliku) ili komada lubanje starima i nemoćnima.
Hennelotterove fanove posebno će oduševiti kadar u podzemnoj željeznici, kada glavni junak ugleda tipa s golemom korpom i lokotom, zapravo junaka njegovog remek-djela 'Baket Case', snimljenog šest godina ranije. Svjetski!
  |
|
|
Autor: Marko
|
|
27.01.2005 |
Chevy Chase je Fletch, novinar s bankovnim minusom koji kasni s plaćanjem alimentacije i kojem zaboravljena rođakinja iznenada ostavi u nasljedstvo ogromno imanje na jugu.
 
Naravno, imanje je ogromno, ali je i ruševno i totalno zapušteno. I taman se Fletch pomiri sa sudbinom i krene pomalo uređivati imanje sa svojim slugom, afroamerikancem koji je bio uključen u paket, kad shvati da se još netko namjerio na imanje, čak i po cijenu života. I Fletch kreće svim sredstvima u nevjerovatnu samostalnu istragu ne bi li pronašao naručitelja svog ubojstva i konstantnih podmetanja.
 
Tako se maskira u deratizatora i uspije nagovoriti sumnjičavog policajca da klekne na pod, lupa se po glavi i rokće jer mu je u uhu primijetio afričkog mikroskopskog termita ljudodždera. Onda se pretvara u Henry Himmlera, kalifornijsko pojačanje lokalnom Ku Klux Klanu. Potom se maskira u unuka vlasnika kompanije Harley-Davidson da bi pridobio podatke od lokalnih bikera. Čak se pretvara u vjerskog iscjelitelja i uspije izlječiti jednog vjernika pred kamerama. Na kraju razotkriva cijeli slučaj u tv programu uživo, paradirajući u uniformi južnjačkog generala iz američkog građanskog rata. Svemu tome treba dodati da se na samom početku filma prerušio u sjedokosu čistačicu u grčkom restoranu za potrebe novinarske ekskluzive.
Već zbilja dugo nisam gledao ovako genijalnu komediju. Gdje je nestao Chevy Chase?
 
|
|
|
'School Day Of The Dead' (2000.) |
|
Autor: Velimir
|
|
25.01.2005 |
Solidni triler nastao u post-Ringue valu (nije horor, triler kažem), zasnovan na romanu Jira Akagawe (neki kažu i stripu Yuka Matsumota), u režiji Tetsua Shinohare, primjer je kako napraviti gledljivi jeftini filmić o školskim ubojstvima i ljubavi učitelja i učenice. Machiko je učenica koja pokušava složiti školsku predstavu o kontroverznim događanjima u školskoj prošlosti, ali odjednom ostali protagonisti predstave počinju padati kao muhe... nije Argento, ali je OK.
  |
|
|
'Bride of the Monster' (1955) |
|
Autor: Arminio
|
|
24.01.2005 |
Evo jednog Ed Woodovog klasika s nešto manje klasičnih gafova (njegovog 'trademarka'), ali ipak još uvijek pri vrhu očaja. Iako ne zabavan kao 'Night of the Ghouls' i ne retrospektiva
katastrofalnih grešaka kao 'Plan 9 from Outer Space', a i bez Criswella
(na žalost?), ova priča nas vodi u opasne igre sa atomskom energijom.
O da...
Ukratko (jer radnja je toliko kompleksna i razgranata da bi detaljnije
opisivanje iziskivalo značajan trud i prostor i... :) ) Doktor Vornoff
(legenda Bela Lugosi) pokušava stvoriti rasu atomskih ljudi kojima će
zavladati svijetom, a račune mu pomrse policajac i njegova djevojka, novinarka.
Tu su još i neizostavni Lobo (valjda zalutao iz 'Night of the Ghouls' i opet u 'interpretaciji' legende Tora Johnsona) kao snažni, priglupi i nijemi
(dakle klasični :) ) pomagač, divovska (jasno i očigledno vidljivo
umjetna) hobotnica (za potrebe snimanja ukradena sa seta filma 'Wake Of The Red Witch'), policijski kapetan koji u skoro svakom kadru ima
malu papigu na ramenu (!?)...
Uz kulise koje se na dodir ljuljaju (posebno zidovi), poprilično preglumljavanje
(simpatično Bele Lugosija i očajno ostalih glumaca), već spomenutu
ukradenu hobotnicu uz koju ide i motor za pokretanje pipaka, a koji nisu
uspjeli ukrasti (pa se žrtve hrvaju sa pipcima i sami ih pokreću
glumeći da ih hobotnica napada),
nebulozne scene hipnoze, besmisleno i
neobjašnjeno preoblačenje djevojke u vjenčanicu u sceni pretvaranja u
'atomsku ženu' (očigledno da se opravda naslov), konstantno naglašavanje opasnosti od atomskih pokusa, neizostavne arhivske snimke atomske
eksplozije kako bi se zadovoljio producent,
stupidno veliko finale u
kojem kao da se natječu tko može podnijeti više udaraca staklenim
posudama punim vode po glavi, tučnjave koje se svode na hrvanje,
naguravanje i
 
'poderi-mi-košulju-pa-da-paradiram-takav-uokolo' zahvate,
legendarno očajne dijaloge (ne znam koji bi prije citirao jer bisera je
previše i teško je izabrati), legendarno neduhovite komične scene a
legendarno duhovite ozbiljne scene i isto tako legendarno očajnu režiju
pri čemu likovi povremeno ulaze i izlaze iz kadra bez smisla, reda i logike, Ed
Wood je uspio napraviti još jedno 'remek-djelo' svog stila kakvo se pamti!
68 minuta čiste, destilirane, rafinirane nebuloze! |
|
|
'Ichi The Killer' – manga! |
|
Autor: Velimir
|
|
21.01.2005 |
 Ajde da napravimo jedan mali izuzetak pa da umjesto filma na Žutom titlu recenziramo strip po kojem je film snimljen. Zapravo, tek da se samo malo osvrnemo na njega, jer o Miikeovom 'Ichi The Killeru' je izrečeno i napisano toliko gluposti da čovjeku lako pozlije. Naravno, govorimo o onima koji nisu skužili niti jedan posto problema i tema kojima se ta priča bavi (od sadomazohizma do biseksualnosti, ljubavne priče, lojalnosti, potisnutih sjećanja...) te se samo fokusirali na oduševljenje/zgražanje nad eksplicitnim nasiljem. Strip za sve njih donosi buđenje – film 'Ichi The Killer', znate, nije ni upola toliko 'bolestan', 'krvav' i 'lud' kao njegov stripovski predložak. Zapravo, japanska manga 'Ichi The Killer' jedan od najluđih, ali istodobno i najboljih stripova ikada, efektnog crteža, briljantne dramaturgije, još dublje eksploracije likova i s fascinantnom količinom istinski booolesnih ideja.
Pod uvjetom da želite gledati crnokosog, starijeg i ružnijeg Kakiharu, oduševit će vas opaka mješavina krimića, seksa, akcije, drame i trilera, zasoljena s rezanjem bradavica, frajerom koji ševi mrtvog muškarca i povraća mu u facu, komadanjem iglama, sjeckanjem penisa, silovanjima, masakriranjima... Jedan ovakav strip, ukratko, na zapadu bi vjerojatno trunuo u undergroundu – u Japanu, riječ je o velikom hitu koji je doživio i dvije filmske verzije!
Naravno da je manga detaljnija – ipak ima više od 2000 stranica (!), iako je Miikeova verzija dosta u duhu samog stripa.
Manga 'Ichi The Killer' nikada nije službeno prevedena na engleski pa ćete se morati malo potruditi i pronaći bootleg izdanje koje kruži u .jpg fotmatu s odličnim fans-for-fans prijevodom. I ne zaboravite, dakle, da su japanske mange, ajmo reći malo 'duže' od prosječnog zapadnog stripa (ponavljam, ima preko 2000 stranica, ali je pitak poput čaše vode) te da ih se morate naviknuti čitati s desna na lijeva... trud u prvih pola sata, ali apsolutni užitak i uzvici oduševljenja u idućih tjedan dana čitanja...
 |
|
|
To da u Hong Kongu ljudi imaju malo 'drugačiji' smisao za humor znaju svi koji su odgledali 
