|
'Shimotsuma Monogatari' (2004.) |
|
Autor: Velimir
|
|
16.09.2005 |
 Nisam siguran s čime bih uopće usporedio ovaj film, no možda će vam biti jasnije ako ga opišem kao furiozno anime putovanje na speedu, s elementima ludila viđenim u frenetičnim japanskim pop filmovima poput 'Survive Style 5+'. Riječ je o briljantnoj mješavini jezika crtića, apsurda i teen komedije, koja u konačnici predstavlja ne samo pravi napad na osjetila i prvoklasni vizualni trip, već 102 minute čiste, a opet prokleto inteligente zabave.
Priča je to o bizarnom prijateljstvu preslatke Momoko, koja obožava rokoko-Lolita-style i Ichigo, članice ženske bajkerske bande, s ružičastim motorom i sklonostima ka igranju Pachinka te nokautiranju udarcima glavom.
Otac kao nesposobni jakuza koji zarađuje prodajući lažni Versace i jednooka baba koja rukama hvata leteće CGI kukce tu su da pridonesu općem veselju, a na kraju imamo i veliku pouku o važnosti dobrih međuljudskih odnosa. Pravi dragulj.
  |
|
|
'Blood Of Heroes a.k.a. Salute Of The Jugger' (1989.) |
|
Autor: Marko
|
|
15.09.2005 |
 Postapokaliptični sportski spektakl.
U opustošenom je svijetu u bližoj budućnosti jedina zabava nešto drugačiji ragbi. Nešto drugačiji jer se igra psećom lubanjom koju je cilj nabiti na kolac. Peteročlana ekipa koristi lance i pastirske kuke kako bi napravila prolaz ‘brzom’ iliti kvorterbeku da zgrabi lubanju, zakuca i pobijedi unutar zadanog vremena koje se mjeri bacanjem hrpe kamenčića u limenu ploču. Rutger Hauer je kapetan ekipe ‘juggera’ koja se natječe po selima i manjim gradovima. Kada se ‘brzi’ iz njegove ekipe ozlijedi, prihvati ambicioznu Joan Chen kao zamjenu. Joan saznaje da je Rutger nekoć bio veliki štemer u prvoj ligi, ali je zbog aristokratskog izrabljivanja odustao i okrenuo se selskim turnirima te ga nagovara da se vrate u grad i ponovno izazovu najbolju ekipu prve lige.
Superzabavan film u kojem se izmjenjuju stripovska atmosfera, dobra glumačka postava i simpatične ideje – šah od nastavaka za gedoru, kuhani rasporeni varan kao delicija za aristokraciju, blagajnik Rutgerove ekipe koji nosi ogromni ormar na leđima... Sve to je izašlo iz glave Davida Peoplesa, čovjeka koji je između ostalog napisao scenarij za ‘Blade Runnera’ (1984.), ‘ Ženu-sokola’ (1985.), ‘Unforgiven’ (1992.) i ’12 majmuna’ (1995.).
  |
|
|
Autor: Velimir
|
|
14.09.2005 |
 Kaneto Shindo ime je koje se uglavnom povezuje sa slavljenim hitom 'Onibaba' (1964.), no ovaj još uvijek aktivni veteran japanske kinematografije režirao je i mnoge druge sjajne filmove prohujale ere. Očito je da mu za rukom najbolje polaze nadnaravne storije, horori, tzv. kwaidan eige, povijesne priče o duhovima zasnovane na starim legendama ili kabuki predstavama poput 'Kuroneka' (ili spomenutog 'Onibabe'), storije o dvije žene koje nakon što su silovane i zapaljene sklope pakt sa zlim duhom – vratit će se u svijet živih kao yokai, duhovi/čudovišta čiji je zadatak piti krv samuraja...
Ova prekrasna, romantična koliko i spooky saga o ljubavi, smrti, časti, osveti i dužnosti zasnovana na narodnoj priči, pravo je zapostavljeno remek-djelo koje mora pogledati svatko koga zanima gdje suvremeni, atmosferični J-horori, kao što su 'Ringu' ili 'Ju on' nalaze svoje korijene.
Uostalom, tu su the grudge, crna mačka, osveta, odrezana glava i pokoje vitlanje katanom – kud ćeš bolje?
  |
|
|
'Shark Attack 3: Megalodon' (2002.) |
|
Autor: Arminio
|
|
11.09.2005 |
Ne mogu vjerovati! Iako sam vrlo rijedak posjetitelj videoteka jer mom 'ukusu' nemaju baš što ponuditi,
načisto se frapirah činjenicom da je danas moguće naći i ovakva nevjerojatna čudesa između polica nakrcanih
Anđelinama, Pitovima, Kruzovima i sličnim 'bogatim i slavnim' i njihovim 'spektaklima'!
 No dobro, nije ovo prvi puta da ispliva neki biser trasha (sjetimo se 'Frankenfisha' i 'Boe vs. Pythona') ali
ovaj 'Napad morskog psa 3' (Ej! 3!) ne samo da u obje vodeće lokalne videoteke imaju u više primjeraka, već su svi konstantno vani!
Ljudi! Pa zar to netko gleda osim ovakvih tipova poput nas!?!
Pa tako nakon par dana traženja i čekanja, jedva jedvice sam se dočepao primjerka!
I unatoč svemu što sam čuo o ovom ipak ne mogu vjerovati svojim očima - pa ovo ne da je neviđen trash - ovo je,
u skladu sa naslovom, MEGATRASH!
O priči, zapletu, raspletu i ostalim sitnicama nema smisla duljiti jer se radi o još jednoj kopiji danas već
dobrano isprostituiranih 'Ralja' samo što ovdje nije u pitanju 'veliki bijeli' već 'gigantski prapovijesni' morski pas znanstvenog naziva 'Megalodon'... Ostatak priče je više manje na isti kalup pa, da ne duljim, počastit ću vas naramkom nevjerojatnih činjenica zbog kojeg
Megalodon morate pogledati. Redom, slijedom, poretkom i redoslijedom:
- Fantastično grozomorna gluma - kao da se natječu tko će biti lošiji.
A glavna glumica koja glumi paleontologinju izgleda kao da se
predozirala botocksom pa ne može micati facijalne mišiće! Ostali su
jednostavno samo ukočeni - i licem i ostatkom tijela...
- Fantastično grozomorni dubbing (potpuni off-dub svih dijaloga!), rijetko
viđeno i čujno, neopisivo loše montirano, a svi, ama baš svi dijalozi
zvuče potpuno iste glasnoće bez obzira na udaljenost likova od kamere,
logiku prizora, smisao... A sinkronizirano je kao da su se šalili
(prepuno bizarnih zvukova, mrmljanja, histeričnog smijanja)... ali,
pobogu, sve je iste glasnoće!!!
- A kad smo kod dijaloga, moram spomenuti i montažu scena sa
dijalozima - naime, svaka, ama baš svaka scena dijaloga montirana je
tako da se u otprilike 90% razgovora vidi 'reaction' umjesto 'action shot' tj. u kadru je
sugovornik koji sluša umjesto govornika koji priča! Pa tako, dvoje razgovara a mi tokom cijelog
govora gledamo onog tko sluša. Kad se uloge zamijene i slušač počne govoriti, gledamo onog drugog... a od onog
tko govori, imamo priliku
vidjeti možda samo par zadnjih riječi... mislim, jel' to montažer bio malo podgašen?
A tek kvaliteta dijaloga! Pazite ovo: 'Fuck, that's all I need' - zvuči li vam to kao 'J***, to je sve što trebam' ili 'J****, samo mi je to još trebalo!' :)))
 
- Bogata upotreba arhivskih snimaka morskog psa umjesto dresiranog/umjetnog! Ah, arhivske snimke... ne bi bilo ništa loše da nisu vidno
umontirane bez pretjeranog truda i prilagodbe...
- Više od pola scena napada počinje scenama seksa, predigre, običnog drpanja i sl. ...
- U jednoj od scena razgovora sa šefom firme koja je dijelom odgovorna za mahnitanje Megalodona, potpuno
neobjašnjivo i
nepotrebno ubačene su scene pipanja koljena komada koji sjedi za istim
stolom. Neobjašnjivo je i tko je pipa i zašto... Na trenutke, tokom,
naravno, opet 'reaction' scena razgovora, vidimo kadar ruke kako pipka
koljeno pa njeno ozareno lice, a onda smrtno ozbiljna lica ostalih
sudionika u razgovoru - nagradno pitanje: čija je ruka? I kakve veze
ima taj detalj s ičime u nastavku filma?
- I apsolutno najbolji detalj ikada - ali IKADA! Prije sudbonosnog obračuna sa
divljom zvijeri iz dubina, junačina priupita paleontologinju, doslovno
slijedeće: 'Što kažeš, da te odvedem kući i poližem ti p****?'. Ne, nije
šala, iako se ona šeretski nasmije, a onda slijedi scena seksa... Ovo sam
prevrtio par puta da se uvjerim da ne sanjam (ne, ne radi seksa :) )... FAKING ANBLIVIBL!
 
- I detalj manje epski, ali ništa manje genijalan: posjet crkvi i
paljenje svijeća pred odlučujući boj...
- A prijevod slijedi genijalnost filma: divim se genijalnosti uma
prevodioca koji nikad nije čuo frazu 'The Real McCoy' i preveo je
jednostavno 'Kao u pravom McCoy' !
O amaterskom CGI-u i potpuno moronskim scenama koje povremeno manje ili više
vrijeđaju inteligenciju ne bih jer ih ostavljam vama!
Gledajte! Gledajte! GLEDAJTE!
'Ko ne pogleda, pojest će ga Megalodon! |
|
|
'The Great Yokai War' (2005.) |
|
Autor: Velimir
|
|
06.09.2005 |
 Jedan od ponajboljih Miikeovih filmova namijenjenih klincima, ali u kojem će jednako uživati i odrasli (negdje uz bok 'Zebramanu'), Harry Potter na acidu u svijetu japanske mitologije. Remake dječjeg klasika 'Yokai daisenso' iz 1968. usto je i jedini film u Miikeovoj karijeri koji je radio cijelu godinu! U usporedbi s godinom 1999., kada je snimio nevjerojatnih sedam komada, ovog puta su prohtjevi producenata očito bili veći. Rezultat je, zajedno s kostimima koji variraju od dječjeg programa TV Zagreb 1984. do efekata apokaliptičnog Hollywooda, blokbasterična priča nakrcana japanskim folklorom, o klincu koji postaje Kirin Rider, zaštitnik ljudske rase, ugrožene od strane zlih duhova.
Jednooki umbrella monster s isplaženom jezičinom, zid-čudovište, Kappa, Tengu, Chiaki Kuriyama u svom najseksi izdanju do sada (usto ubija slinom i često plazi jezik...), grah koji spašava dan i žena s vratom na istezanje – nevjerojatnih dva sata nevjerojatne zabave, pretjeranog CGI-ja i tako prokleto 'mikeovskog humora', koji je na projekciji Venecijanskog festivala među publikom očito ispunjenom Miike-fanaticima iz minute i minutu izazivao urlike oduševljenja...
Umjesto puno mog pametovanja, evo što o samom filmu kaže sâm Takashi Miike, u katalogu festivala:
Polaskan sam i počašćen što vam mogu omogućiti da uživate u prikazivanju 'The Great Yokai War'. Ovaj film namijenjen je zadovoljenju svih, od djece do odraslih. Ispao je cjelovitim i ugodnim filmom, ne poput nečega što sam prije radio, ali pretpostavljam da mi osjetljivi gosti Venecije neće vjerovati. To je uistinu šteta, ali ja sam rezao noge pilom i prepolovio jakuzu od glave do pete, pa za to nemam ikoga kriviti do li sebe. No, ovo je pravi obiteljski film, globalni poziv na mir, odaslan ljudskoj rasi kroz simbolizam japanskih Yokaija, gnomova, goblina i ostalih fantastičnih stvorenja ove tradicije. Morate ga gledati prije negoli sudite o njemu. Vaše će srce biti očišćeno i možda ćete dobiti priliku iznova započeti svoj život.
P.S. Dragi nevini i lako prevarljivi, ja vas iskreno volim takve kakvi jeste.
  |
|
|
'Sympathy For Lady Vengeance' (2005.) |
|
Autor: Velimir
|
|
06.09.2005 |
 Red ispred kina u kojem se prikazivao 'Sympathy For Lady Vengeance' Park Chan-wooka bio je najveći u kojem sam u životu stajao – iako se radilo već o četvrtoj projekciji istog filma na Mostri, gomila s akreditacijama koja se skupila kako bi ušla na press/industry projekciju protezala se kroz tri ulice (!), a ja, koji sam u red stao 45 minuta prije starta filma, bio sam negdje u samoj sredini. Što pokazuje i koliko je zaključni dio 'trilogije osvete' nakon eksplozije zvane 'Oldboy' podigao prašine i koliki se hype stvorio oko definitivno najveće azijske zvijezde Venecijanskog festivala (ako izostavimo Takeshija Kitana, koji je svoj novi film 'Takeshis' vrtio na projekciji iznenađenja u 8 ujutro, dok sam čvrsto spavao... nemojte da se prisjećam kako sam to uspio propustiti...), ujedno i jedine čiji sam doček, iz čistog rispekta, pratio na crvenom tepihu.
'Sympathy For Lady Vengeance' bio bi malo bolji da je malo kraći, no svejedno je riječ o iznimno dobrom, ali i iznimno uznemirujućem, brutalnom, krvavom i nasilnom (koliko i duhovitom) filmu, priči o lijepoj djevojci, koja nakon povratka iz zatvora, u kojem je završila priznavši ubojstvo koje nije počinila, traži pravog krivca ne bi li se osvetila za 13 izgubljenih godina života...
Stilski i dalje savršen, 'Sympathy For Lady Vengeance' je daleko više 'ženski Oldboy' negoli 'ženski 'Sympathy For Mr. Vengeance'. Ako tražite genijalni priču, onda ju potražite negdje drugdje, no ako tražite genijalno ispričanu priču, onda se ovo ludilo ne propušta. |
|
|
'The Wayward Cloud' (2005.) |
|
Autor: Velimir
|
|
02.09.2005 |
 I am not interested in dialogue or telling a story. I’m not trying to put over a clear message. My films are a dialogue with myself. At the moment my feeling is, that I want to discuss the body. Body language, bodily needs, bodily functions – what the body is trying to say, that we cannot articulate verbally. It is not important, what the film is trying to tell you – but what you feel about it. Think about, what you feel.
-- Tsai Ming-liang
Je li 'The Wayward Cloud' najbolji film Tsai Ming-lianga? Težak, zapravo nemoguć odgovor, jer kako gledate njegove filmove jedan za drugim, svaki vam je najbolji. Ono, ikad. A da bi u potpunosti razumjeli ovaj, definitivno bi morali odgledati i puno prethodnih, prije svega 'What Time Is It There?' i 'Skywalk Is Gone', čiji je ovo 'logički' podužetak. Kao i biti jako, jako budni i paziti na silne prekrasne detalje koje jednako prekrasno Ming-liang rasipa po svojim filmovima.
Ako ništa drugo, znam da je ovo njegov najsuši film: Tsaijev trademark - stalno curenje vode, kiša i kupanje - zamjenjuju dani opake tajvanske suše te seks s lubenicama i bocama za vodu, kao jedinim konaktom s 'vlažnim'.
A seks je druga priča – osim što je najsuši, 'Wayward Cloud' je i njegov seksualno najeksplicitniji film, zbog čega je prilično uzdrmao cenzore kod kuće, ali unatoč kontroverzama razvalio berlinski filmski festival, gdje je osvojio tri nagrade, uključujući i Srebrnog medvjeda.
Sve što bih vam još rekao samo bi pokvarilo gledanje, a pogledati ga morate (po mogućnosti sjajno tajvansko DVD izdanje na 2 DVD-a, ako ga već ne možete uloviti negdje u kinu...), jer ne želite valjda propustiti jedan od najboljih filmova... Ono, ikad.
  |
|
|
Autor: Velimir
|
|
31.08.2005 |
 Mary Jane: Marihuana je grozna. Znaš li ti da je to samo prijelazna droga? Svi znaju da vodi do drugih stvari!
Thurgood Jenkins: Da, uglavnom do junk fooda.
Koju godinu prije nego li je Dave Chapelle postao jednim od najpoznatijih Afroamerikanaca i definitivno No 1 komičarem u zemlji, nastavljajući tradiciju Richarda Pryora i Eddieja Murphyja (i uskrsnuvši njegovog ništa manje genijalnog buraza Charlieja!) svojim sjajnim showom na Comedy Centralu, snimio je ovo. Predobru i presuludu komediju o – duvanju!
S nevjerojatnim zapletom – nakon sessiona žešćeg razvaljivanja, jedan član ekipe poslan je u trgovinu da kupi brdo junk fooda. Pri povratku iz trgovine na ulici ugleda konja, kojeg nahrani slatkišima. Konj umre jer je dijabetičar, a nakon što se ispostavi da je riječ o policijskom kljusetu, miroljubivi pljugator, inače zaposlen u dječjem vrtiću, odjednom je optužen za ubojstvo policajca i završi u zatvoru, gdje mu je šupak debelo ugrožen. Ekipa odlučuje početi dilati, kako bi pribavila novac za pomoć frendu...
Sve to s još nevjerojatnijim cameo nizom, gdje svoj support daju i ikone poput Jona Stewarta ('The Daily Show'), Snoop Dogga, Stephena Baldwina, Janeane Garofalo i Willieja Nelsona (znate li da Toby Keith ima pjesmu 'I'll Never Smoke Weed With Willie Again'?) te hrpetinom nevjerojatno stupidnih, ali i predivnih fora, koje ovaj film svrstavaju u redove pravih stonerskih klasika. Treba li spominjati da je puno duhovitiji i zabavniji od razvikanih Cheech&Chong pizdarija...?
Poanta? I don't do drugs, though. Just weed.
  |
|
|
Autor: Velimir
|
|
28.08.2005 |
 Zanimljivo je to koliko je Sabu zapravo redatelj s prepoznatljivim rukopisom – ako ste pogledali reprezentativan broj njegovih filmova, i sami znate koliko je opsjednut koincidencijom, bijegom, potjerom i potragom. 'Dangan Runner', film koji je odradio dobar dio onoga što je dvije godine kasnije puno bolje prodao 'Run Lola Run', donosi vrlo jednostavnu, a opet totalno kontrolirano-kaotičnu priču o luzeru kojem bavljenje kriminalom ne polazi za rukom, jakuzi kojem bavljenje kriminalom nije jedini životni san i rock zvijezdi koja se zapravo želi baviti heroinom.
Tu su negdje i suprostavljene gangsterske obitelji i debilni policajci, jedan izgubljeni gan te nekoliko sati trčanja. Ne znam što bih vam više rekao, osim uputio da se uvjerite sami koliko je konačan rezultat, baš kao i 'Hard Luck Hero' ili 'Postman Blues' (i daleko više nego 'Unlucky Monkey') majstorski posloženo, zabavno, pametno i duhovito djelce. Kondicija je zajebana stvar.
  |
|
|
'Nineteen Eighty-Four' (1984.) |
|
Autor: Marko
|
|
26.08.2005 |
 Sloboda je kad smiješ reći da su dva i dva četiri.
Nakon globalnog sukoba preživjela se masa rasporedila u tri čopora koji i dalje međusobno ratuju i sklapaju paktove - Oceaniju, Euroaziju i Istočnu Aziju. Oceanija je zemlja sestara i braće kojom rukovodi totalitarni režim te svojim emitirajućim/nadzornim sistemom nazvanim Veliki brat imaju dostup apsolutno svakom pojedincu i njegovim djelima u svrhu propagandnog ispiranja mozga i nadgledanja. William Smith, kojeg tumači pregenijalni John Hurt, radi u Ministarstvu istine prepravljajući vijesti te pokorno izmjenjujući povijest. Nevolje nastaju kada William spozna da vladajuća stranka laže, da je cijeli sistem ispran propagandom i diktatom, a on sam počini najteži zločin – počinje razmišljati. Uz to se i zaljubi čime samo produbljuje svoja razmišljanja i distancu od propagande Velikog brata. U zanosu ljudskosti i anti-režimskih razmišjanja otkrivaju da Veliki brat ipak sve vidi i sve zna, makar i preko posrednika.
Spori kadrovi administrativne beskonačne trake, 'slušaj i čini' recepta života, jednostranosti informiranja te moždane ispranosti mase samo dodatno pojačavaju Orwellova predviđanja iz davne postratne 1948. godine i nedavne spoznaje da čovjek ne samo da je izumio najsavršenije sredstvo za masovno uništenje – atomsku bombu već da ju je i spreman upotrebljavati protiv samoga sebe, da je želja za apsolutnom kontrolom beskonačna te da cilj uvijek i iznova opravdava sredstvo. Puno je toga jako slično Gilliamovom 'Brazilu' snimljenom godinu dana kasnije pa nije ni čudo da mu je radni naslov bio '1984 i ½'.
  |
|
|
Bili smo u Veneciji i propustili premijeru novog, navodno suludog Kitanovog filma, no malo smo se potrudili i iskopali zanimljive informacije na engleskom jeziku. 