|
'Running On Karma' (2003.) |
|
Autor: Velimir
|
|
20.05.2005 |
 Već sama činjenica da su jednom od najvećih HK superstarova naljepili gomilu vidljivo plastičnih mišića i stavili ga da na pozornici izvodi striptiz pred gomilom raspomamljenih žena je vrijedna hvale. Činjenica da nakon te uvodne scene slijedi ona u kojoj iz (od sebe četverostruko manje) kutije iziđe zakrvavljeni tip ispred cijevi policijskih pištolja još je dodatan razlog za naklon. A konačan rezultat? Vrhunska stripovska zabava.
Andy Lau i Cecilia Cheung, dakle, komercijalni dream team u akcijskoj horor-kung fu komediji – Andy je neprirodno nabildani striper/šaolinski master/superheroj koji vidi karmu zvani Mr. Big, a Cecilia je policajka.
Letenje, šora s papirnatom maramicom, mitologija, mistika, pucnjava pa na kraju čak i nešto gorea. Poput sendviča topla preporuka!
  |
|
|
Autor: Arminio
|
|
17.05.2005 |
Definitivno najtežih i najneugodnijih 30 minuta koje sam u životu odgledao.
 Film bez dijaloga, bez radnje, 'film-događaj', prikaz boleštine ljudskog uma, snimljen da šokira gledatelja, da oslobodi autora opsjednutosti strahom od smrti i užasa nakon smrti, da ispita granice do koje glumci mogu ići s uživljavanjem u lik, da precizno i tehnički savršeno prikaže obdukciju i, kako narator neugodnog glasa na početku kaže, da nas potakne na razmišljanje: čeka li nas nakon smrti smirenje ili nas možda čeka grozomorna subdbina ako završimo u rukama monstruma.
Snimljen u 8 dana, prvi 'pravi' film španjolca Nacha Cerde (inače zaintrigiranog temom smrti još od studentskih radova poput impresivno
jednostavnog, a efektnog kratkog filmića 'The Awakening'), 30 minutno je putovanje u
bolestan um.
U hladnoj obdukcijskoj sali prisustvujemo neizdrživo
neugodnim scenama obdukcije. Bez ijednog dijaloga, samo uz stvarno
grozne zvukove električne pile i drugih obdukcijskih instrumenata u
srazu sa mrtvim tijelom, uz Mozartov 'Requiem', postupno shvaćamo da
ono što gledamo nije ono najgore. Jer iz minute u minutu postaje jasno
da patologa mrtvo žensko tijelo ne zanima samo kao objekt obdukcije i
sve kulminira neizdrživo odvratnom scenom nekrofilije te jednako
šokantnim krajem.
 
Nevjerojatno težak film - kako za realizaciju (od hiperrealističnog FX-a
radjenog po instrukcijama samog Cerde koji je čak prisustvovao pravim
obdukcijama pri pripremi za ovaj film, do glumačkih izvedbi i problema
koje je glavni glumac Pep Tosar imao kako bi izveo neke od
najšokantijih prizora, a što se vidi u impresivnom 'behind the scene' dokumentarcu) tako i
za gledanje, postiže cilj od prve do zadnje minute.
I nije za svakoga. Za ovo stvarno morate imati dobar želudac. A, kako
je poznato, takvi užasi se, sudeći po naslovima crnih kronika, među
hladnim zidovima patologija povremeno zbilja događaju - pa je nemoguće
ne upitati se kakve želuce imaju oni koji to rade... A to je Cerda i
htio postići. I postigao je.
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
17.05.2005 |
 U moru očajno loših novih azijskih horora (posljednji koji sam ugasio nakon pola sata i vjerojatno najgori do sada bio je ovogodišnji tajlandski 'A House Of Mad Souls', koji se jadan trudi, ali cijelo vrijeme ispada sapunica snimljena za 100 kuna...) eto da se podsjetimo jednog 'starijeg', ne samo gledljivog, već i jako dobrog. Štoviše, da su se autori odlučili samo malo smanjiti svjetlo i dotjerati zvuk/glazbu u nekim scenama, dobili bi stvarno opak, atmosferičan i dobar sporor prepun opakih skerova, u rangu tek nešto slabije, niskobudžetne, crnohumorne verzije 'Ju on', 'Kaira', 'Dark Watera' i ostalih bisera novog vala J-horora.
No opet, ako znamo kako je sve skupa snimljeno u samo devet dana za 100,000 dolara, rezultat je odličan.
Jako spooky starica i njezina jednako skeri 22-godišnja unuka jedine prežive brutalni zločin pa odlaze na 'psihološki oporavak' kod dalekih rođaka. Tamo se počnu ponašati prilično čudno pa sina, koji prikovan za invalidska kolica jedini ostaje kod kuće dok su drugi na poslu, počinju butalno maltretirati i mučiti elektrošokovima, čupanjem zubiju, zabijanjem pikada u tijelo, lomljenjem prstiju...
U međuvremenu policija istražuje ubojstvo, a u priču ulazi i slučaj neobičnih sijamskih blizanaca...
  |
|
|
Autor: Velimir
|
|
15.05.2005 |
 Jedan od najnevjerojatnijih filmova svih vremena – ne, stvarno, ovo je... Jebo te, kad se samo sjetim koliko sam puta kao klinac ovo odgledao i divio se, da bi sada kao stari konj proveo jednu od najzabavnijih filmskih večeri ikada, grcajući sam sa sobom od smijeha, tražeći spas od gušenja u pritiskanju pauze.
Gdje početi? Kod uvodne scene, gdje već u prvoj minuti svjedočimo nevjerojatnom šlamperaju i greškama? Ili kod prve 'glazbene točke', kada u pravoj homoerotskoj maniri Žan Van Deklam i njegov buraz plove čamcom, kupuju cvijeće i smješkaju se zagrljeni uz najnevjerojatniji 80's disco soundtrack svih vremena? Ili kod Van Dammeovog Mastera Miyagija, apsolutno nekarizmatičnog 'karizmatičnog' učitelja drevnih tehnika tajlandskog boksa? Kod negativca koji ruši betonske stupove nogama?
 
Možda kod vježbi u drevnom gradu duhova? Kod reklame za Mazdu? Kod psa? Van Dammeovog pijanog disco plesa za kojeg još uvijek nisam siguran da nije bio halucinacija? Ili kod (a što drugo nego) brbljavog comic relief crnca, koji odlučuje pomoći neznanom junaku u nevolji, zbog savjesti koja ge peče jer nije pomogao frendu u ratu (!).
Ili možda najbolje kod same zvijezde, kojoj je ovo jedna od ranijih uloga u životu ('Krvavi sport' i 'Kiborg' su posve druga priča, o tome drugi put...) pa možete samo zamisliti kako izgleda ta gluma (pardon, 'gluma') i taj engleski (pola nećete razumjeti, a pola nećete ni čuti od vlastitog smijeha)...
Ljudi moji, ovo su 'Mona Lisa', Dali i Maljević u jednom, klasik kojeg će povijest jednog dana pamtiti u klasi 'Građanina Kejna' i 'Kuma'. Masterpis!
  |
|
|
'Don't Look in the Basement!' (1973) |
|
Autor: Arminio
|
|
12.05.2005 |
Šteta.
Stvarno šteta.
 Svojevrsan 'kult klasik drive-in repertoara' iz 1973., film o kojem kruže mitovi i legende o prekontroverznim scenama koje su izbačene iz
svih kopija (šteta ako je istina - jer u ovom što je ostalo nema ni 'K'
od kontroverze, čak ni za vrijeme kad je snimljen), svojevremeno na
famoznoj listi UK 'Video Nasty' naslova (volio bih da mi netko od
dežurnih dušebrižnika UK cenzure pojasni zašto?!?!), film koji je
navodno završio kao 'public domain' pa je izdan u desetcima DVD izdanja od
kojih ne znaš koje je lošije od kojeg po kvaliteti slike i zvuka (uglavnom VHS 4:3
transferi, a po svemu se čini da je 4:3 i originalni format
slike), a navodno je i sam filmski negativ toliko loš da se film ponegdje prikazivao u crno-bijeloj tehnici, očajno je amatersko djelce u svakom pogledu.
Film je to sa puno potencijalna i odličnom idejom o izoliranoj
umobolnici u kojoj famozni doktor Stephens liječi svoje pacijente
eksperimentalnom metodom koja izazove nesretan slučaj u kojem doktor
strada pa bolnicu preuzima njegova pomoćnica, doktorica Masters. U
cijelu priču ulazi i mlada medicinska sestra Charlotte koju je prije
nesretne smrti zaposlio dr. Stephens i koja se već po dolasku susreće
sa prilično bizarnom paletom likova i još bizarnijih situacija koje
polako počinju biti opasne po život...
Film traje samo 89 minuta koje se čine kao vječnost jer se praktično
prvih sat vremena ne događa ama baš ništa! Sve što gledamo je bizarno
ponašanje pojednih štićenika sanatorija koje bi na trenutke trebalo
biti uznemirujuće i postupno kulminirati u horror, ali sve kvari
nedostatak talenta redatelja S.F. Brownrigga koji nije u stanju izvesti
ništa što bi podiglo tenziju. Čak ni sasvim solidna gluma većine aktera
(gotovo svi stvarno odlično glume mentalne bolesnike) ne može spasiti
stvar. Jer kamera je nezanimljivo prestatična, glazbe ima malo, a i kad
je ima, na krivom je mjestu, očajno je neinteresantna i potpuno izvan
konteksta radnje koju gledamo, zvuk je sniman na setu i grozno mixan
(ako uopće i je) jer kvaliteta varira ovisno o blizini glumaca mikrofonu...
 
Sa malo novaca i puno talenta mogu se napraviti čuda pa
ovdje nema opravdanja jer cjelina izgleda totalno amaterski (kruže priče da je budžet bio ravno 0$ no i sa 0$ može se svašta!) ...
Posljednjih pola sata koji sadrže dosta iznenađujuć rasplet i krvavo
finale donekle popravlja dojam (pod uvjetom da ostanete budni ;) ) i
izgleda 'pristojno' kako i doliči žanru horrora (kad se već taj film tu
svrstava).
Šteta. Jer, kažem, ideja je prilično dobra i iz nje se da napraviti
sasvim pristojno djelce.
Na žalost, Brownrigg to nije uspio...
  |
|
|
Autor: Marko
|
|
10.05.2005 |
Some people never go crazy. What truly horrible lives they must lead.
 
Potocima viskija zalijevaš svaku sekundu svog života. Jedino čime ponekad presječeš takav ubitačan ritam je dtsssssssssuboki dim cigarete. Zaljubljen si i obje te vole. Ipak, draža ti je ona koja voli krasti i kuhati nezreli kukuruz. Kobrin brat Stallone je oličenje svega što ne voliš. Uzgaja fini kistihant brčić te rumenige fudbalerku, obožava crvenu polo majicu s dignutom kragnom, a uz to je slatkorječivi zavodnik. Zato se, uvijek iznova mlatiš s njim, tek tako, da obraniš ideale. Da mu jebeš majku i pustiš malo krvi. Hidrant je tvoj umivaonik, kvazimodo te učio hodati i ne mrziš ljude. Jedino se baš ne osjećaš najbolje kad su u blizini. Pokatkad isprazniš svoju dušu te nešto iskreno i zapišeš pa pošalješ kakvom kulturnom magazinu. Ko zna? Možda im se nešto od toga i svidi pa to na koncu i objave I za to te plate.
 
Odlazak u mirovinu najdraže pedagogice – kompanije Cannon, uloga života tako jebeno savršenog Mickey Rourkea u paketu sa scenarijem i nevjerovatnim cameom Charlesa Bukowskog. Kakva je ovo filmčina. Umrite svi vi dizeli, blumovi i farelovi. Legenda se vratila u velikom stilu sa 'Sin Cityjem' da vam jebe majku i pusti malo krvi, a usput pokaže kako se to radi! Novi početak! Renesansa! *glugluglu*
|
|
|
'The Big Spook War' (2005.) - skinite trailer! |
|
Autor: Velimir
|
|
09.05.2005 |
 Konačno se pojavio i trailer (zapravo teaser) za novi film Takashija Miikea, još jedan upliv u vode dječjeg/teen filma u obliku remakea japanskog klasika 'The Big Spook War' iz 1968. godine.
U originalu se radilo o europskom vampiru protiv kojeg se bore japanski duhovi i demoni - koliko toj premisi ostaje vijerna Miikeova verzija (s Chiaki Kuriyamom!) vidjet ćemo kad se dočepamo filma, iako se 'The Big Spook War' odavno najavljivao kao Miikeov 'Harry Potter'.
Ako je vjerovati ovom malom izazivanju okusnih pupoljaka, film će biti bomba svima koji su čekali 'pomaknutu' japansku verziju, ne samo 'Harryja Pottera' već i 'Gospodara prstenova' - kratki foršpan izgleda odlično, a možete ga skinuti s adrese:
Yokai-movie.com/movies/yokai_big.wmv
  |
|
|
'Where The Buffalo Roam' (1980.) |
|
Autor: Velimir
|
|
09.05.2005 |
 Bill Murray kao Hunter S. Thompson! O tome koja je veličina bio Dr. Hunter S. Thompson govori već sama činjenica da su o njemu snimljena dva genijalna filma s dva genijalna glumca, kao i dva jako zabavna dokumentarca ('Fear And Loathing On The Road To Hollywood' i noviji 'Breakfast With Hunter').
No ako mislite kako ćemo sada kvalitativno uspoređivati ‘Where The Buffalo Roam’ i ‘Fear And Loathing In Las Vegas’ (1998.), varate se, jer riječ je o dva posve zasebna filma, sa svojim odvojenim vizijama, fokusima i obilježjima vremena u kojem su nastali.
Moderni Gilliamov cirkus oslanja se na jedan roman i Johnnyja Deppa kao nosača onih emocija koje su Hunteru skrojene od strane pretjeranog konzumiranja svih mogućih vrsta droga; ‘Buffalo’ je zbirka priča (sadrži i scenu stopiranja viđenu kasnije i u ‘Fear & Loathingu’), a Murray (Thompsonov prijatelj viđen i u dokumentarcu ‘Fear And Loathing On The Road...’) jednako savršeno skida Huntera u trenucima koji nisu toliko šizofrenični, ali i u neizbježnim humorističkim epizodama – ispijanje koktela u sudnici i sklekovi u hodniku suda, tipkanje po pisaćoj mašini za volanom, vožnja nogama dok odvjetnik Carl Lazlo (Peter Boyle) šmrče koku, organiziranje ‘utakmice’ u hotelskoj sobi, tjeranje urednika da se pomoli ako želi tekst...
Nažalost, jedina verzija koju ja imam jest DVD rip, s novog izdanja na kojem je promijenjena izvorna glazba pa ako netko ima originalni VHS, apeliram neka se javi...
  |
|
|
Autor: Velimir
|
|
04.05.2005 |
 Da, da, DA, to je taj grand entrance – dobrodušni republikanac, Tekšaki Rendžer i kralj šake&uzija klopa u kineskom restoranu, u kojem su, eto, skinheadi (koji, btw, izgledaju kao loše izdizajnirani punkeri) odlučili tlačiti simaptičnog vlasnika. Ni pet, ni šest (a bogami ni sedam, ni osam) i naš dragocjeni Chuck Norris odlaže svoje štapiće, ustaje sa stola (ona: ne bi li mu trebali pomoći? prijatelj: Pa samo su ih trojica) i bumtras! – sve ih sruši u trenu. I još se na kraju – zar ste sumnjali? – našali.
Ah ta mladost - 'Delta Force 2', dakle, sjajni nastavak kultnog klasika s Chuckom Norrisom, ovog puta u borbi protiv cijele vojske kolumbijskog narkokartela, predvođenog nezaboravnim Billyjem Dragom, koji glumi jednako nezaboravnog drug lorda zvanog Ramon Cota.
Osim radnje, dijaloga, glume i dirljivih klišeja koji život znače, nevjerojatan je i sâm politički element, tj. činjenica da je cijeli film zaporavo još jedna turbopatriotska 80's propaganda koja veliča Bushevu administraciju, samog predsjednika i vojne intervencije po tuđim državama, ismijavajući se istodobno s njihovim bijednim pokušajem makar i verbalnog otpora.
Sve to u paketu sa šorama, ekplozijama, egzekucijama, drogom, plinskim komorama, pobunjenim seljanima i jednim ultrairitantnim zapovjednikom. I tragičnom činjenicom da je na snimanju poginulo čak pet (!) članova ekipe!
  |
|
|
'Colour Blossoms' (2004.) |
|
Autor: Marko
|
|
03.05.2005 |
Ako netko samo živi za ljubav, a ne želi umrijeti za nju, onda to nije prava ljubav!
Meili je prodavačica nekretnina u Hong Kongu te prilikom poslovnog razgledavanja skupe vile upoznaje japansku milfericu Umeki koja proriče budućnost iz karata, ima dosta mlađeg ljubavnika Kima, a zbog nesretnog djetinjstva i agresivnog oca voli bol i sado-mazo eksperimentiranje. Meili postaje dio Umeki-Kim ljubavne veze u koju se još upliće i treća pohotna djevojka, opčinjena Kimovim likom i djelom... Ali to još nije sve! Njihov seksualni interkors voajerski promatra policajac br. 4708 koji je žešće napaljen na Meili. Totalni kaos nastaje kad Meili sazna da je Kim u stvari mrtav već duuuugi niz godina, da je novopridošla pohotnica utjelovljenje mlade Umeki, a najbolnija je spoznaja de je Kim-Umeki odnos zapravo transseksualna sadomazo veza koja je od siline emocija te promjene spola otišla u kurac!
 
To bi ukratko bila radnja ove nadrealno-teatralne drame o ljubavi, ali onoj pravoj, drugačijoj i zajebanoj strani ljubavi u kojoj razum i logika baš i nemaju previše mjesta pa neke stvari samo treba prihvatiti bez previše razmišljanja. O redatelju Fan Yeungu odmah znate više ako saznate da mu se prošli film zvao 'Bishonen'. Očito je riječ o redatelju koji voli propitkivati granice seksualnosti.Ovaj put mu je budžet i te kako išao na ruku pa je uspio ostvariti rijetko viđenu panazijsku suradnju - glazbu potpisuje jedan od velikana Bollywooda, izvršnu produkciju Fruit Chan, glumci su iz Japana, Koreje te Hong Konga, a snimatelj je "vanjski" Kinez što baš i nije čest slučaj za hongkonšku produkciju.
 
Fenomenalna laganini putujuća kamera, napojite-se-žedne-oči scenografija interijera i fino potenciran seksualni naboj su kvalitete ovog filma, a supersimpatičan, informativan i preveden making of, fotografije sa snimanja i muzički spot su kvalitete dvostrukog dvd izdanja. I ne mogu vjerovati da na imdb-u ima manju ocjenu od 'Green ustalismoseizkina Chaira'. |
|
|
