|
'Men Behind The Sun' (1987.) |
|
Autor: Velimir
|
|
19.11.2004 |
 Malo je filmova uz koje bih priljepio ono šupačko 'oprez, nije za svakoga', ali ovaj hongkongški klasik iz 1987. je svakako jedan od njih. Hoćete prave ljudske leševe? Evo vam. Hoćete ubijanje pravih životinja? Ima i toga...
'Men Behind The Sun' aka 'Man Behind The Sun' aka 'Squadron 731' kontroverzni je film o ratnim zločinima koje je japanska vojska pred kraj drugog svjetskog rata izvršila nad svojim neprijetaljima, uglavnom Rusima, Koreancima i Kinezima, nad kojima su provođeni najokrutniji eksperimenti s biološkim oružjem te iskušavane razne metode okrutne eliminacije... To uključuje eksplicitne scene smrzavanja ruku i njihovog komadanja kao da su od stakla, nekoliko prizora ubijanja malih beba (gaženjem i zakopavanjem u snijeg), obdukciju živog djeteta, razapinjanje na križ i trganje komada mesa bombama, a sve to uglavnom pred očima japanske djece-vojnika, koji moraju naučiti osnovnu lekciju: Kinez nije čovjek, nego materijal za ogrijev! Što nam više puta i dokazuju u praksi, scenama iz krematorija u kojem veseli starček pjevuši, sjekirom reže tijela zatvorenika na komade i lagano ih baca u vatru...
Teško, okrutno i grozomorno, ali zbog ekstremnog gorea istodobno i pomalo trashy, u najboljoj nazi-prison-sexploitation maniri (samo bez seksa).
Film je postao posebno ozloglašen nakon što je redatelj Tun Fei Mou ('Black Sun', 1995.) priznao da je u sceni bacanja mačke u 'krdo' štakora koristio prave crne štakore i pravu bijelu mačku (masakr koji slijedi ne preporučujem za oči vatrenih ljubitelja životinja!) te da je u sceni obdukcije koristio pravi leš djeteta i prave patologe!
Zovu ga 'jednim od najneugodnijih filmova svih vremena', film prema kojem je 'Cannibal Holocaust' (1980.) Branko Kockica, ali istodobno i iskrenim uvidom u ratni zločin i nenormalnu psihu vojske i ljudi koji se u totalitarizmu pretvaraju u lutke s kojima možeš raditi što te je volja. Provjerite zašto, ako imate želudac...
  |
|
|
Autor: Arminio
|
|
18.11.2004 |
Evo jednog bisera trash i low budget horrora - a dolazi iz (tadaaa!) Indonezije!
Radnja? Studentica dolazi na Bali da bi za potrebe knjige koju piše
proučila njihovu crnu magiju, čijim prakticiranjem čovjek može steći moć
transformacije u biljke i životinje te gospodarenja umom drugih -
može postati 'Master of Leyak' (vrsta indonezijske vještice koja
prakticira crnu magiju 'Leyak' ) no postepeno djevojka gubi kontrolu i
postaje robom vještice koja je koristi da bi dobila krajnju moć. I to
je u načelu to!
Slijedi niz ultrabizarnih prizora u kojem se djevojka susreće sa
'instruktoricom' Leyaka - staricom groznog izgleda koja nonstop vrišti
i ispušta neviđeno iritantan smijeh. Svaki susret završava
transformacijom u razne životinje - svinje, zmije... a vrhunac ludila
su scene u kojoj se glava djevojke odvaja od tijela i leti po selu
(vukući za sobom unutarnje organe!) ubijajući nerođenu djecu i
pijući krv kako bi se vještici pojačala moć sve do konačnog neopisivog
sukoba dobra i zla na groblju - sukoba koji je teško riječima opisati:
toliko vrištanja, užasnog smijeha, munja nacrtanih valjda direktno
olovkama na film i totalnog kaosa nisam dugo vidio...
Film je aspolutni trash nad trashevima iako povremeno briljira, bar što se tiče specijalnih efekata koji su u par scena, recimo, dobri -
transformacije u životinje su prilično detaljno prikazane i razmjerno
'ljigave' za gledanje, a nekoliko scena može izazvati i mučninu kod
osoba sa slabijim želucem (poput povraćanja živih
miševa pojedenih dok je djevojka bila u obličju zmije prošlu večer, a
nisu se, valjda, stigli probaviti...).
Posebno je impresivna glazbena podloga sastavljena od tradicionalnih
indonezijskih instrumenata i motiva.
Osnovni problem filma je apsolutno besmisleno isprepletanje ljubavne
priče između glavnih aktera te totalna nezabrinutost djevojčinog
dečka za njeno čudno ponašanje (mislim - ona povraća miševe, a on
komentira 'Sigurno si nesto loše pojela jučer'...).
Očajnu glumu ne treba ni spominjati...
U svakom slučaju, vrijedi pogledati jer se može dobro nasmijati :), a
onda se baciti na ostale indonezijske horrore čiju 'kvalitetu'/kvantitetu dokazuje činjenica da je taj žanr svojevemeno
financiran od same tamošnje vlade kao jedan od izvoznih produkata!
Fenomenalni 20 minutni dokumentarac na DVD izdanju ovog filma detaljno obrađuje ovaj segment indonezijske kinematografije uz
pregršt intervjua s redateljima, producentima, glumcima i FX
'majstorima'. Svaka čast izdavaču (Boum / Mondo Macabro)
koji je na svim svojim reprezentativnim izdanjima
indijskih, meksičkih i, evo, indonezijskih horrora, producirao
odgovarajuće dokumentarce sa opsežnim i detaljnim prikazom filmske
idustrije dotičnih zemalja koje apsolutno vrijedi pogledati.
Jedina zamjerka je katastrofalan engleski dubbing. Šteta što film nije
izdan na originalnom jeziku s titlovima :(
U svakom slučaju, odlično DVD izdanje (već spomenuti dokumentarac,
detalji o filmu, a za one zainteresirane - čak i upute kako postati Leyak!!!) nevjerojatnog
trash bisera - svakako pogledati ako imate priliku. |
|
|
'Erotic Nights Of The Living Dead' (1980.) |
|
Autor: Velimir
|
|
16.11.2004 |
 
Bizarna kombinacija hard-core (oralno i masturbacija da) i soft core (penetracija ne) pornića te horora sa zombijima, film kakav je mogao snimiti samo ludi Joe D'Amato ('Emanuelle And The Last Cannibals', 1977.) i to s Laurom 'Black Emanuelle' Gemser u ulozi Lune, tajanstvene žene iz šume. Na otoku, na koji dolaze mornar, biznismen i njegova cura, postajući žrtve pomahnitalih živih mrtvaca stvorenih zlom voodoo magijom.
Spoj pornjave i zombi horora utoliko je luđi ako znamo da se u njemu nalazi i scena seksa boce šampanjca i striptizete. S orgazmom. Boce, ne žene.
I da, ako itko ima integralnu (121 minuta; dodatne minute film vjerojatno pretvaraju u jači hard core porno) ili barem verziju s engleskim titlom i dubbingom neka se javi, jer u našem se posjedu nalazi samo čudna, 105 minuta duga cut kopija s talijanskim i njemačkim dubbingom koji se izmjenjuju svakih nekoliko minuta (?).
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
16.11.2004 |
Ajme! Kakva groteskna boleština!
Ne znam odakle da počnem a da ne vam ne zgadim doručak/ručak/večeru... jer ovaj kineski
horror/komedija/triler/štogod-da-je prelazi sve granice dobrog (i lošeg)
ukusa.
Dakle, središnji lik priče potpuno je ludi kuhar Kai koji se ljubaka sa ženom
svog šefa. Ljubaka baš i nije dobar izraz jer već u prvoj minuti filma
imamo priliku vidjeti da je riječ o prilično sirovom seksu koji
prekine muž, vrativši se kući prije nego što su se nadali.
Raspamećen od bijesa, prebije Kaia koji se uspije obraniti i u
krvavom masakru, pred očima njihove djevojčice ubije muža, njegovog
kolegu, ženu masakrira, a djevojčicu zalije benzinom i pokuša zapaliti! No, u zadnji tren spašava
je susjed. I sve to u prvih 8 minuta!
Kai bježi u Južnu Afriku gdje se zapošljava u jednom restoranu. Tamo se na njemu iživljava žena vlasnika restorana, a povremeno
i vlasnik sam (deru se na njega, tjeraju da neprekidno radi, stalno prigovaraju...).
Uskoro, u priču se vraća i djevojčica sa početka - sada odrasla osoba,
stjuardesa, koja povremeno ima flashbackove i ružne snove uzrokovane
traumom iz djetinjstva sa čudnim (čitaj: bizarnim) problemom - osjeća
mučninu svaki put kad se nađe u Kaievoj blizini.
Inače, uz sve to, Kai je patološki opsjednut seksom pa u nedostatku 'prave stvari', ne preza od
raznih oblika masturbacije pomoću
dostupnih, ehm, sredstava (a razmislite što bi to moglo biti ako radi u
restoranu...).
Da ne duljim, Kai sa svojim šefom odlazi do plemena Zulu kako bi
jeftino kupili svinje. U plemenu vlada Ebola a Kai se zarazi
silovanjem oboljele crnkinje. Nakon toga, tako zaražen, u naletu
bijesa ubije šefa i njegovu ženu (koju prije toga, opet naravno, siluje i masakrira
na kranje oduran način - zbilja ne bih detalje). Sad, ako već niste, ostavite sendviče,
grickalice i sl. jer ono što slijedi je: samelje ih te od njih napravi hamburgere kojima
počasti goste
restorana te tako proširi zarazu po cijelom
gradu!
Sam postaje nositelj virusa koji širi zarazu ali sam ne
oboljeva - a nije toga ni svjestan!
Pravi užas počinje povratkom u Hong Kong gdje spava sa
prostitutkama pa sa jednom od bivših ljubavnica i zarazi ih sve, a pri
tome i veći dio grada jer svuda uokolo ostavlja izlučevine pune virusa (kiše na
ljude, kopa nos, briše prste o odjeću koju razgleda u trgovini i
sl.). Policija počinje potjeru pomoću djevojke koja jedina, mučninom,
može pronaći Kaia i slijedi bizaran niz događaja koji se kreću od
groteskne komedije, odvratnog prikaza simptoma Ebole do iznimno
napetog i tragičnog raspleta na ulicama Hong Konga u kojem imamo priliku vidjeti pljuvanje kao
glavno oružje protiv policije (Kai pljuje i na prolaznike šireći
tako zarazu nonstop izvikujući 'Imam Ebolu! Širimo je zajedno!'
držeći dijete ljubavnice kao taoca!).
Ovo je stvarno krajnje bizarno koncipiran film - nonstop na rubu
između komedije, horrora i odvratnosti, često prelazi sve granice koje
se mogu prijeći. Iako je nasilje uglavnom 'off screen', toliko je
intenzivno da je prilično neugodno.
Sama gluma je povremeno toliko teatralna da je čak smiješna no Anthony
Wong u ulozi Kaia je briljantan - toliko je ljigav i odvratan da vam
mora biti zlo kad ga vidite, a posebno kad vidite kako širi zarazu na
'inventivne' načine. Veliko finale kao i pojedini dijelovi filma puni
su 'mahnitanja' kamere i sve povremeno zbilja djeluje vrlo napeto.
Neke scene su zbilja grozomorne (fotografije posljedica Ebole i
obdukcija jedne od žrtava koju je stvarno teško gledati...). Redatelj je ovdje
uveo i zanimljiv novitet: tzv. 'Ebola-cam' tj. kameru 'u ustima' koja
prikazuje čestice sline koje izleću iz usta prema žrtvi, snimano iz
usta Kaia (s obzirom da se radi o divovskim lažnim ustima i CGI slini, za razliku od ostatka
filma ovo izgleda simpatično :) ).
Uz sve navedeno, dijalozi su vrhunac - povremeno Kai (posebno u napadu
ludila) ima 'napad' govora pri čemu 'melje kao navijen' (skidam kapu autoru engleskog titla -
iako je ubitačno loš i prepun gramatičkih grešaka, uspio je tekst
ugurati u razumnu mjeru s obzirom na količinu izgovorenog teksta), a statistički gledano :), najviše ponavlja riječ 'bully' ('Why does she bully me?',
'You want to bully me?', 'Let 's go. He is bullying us.' itd.), koja
se, vjerovali ili ne, ponavlja jednom ili više puta praktično u svakoj rečenici koju Kai
izgovara u naletu bijesa!
A da ne spominem količinu međusobnog vrijeđanja i sočnih psovki koje su dio
normalnog dijaloga likova i neizostavni u skoro svakoj rečenici...
Preporuka za one jačeg želuca.
I, kao što rekoh, nikako nemojte jesti dok gledate. Moglo bi vam prisjesti... |
|
|
Autor: Arminio
|
|
16.11.2004 |
 Evo još jednog turskog (zapravo tursko-grčkog), ovog puta pustolovnog 'klasika'. Dosta, recimo, blažeg, kojeg mogu gledati i 'normalniji' ljubitelji bizarnih fimova (ako takvi postoje :) ). I opet je tu Cuneyt Arkin koji, eto, ovog puta glumi u filmu koji ima čak i radnju! :)
I to prilično interesantnu sa zanimljivim obratima (bar za tursku low-budget-instant kinematografiju).
Priča počinje u nedefiniranom vremenu (srednji vijek, koliko se da pretpostaviti) u nedefiniranoj zemlji (sudeći po postojanju lavova, mogla bi biti neka u Africi :) ) gdje zli vitezovi (ekipa u fancy-oklopima sa lila plaštovima i perjanicama na glavi, nakićeni križevima i uz stalnu 'konzultantsku' pomoć lika odjevenog poput biskupa, što navodi na zaključak da se radi o križarima) pod vodstvom zlog Antoana ubiju vladara Solomona te mu pokušaju ubiti i novorođeno dijete koje sluge ipak uspiju sakriti u šumi. No, nakon što je opasnost prošla, sluge se vraćaju po dijete i sa užasom ustanove da su ga odnijeli lavovi. Mali tako odrasta s lavovima i postaje čovjek-lav koji će se zajedno s pobunjenim narodom koji grca pod teškom okupatorskom čizmom (da se poetski izrazim :) ), a uz pomoć svoje životinjske snage i oštrih, a kasnije i metalnih kandži, suprotstaviti strahovladi zlih križara.
Film sadrži ponešto krvavih scena, a ostatak je klasična turska ultrasuluda akcija uz ostale turske 'trademarke': loša gluma, zbrkana montaža, upotreba arhivskih snimaka (primjerice - lavovi u divljini snimke su lavova iz valjda istambulskog ZOO vrta... ali stvar ne bi bila loša da nije sitnog detalja: vidi se i ograda koja dijeli kameru od životinja :) ), apsurdna rješenja (lijane koje vise niotkuda na sred livade, a služe da bi čovjek-lav, obješen o njih, mogao nokautirati 10-tak vojnika u kukuljicama koji su, gle čuda, zgurani u hrpu i baš čekaju da ih netko poruši k'o čunjeve u kuglani), pa čudan način prikaza snalaženja dječaka medju lavovima gdje klinac nosi suknjicu od trave i izvodi baletsku točku plešući oko lava koji ga šokiran promatra! A da ne spominjem Lion Manov urlik koji je toliko loše sinkroniziran (o ovome malo dalje u tekstu) da je bolno smješan!
 
Klasični dokazi jeftine produkcije su mali broj statista koji ginu više puta (jedan čak u 3 krupna plana tokom filma tako da ga je nemoguće ne primjetiti, a u zadnja 2 pojavljivanja nisu mu čak ni skinuli krv s lica od zadnjeg 'pogibanja' :) ).
Cuneyt Arkin opet pokazuje širok raspon gimnastičkog umijeća - trampolin, karike (koje se, gle čuda, odnekud nalaze u dvorcu i baš tamo gdje on prolazi!), prečke, konop (bacanje noža jednom rukom dok se drugom spušta niz konopac pri čemu izbaci nekih 15-tak noževa koje vadi odnekud iz leđa)... ma sve pomalo liči na gimnastički miting!
 
Ono što je najgore je očajan engleski dubbing i katastrofalna glazba koja je primjerenija kao podloga nastupu klauna u cirkusu nego score za scene dramatičnih (pardon - 'dramatičnih') borbi i koja povremeno prekriva dijaloge (ne znam zašto ali, jednostavno, likovi govore a nema teksta, već svira vesela pjesmica).
A ono što je dobro je 80-tak minuta trajanja tako da je sve 'gusto zbijeno'.
I da - opet je tu *puf* kraj! Nema epiloga... ničeg - jednostavno, negativci ginu, pozitivci triumfiraju i *puf* - krene špica (dobro, nije baš kao u 'Death Warrioru' ali, svejedno, ovdje bi baš dobro 'legao' neki epilogčić).
 
Iako ne sulud kao ostatak turske kinematografije (valjda je grčki producentski dio 'zatezao uzde' :) ), film je vrlo zabavan i preporučljiv kao 'start paket' za one koji se žele upoznati s turskom kinematografijom, a početi s lakše probavljivim materijalom... |
|
|
Autor: Arminio
|
|
15.11.2004 |
Često spominjan kao direktna inspiracija za Argentovu 'Suspiriu' ovaj španjolski giallo-gothic-horror iz davne 1969, prvi 'pravi' film Narcisa Ibanez-Serradora ('Quien puede matar a un nino?'), može slobodno stati uz bok Argentovog klasika!
 Iako ga Argento ne spomininje kao izvor inspiracije, nemoguće je oteti se dojmu da ovdje 'ima neka tajna veza' - iako radnja 'La Residencie' nema veze sa 'Suspiriom', režija, kamera, glazba i atmosfera fenomenalni su i apsolutno na istoj razini!
U sumorni ženski internat (mračna, tjeskobna vila okružena ogradom, pod ključem) dolazi nova djevojka. Već pri dolasku upoznaje se sa cijelom galerijom bizarnih likova - ravnateljicom koja ima običaj kažnjavati neposluh bičevanjem, njenim 16 godišnjim sinom koji špijunira djevojke koje ga smatraju kretenom, mazohistički nastrojenom i prgavom štićenicom koja stalno biva kažnjavana jer prkosi ravnateljici a istovremeno je zavodi (prilično hrabra iako neeksplicitna scena u kupatilu!), grupicom sadistički nastrojenih djevojaka koje ju psihički i fizički maltretiraju, dobavljačem sa kojim (citiram: 'u nedostatku boljega') djevojke spavaju izvlačeći šibice (još jedna fenomenalna scena u kojoj je seks prikazan kroz krupne planove usana i dahtanjem koje je zapravo 'u glavama' djevojaka koje ovaj puta nisu 'izvukle premiju' te zamišljaju što se događa na sjeniku )...
 Situacija se zahuktava kad djevojke, koje zapnu za oko ravnateljičinom sinu, počnu nestajati. Netko ih brutalno ubija...
Finale donosi iznenađujući rasplet uz nekoliko vrlo jezovitih prizora praćenih soundtrackom koji se, između ostaloga, sastoji i od zujanja muha (logično s obzirom na scene u kojima 'svira')!
Odnosi između likova vrlo su složeni i bizarni. Ima tu jasnih naznaka lezbijstva (ravnateljica i kažnjenica), manijakalne posesivnosti (ravnateljica i sin - ne dozvoljava mu veze sa djevokama internata jer želi da nadje 'neku kao ona'), sadizma (ravnateljičina 'desna ruka', jedna od djevojaka, uživa u maltetiranju svih koje joj se ne sviđaju) pa je jasno da djevojke pokušavaju pobjeći. No, to im ne uspjeva - ili su uhvaćene ili tajanstveno ubijene.
 Sve ovo je fantastično snimljeno uz, kao što rekoh, klasični, a povremeno totalno jezoviti soundtrack (koji čak povremeno liči na Gobline, tj. Goblini liče na ovo :)) i sa sumornom 'gothic' atmosferom u pravom smislu te riječi). Ono gdje film potpuno briljira je kamera i režija - za 1969 nevjerojatno koncipirane scene ubojstva su dostojne Argenta iz najboljih dana! Primjerice - upotreba slow-motiona, dvostruke snimke iste scene iz raznih kutova 'umiksane' jedna preko druge, lagana i tužna klavirska podloga koja je sve samo ne horror-tema te koja se postupno usporava do neprepoznatljivosti te potpuno stane kad djevojka izdahne, zamrzvanje kadra i zoom na nož pod vratom... sve bez cenzure - za 1969 vrlo hrabro i šokantno!
 Zaista, nevjerojatno hrabra i inventivna režija, bizarni kutovi i kretanja kamere... jako jako impresivno snimljen film.
Stvarno, možda Argento ne želi priznati gdje je 'pokupio' stil? ;) |
|
|
Autor: Arminio
|
|
15.11.2004 |
Ako ste se ikad pitali kako bi izgledao pravi turski 'kick ass' film, evo odgovora (iako ne znam tko bi si, i zašto, uopće postavljao takvo pitanje :) )!
Cuneyt Arkin kao Komesar Murat suprotstavlja se organiziranoj bandi
karatista (pod vodstvom majstora borilačkih vještina nadnaravnih moći) koja terorizira grad i okolicu.
Uz legendu Cuneyta, u filmu se pojavljuju (koliko mi se čini) i neki od ne-turskih glumaca te (valjda) turska karate-legenda Osman Betin (kako piše na omotu) u ulozi glavnog negativca. No, naravno, Cuneyt je 'da man' ovdje gdje opet pokazuje širok raspon atletskog i borilačkog umijeća - ako pod time smatrate ono što slijedi... a slijedi zbilja svašta!
Idemo redom:
U impresivno stupidnim scenama treninga upoznajemo se sa surovošću
kung-fu-karate-što-već 'bad guya' - svoje karatiste drila bjesomučnim treninzima na otvorenom (svi su naravno u kimonima i imaju crne pojase :) ), na nekima od njih demonstrira razne tehnike borbe kao što su umlaćivanje protivnika zavezanih očiju, bacanje karte (za kartanje) u vrat (?!) i sl.
Sve to sa velikim odobravanjem promatraju karatisti uzvikujući u
extazi 'Ja! Ja! Ja!' (ma što to značilo :) )
U svom arsenalu tajnog oružja vođa ima i takva čudesa kao što su
pomicanje predmeta snagom uma i mogućnost eksplozije istoga (ne uma
nego predmeta) a tajno oružje su mu čudovista (?!) i zombiji
(Turci zbilja vole takve mješavine nebuloza) te turske
ninje - zakrabuljeni tipovi sa crnim vrećicama na glavi koje
neodoljivo podsjećaju na feredže sa otvorima za oči kroz koje
praktično jedva da vide jer su rupice taman veličine oka (nije mi
jasno kako vide pri brzim pokretima ili ako malo okrenu glavu). Koji, između ostalog, imaju sposobnost pojavljivanja i nestajanja u trenu (teleportacija?) ili se pojavljuju jureći na motorima ili u POV sekvencama a'la 'Evil Dead' (!?) a meci im ne mogu ništa (iako, naravno, nemaju pancirke).
 
Borbe su, najblaže rečeno, ludnica da ne može biti veća! Tučnjave na
motorima u punoj brzini, bez motora, u letu, na zemlji, jedan protiv
10, 10 na jednog, Cuneytovi skokovi sa trampolina na trampolin (i tako po 5-6 puta prije zadavanja udarca), ubrzani snimci isprepleteni s usporenim, borbe zakrivljenim turskim sabljama (obavezan rekvizit) pri čemu su zvučni efekti udaraca 'posuđeni' iz drugih (vjerojatno HK) filmova i pomno odabrani kako bi pasali pokretima iako povremeno baš i ne pogađaju (posebno urlici - likovi se gledaju zatvornih usta a čuje se 'Iaiaaaaaiii!!!...' :) ), soundtrack iz 'Flasha Gordona', 'Enter the Dragon'... Mačevi zvuče kao udarci metalnih šipki, scene u kojima Cuneyt-Murat vozi motor popraćene su zvukom moto-utrka, a policijska sirena je kratki zvučni segment u loopu, loše spojen pa svake tri sekunde 'krcne'... |o)
Apsolutni vrhunac filma zbog kojeg ga se, ako zbog ničeg drugog, jednostavno mora vidjeti su scene napada oživjelom travom - DA! OŽIVJELOM TRAVOM! Iz zemlje izranja nekakva puzavica koja se polako omata oko žrtve i... GEEE! Ima li veće ludosti? Ima - jer već slijedeće scene i veliko finale donose nešto još neviđeno - obračun Cuneyta i velikog 'bad guya' mora se vidjeti da bi se povjerovalo - nakon što se negativac pretvori u goruću buktinju (pardon, zapaljenu lutku obješenu na veliku pecaljku) nastavlja nasrtati na Cuneyta-Murata koji se brani dugačkim štapom kako se ne bi opekao! Mislim, stvarno...
I onda *puf*! Film jednostavno završava!!!
E zbilja... 'kick-ass do jaja' (kako bi to neki rekli :) ) na turski
način. |
|
|
Autor: Velimir
|
|
14.11.2004 |
 Ako ste pomislili da ste na filmu vidjeli sve te da vas malo toga može šokirati, uvijek postoje filmovi koji će vas uvjeriti u suprotno.
Ovog puta grabimo malo dublje, duboko u japanski gore horor-porno V-cinema – riječ je o VHS ripu filma 'Red Room 2' ('Shin akai misshitsu: Kowareta ningyô-tachi’), bez prijevoda, nastavku kultnog soft-porno-hororca 'Red Room'. Bez titla (riječ je o japanskom VHS ripu), teško je zaključiti o čemu se zapravo radi. Što fanovima gorea neće biti nikakav problem, jer ako već nije posve jasno po kojem ključu dva frajera i dvije djevojke naizmjence izvode bolesnoće u metalnom kavezu, uz štopericu i promatrače, jasno je kakve bolesnoće izvode. Film, tako, uključuje prizore nabijanja četkice za zube u nosnicu, realno povraćanje u lavor i ispijanje sadržaja (uz bolno nabrijan zvuk i krupne kadrove riže na bradi...), svršavanje na nos i vađenje sperme iz vagine te zabijanje ruke u istu i čupanje povećeg fetusa, koji završava nabijen na kuku...
Film je režirao Daisuke Yamanouchi, autor još poznatijeg sadističkog seks kvazi-snuff gore-horora 'Mu zan e’ (1999.), a 'Guinea Pig' serijal prema njemu uistinu sliči tek na pokaznu vježbu specijalnih efekata.
  |
|
|
Autor: Marko
|
|
14.11.2004 |
update: porođaji
U ovoj duhovitoj potrazi za samopouzdanjem, anti-heroj Zebraman (nastao prema superheroju dječjeg programa) staje na branik domovine pred najezdom vanzemaljaca koji ulaze u tijela ljudi i tako ih pokoravaju. U ovoj sceni prisustvujemo veličanstvenom, dugotrajnom i mukotrpnom porođaju djeteta iz tijela abducirane zemljakinje. I konačni rezultat porođaja je sluzavo, pudingasto i zelenkasto dijete vanzemaljac kojem je otac najvjerovatnije dr. Oetker. |
|
|
'Shaun of The Dead' (2004.) |
|
Autor: Marko
|
|
14.11.2004 |
Prosječni i bezperspektivni prodavač bijele tehnike Shaun kroz zombi katastrofu uspijeva srediti život, stabilizirati vezu i konačno definirati odnos s očuhom. Brz i zabavan film koji uz socijalnu ubacuje i moderniju kritiku pop-kulture i normi koje nameće moderno doba. Uz uvijek iznenađujuć izbor oružja i oruđa kojima se trančiraju zombiji u filmovima tog žanra, ovdje se koriste - palica za kriket (ipak je ovo britanski film), rock plejke (Dire Straitsi su najrazorniji u rezanju glava), štihače (klasika), strelice za pikado, jukebox, štapovi za bilijar, Winchesterka, šipka na kojoj se suši veš, ...
  |
|
|
