'Tsunami' stigao na domaće DVD tržište. 

'Uz dobro vođenu dramu i sjajnu režiju, posebno fascinira način na koji se 'šminka' kombinira s dokumentarističkim stilom – televizija, naravno, jako dobro podnosi takve kombinacije, posebno u odličnom rješenju snimanja samog udara vala, u kojem nema ni trunke CGI-a ili holivudske megalomanije, već je sve riješeno iznimno vještom i dojmljivom kombinacijom pravih, amaterskih snimaka s interneta i TV vijesti te krupnih planova i frenetične montaže. 'Tsunami: The Aftermath' usput je dodirnuo i nekoliko prilično pipkavih tema, poput skandala sa spaljivanjem ljudi bez identifikacije (kako Tajlanđana, tako i turista), možebitne zavjere turističke i graditeljske industrije te posvemašnjeg neuspjeha političkog, društvenog i humanitarnog sustava u brzom saniranju katastrofe, a jedini problem jest ambicija koja sve to nije zadržala samo na prvih sat i pol radnje, obzirom da drugi nastavak, zbog insistiranja na formatu mini-serije umjesto običnog TV filma, ostavlja gorki dojam nategnutosti i nepotrebnosti', pisao sam početkom prošle godine, kada je HBO prvi put prikazao ovu dvodjelnu seriju u svom programu.

Sve što sam tada mislio, a i dalje mislim o samoj seriji možete pročitati na ovom linku, a ovdje samo želim ukazati na to da je 'Tsunami' konačno došao i do Hrvatske – ne val, već serija, ofkors.

Continental Film izbacio je DVD 'Tsunami – Val smrti', izdanje dotičnog HBO projekta na dva diska, koje sadrži ne samo seriju (zapravo jedan duuugi film), već i dva dokumentarca u dodacima, 'Priča iza filma' i 'Rekreiranje bijesa prirode', oba making ofa s puno intervjua i razgovora, kako s članovima ekipe, tako i s preživjelima.

U svakom slučaju, isplati se imati.

Novi korejski masterpis.

Azijski film o kojem se ove godine u Cannesu najviše pričalo – ne samo da ga je kritika u ekstazi prozivala 'novim Oldboyjem' (lijena usporedba koja se uvijek poteže kada još ljenije Zapadnjake treba zagrijati za nove, strašno dobre korejske naslove – a koji su rijetki u poplavi smeća u posljednjih godinu, dvije), već je Hollywood otkupio prava na remake ekspresno brzo, odmah nakon premijere, gotovo istu večer.

Pa onda, je li 'The Chaser' dorastao hypeu? O da, itekako.

U prvih pola sata filma, bivši policajac koji je postao svodnik uhvati serijskog ubojicu, koji je njegove cure tamanio zabijajući im metalne klinove u glavu. Kada obojica završe na policiji, kreće pravi show, a 'The Chaser' dokazuje svoju maestralnost savršenom kombinacijom ultraokrutnog i komičnog, suludo napetog i depresivnog. I sve to zasnovano je na istinitoj priči, a kritike nije pošteđen nitko – od neopisivo nesposobne policije do odvratnih političara koje nezadovoljni građani opravdano gađaju govnima.

Hong-jin Na snimio je ovaj film kao svoj prvijenac i odmah nabo zlatnu koku – strašan talent o kojem će se u budućnosti itekako pričati, a do tada, ne propustite ovo apsolutno remek-djelo modernog trilera.

Sama činjenica da je nastavak jednog od ključnih vampirskih filmova osamdesetih spao na STV izdanje dovoljno govori da je nešto pošlo po krivu u startu – pribrojimo tome još i činjenicu da su dvije nekadašnje glavne zvijezde ovdje spale na jednu (a Corey Haim? Gledjate špicu pa ćete znati što je s njim...) i jasno je da optimizam nije bio na visini.

Istina, bolje nastavak nego remake, ali postoji li ijedan razlog za pogledati ga, osim nostalgije i znatiželje?

Pa... ono, i da i ne. Nije tragično loš, iako je loš. Bolji je od jako puno STV naslova koji se štancaju u zadnje vrijeme, ali daaaleeeko ispod razine prvog dijela, kako se i očekivalo. Ovog puta, u centru radnje su brat i sestra – ona zahvaljujući lokalnom jebaču postaje vampir, a on uz pomoć dobrog starog Edgara Froga (Corey Feldman s preseratorskim glasom) pokušava riješiti problem. Sve to u malom američkom gradiću na obali. Zvuči poznato?

'The Tribe' ima i nekoliko iznenađenja, poput dekapitacije Toma Savinija na samom početku ili glavne uloge za Agnusa Sutherlanda (ne pretjerano talentiranog Kieferova polubrata), no u globalu, ovo je kao slabija, produžena epizoda prosječne horor TV serije, iako sam se uz pilot 'True Blood', primjerice, puno više zabavio.

Meni kuglu vanilije i kuglu čokolade, molim!

Trailer: "D frst pakistani ikstrim horo muvi" na jedva razumljivom mixu Urdua i pidgin Englisha urla loša imitacija Dona LaFontainea dok lik od glave do pete prekriven zakrvavljenom muslimanskom burkom na lancu iznad glave vitla kuglu načrčkanu šiljcima a zombiji tumaraju kroz visoku travu prema grupici pakistanske mlađarije.

Ah... i Pakistan pokleknuo i snimio zombi horror? Baš i ne - jer, tehnički, ovo nije čista zombijada već klon "Teksaškog masakra motornom pilom" (pakistanski masakr kuglom sa šiljcima? |oD ) sa jakim slasherovskim pristupom temi i tek laganom dozom kvazi-zombija. Al' fanovski - pun pogodak na svim poljima!

U produkciji danas već legendarnog DVD izdavača Mondo Macabra i režiji Omara Khana - čovjeka sa kojim Mondo Macabro već duže surađuje a kojega sam imao čast upoznati putem e-maila pokušavajući od njega nabaviti par pakistanskih i indijskih trash-ludara poput "Khooni Drakula", "Da Khwar Lasme Spogmay" ("The Cat-Beast") i "Sarkata Insan" ("Severed Head Man") iz njegove impresivne kolekcije opskuriteta koje legalno dila na originalnim VCD i DVD izdanjima pod "distributerskim" imenom "Bubonic Films" i recenzira na vlastitom web siteu, lika zaslužnog za, od zaborava i truljenja u vlažnim podrumima pakistanskih studija, spašavanje i restauraciju prvog pakistanskog horrorca "Zinda Laash".

Omar se dobrano predozirao svim mogućim žanrovskim klasicima i odlučio sam, u vlastitom "aranžmanu", snimiti film! I to prvi pakistanski teen gore horror! Zapravo, prvi pakistanski gore horror uopće... Priču o grupi pakistanskih teenagera koji odlaze na rock koncert. Putem zalutaju u šumi kojom tumaraju mutirane "pozombljene" spodobe (opet navodnici jer se ne radi o oživjelim mrtvacima već o mutacijama siromašnih seljana izazvanih zatrovanom vodom i u fenomenalnom makeupu) koje, uz obavezan nedostatak benzina i sve skupa što ide s tim u vezi a uključuje i galeriju bizarnih likova i još bizarnijih situacija, predstavljaju teenagerima, blago rečeno, poveći problem. Ali najveći tek dolazi - ubojica naprosto genijalnog lika, div u krvavoj burki sa spomenutom velikom kuglom ukrašenom šiljcima kojom kreće u gorefest...

Malo zombija, puno slashera, još više krvi a najviše utjecaja Hooperovog "motorka" klasika začinjenog "Petak 13" i "Just-Before-Dawnovskim" štihom uz inventivno (čitaj: genijalno :) ) korištenje stripovskih telopa za prijelaz scena i isticanje bitnog! Simpatično i zabavno i tako nepakistanski... :)

Iako pati od klasičnih amaterskih boljki (povremene nelogičnosti u reakcijama glumaca i priči), film vizualno i stilski ni malo ne djeluje amaterski. Da ne znam da se radi o prvom filmu čovjeka bez ikakve formalne filmske škole, pomislio bih da se radi o zaigranom profesionalcu a ne fanatičnom amateru koji je pokazao da zna što radi a film keširao iz svog džepa i snimio ga za šaku Rupija! Omar sjajno vozi, ima neviđen smisao za detalje, odaje hommage svojim uzorima (na zidu plakat "Maniaca", na stolu DVD spomenutog "Zinda Laash", u cameo ulozi i sam pakistanski Dracula...), ne libi se prkositi domaćoj cenzuri i koristi muslimanski ženski vjerski odjevni predmet kao masku ubojice (apsolutno genijalno i do sada jedna od najoriginalnijih kombinacija kostima i oružja) i eksplicitni gore na kile zbog čega je film bio mjesecima bunkeriran za domaće tržište (da bi se, nakon konačnog puštanja u kina, zadržao na repertoaru preko deset tjedana potukavši gledanošću hollywoodsku konkurenciju), snima koristeći bizarne kuteve i još bizarnije perspektive, koristi varijacije tradicionalne glazbe i 5.1 surround efekte i zvučno rastura do maksimuma, a svakih par minuta ubaci bar po jedan kadar mjesečine (zaštitni znak? :))) ) koju jednom čak zalije i krvlju! :)

Svaka čast!

DVD, u izdanju "Danger After Dark", horror podetikete izdavača TLA (nisam se zabunio! Ne, nije ga izdao Mondo Macabro! Ne pitajte zašto jer ni meni nije jasno...) donosi odličan audio komentar, snimke sa premijere i priču o Omaru i njegovom "pakistanskom snu" - jer Omar ne samo da nije profesionalni filmaš... Omar je zapravo - sladoledar! Točnije, vlasnik nekoliko sladoledarnica iz čijih je zarada i financirao ovaj svoj prvijenac!

Omare care, s dubokim naklonom, molim u veći kornet sve iz uvodne rečenice i malo šlaga na vrh!

A u očekivanju tvog novog bisera, ja odoh pogledati "Hell's Ground" još jednom...

Seks, nasilje i ludilo iz Hong Konga – da, još jedno!

Ellen Chan i Michael Wong u trileru o policajki na tajnom zadatku i sajko biznismenu koji dila drogu i ubija žene – još jedan klasični dan u svijetu hongkonškog Cat III filma. Svijetu po kojem možemo svakodnevno kopati i pronaći po jedan zagubljeni naslov Cat III eksplozije devedesetih, a nikada ne ostati bez materijala za gledanje.

Sad, koliko svi ti naslovi opravdavaju etiketu, druga je stvar, no čak i kada omjer nasilja i seksa nije izbalansiran, uvijek se nađe razloga za potrošiti osamdesetak minuta na ovakvo nešto, pa makar i bili u životnoj misiji (poput mene) kompletiranja zbirke orijentalne filmske eksploatacije.

'Fatal Love' nije u gornjem domu, ali ima svojih trenutaka – u prvih pola sata svjedočimo svega jednoj uznemirujućoj sceni nasilnog seksa (od rezanja skalpelom i spaljivanja cigaretom do konačnog nokauta), a potom stvari zaokreću u radikalnijem pravcu, s jedne strane klasično kombinirajući dosadnu dramu, nategnuti triler i glupavi humor, a s druge uplovljavajući u krvavi teren snuff filmova, nekrofilije i šopanja staklom. Taman za upotpuniti zbirku, ali file under 'light' materijal.

HK triler/horor, ali ne i Cat III kaos.

'Resort Massacre' nosi certifikat II B, što je hongkonški ekvivalent PG etiketi, ali proširen na mlade – dakle, nije preporučljivo za djecu i mlade (tinejdžere), ali nažalost nije ni Cat III, koji izričito zabranjuje ikome mlađem od 18 godina da prismrdi naslovu s takvom naljepnicom.

Drugim riječima, s II B ostajemo zakinuti za moguću krvavu kupku i ludilo koje hongkonški horori i eksploatacijske ekstravangance inače znaju dostaviti, a ostaje nam relativno gledljivi komad niskobudžetnog slashera, u kojem glavnu ulogu traumatiziranog i pomalo retardiranog Joeyja ima svima nam dragi Lam Suet.

Joey vodi odmaralište sa svojom majkom, a vid mu je uništen jer je kao dijete zurio u pomrčinu sunca. No, zato ga uši dobro služe, a jedan od omiljenih hobija mu je slušati svog nasilnog rođaka kako se ševi sa zgodnim, mladim djevojkama. Koje počinju nestajati iz odmarališta, dok neke od njih pronalaze mrtve...

Standardna priča o serijskim ubojstvima u relativno izoliranom setingu, koja je zbog pomanjkanja skeri elemenata i gorea bliža razvodnjenom trileru i krimiću nego klasičnom slasheru. Iako ima nešto seksa, a tu je i pokoji leš u kadi (plus neizostavni glupi humor), ne bi škodilo da je manje dosadan.

Wow. Odakle da krenem. Film koji me je kao klinca isfrikirao, a ujedno mi otvorio vrata rock n' rollu, film koji je ujedno i četvrti album kultne grupe The Who, film koji mi je kao klincu vividno pokazao što to znači biti na LSD-u, dok za LSD još nisam ni čuo. To je film o klincu koji je večinu života slijep, gluh i nijem, no to ga ne spriječava da Eltonu Johnu rasturi dupe u fliperu niti da osnuje vlastitu sektu. Film u kojem je Tina Turner prostitutka koja dila i tripove.

Što još da vam kažem? Raspjevani Jack Nicholson kao napaljeni psihijatar! Nezaboravni Oliver Reed kao Tommyjev sumnjivi očuh! Želite li sisatu šveđsku milficu koja se valja po čokoladnoj pjeni koja pršti iz televizora? Check. Želite li ujaka Earnie-a koji Tommyja pipka po „zločestim mjestima“ dok mu roditelja nema? Check. Nezaboravan, genijalan, vrhunski, savršen, monolitno maestralan soundtrack Petea Townshenda? Ma check, check, check. Inače prvi film u kojem je glumio pjevač The Who-a, Roger Daltry, koji utjelovljenjem Tommy-ja fizički više djeluje kao Isus nego što bi nekakvi Jim Cazivieli i William Dafoe-ovi mogli i sanjati. A da o seksualnim tenzijama između Tommyja i njegove sisate mame i ne pričam.

Naravno, velik dio zasluge za ovakvo nezaboravno remek djelo ide redatelju Kenu Russelu, koji je vjerovatno bio toliko nadrogiran svime i svačim dok je snimao ovaj film. Ipak treba bit fino natripan da pustiš Olivera Reeda da kmeči, pardon, "pjeva"! Kad pogledate ovaj film, sjetite se da sam ga prvi put gledao kad sam imao 7 godina, zato i jesam ispao ovakav! :)

Film koji je ušao u povijest po tome što u njemu Chuck Norris glumi – negativca!

Zlog brku koji će učiniti sve da bi se dočepao para. Pa čak i dilati Chucku omraženu drozu – a što ćete, i Jackie Chanu se u karijeri znala zalomiti uloga negativca, ma koliko oni trubili o dobrim uzorima klincima, a u ovom filmu Chuck Norris je vođa mafije po imenu Chuck Slaughter (!), koji ulazi u sukob s, pogađate, karate policajcem, ili točnije kung fu policajcem, Kinezom koji pokušava riješiti slučaj čak i kada ga pokvareni policajci izbace iz uniforme.

Film ne treba miješati s 'Karate Cop' iz 1991. godine. Ovaj biser sedamdesetih, u produkciji legendarnog Golden Harvest, ima totalno besmisleni 'pravi' naziv 'Slaughter In San Francisco', ali je možda ipak poznatiji kao 'Karate Cop', po nekim distribucijama i kao 'Chuck Norris vs. the Karate Cop' – muzi, brate, Chuckovo ime dokle ide, iako ga unutra ima sve skupa desetak minuta...

Odlična glazba, suluda sinkronizacija, brkovi, gole crnkinje, lijepa Azijatkinja... Sve je na mjestu, ništa ne fali.

Američki slasher nije mrtav!

Evo još jednog. Od prvog dana kad su se pojavili retro teaser plakati, bilo je jasno da je prvijenac Jonathana Levinea još jedan u moru današnjih naklona grindhouse eri, teen horror koji se bavi novom, vječno iritantnom generacijom američkih tinejdžera, ali s aurom posuđenom od svega i svačega na potezu od 1975. do 1985.

'All The Boys Love Mandy Lane' je čak i jezgrom radnje 'još jedan u moru' – skupina tinejdžera odlazi na selo piti i ševiti se, a onda ih netko redom ubija – no Levine je pametnom mješavinom drame i eksploatacije uistinu uspio sklepati jedan od zanimljivijih slashera snimljenih u SAD-u u posljednjih nekoliko godina, koji se daleko više oslanja na teen dramu nego na klanje. Što je zgodna promjena, ali ne nužno i razlog da bude dobar.

Ti razlozi se nalaze i negdje drugdje, u stvarima kao što su odlična fotografija, lijepa Amber Heard u naslovnoj ulozi (koja mi je sa svojim hrčak-obrazima zapela za oko i u 'Never Back Down'), gole sise, nabijanje cijevi puške u jednjak i jedan sočni obrat.

Moderna pseudo-pinku eiga sa Sora Aoi kao sirenom!

Sora Aoi, jedna od najvećih japanskih porno glumica svih vremena, i u ovom se filmu odmorila od svojih hard core, AV uloga pa se okrenula softcoreu, mafijaškoj polu-pinku eigi u kojoj glumi sirenu u lovu na zle muškarce. I ne progovori niti jednu jedinu riječ. Samo stoji, leži, sjedi, oblizuje usne i biva lijepom.

Radnja zapravo ide ovako nekako – banda pljačkaša na putu kući s plijenom naiđe na prelijepu djevojku pa ju odluče oteti. No, brzo se ispostavi da je djevojka zapravo sirena, demon izišao iz mora kako bi ubijao muškarce koji je seksualno iskorištavaju.

Jedino što je zabrinjavajuće jest taj novi trend u kojem pinku eige traju čak 80, ako ne i više minuta, što je barem pola sata previše. Drugi, daleko više zabrinjavajući trend je – nedostatak seksa! U 80 minuta ima svega dvije i pol scene seksa, što je činjenica koja ovaj film uopće ne bi trebala svrstati u pinku eigu, ma koliko marketing DVD-a to činio.

No, začudo, 'Erotic Ghost: Siren' na neku neobjašnjivu foru funkcionira kao primjer pinku DV jeftinjave, koja se ionako gleda samo zbog Sore i njezinih razvikanih atributa.