|
'The Taste Of Tea' (2004.) |
|
Autor: Velimir
|
|
20.06.2005 |
 Sve dok se ovakvi filmovi snimaju, život će imati smisla. Ovo je jedan od najljepših koje sam gledao. U životu. I stvarno ne bih nikad vjerovao da mi je netko rekao da ću ovako nešto dobiti od Katsuhita Ishiija, čovjeka kojeg smo donedavno zvali 'japanskim Tarantinom'.
S razlogom, jer njegovi razvikaniji prijašnji radovi 'Shark Skin Man And Peach Hip Girl’ (okej) i ‘Party 7’ (Captain Banana u masterpisu ludila!) bili su upravo djelo nekoga tko bi se mogao tako okarakterizirati (ne zaboravimo ni to da je radio skice za likove iz 'Kill Billa'!).
'The Taste Of Tea' nešto je potpuno drugačije, iako u samoj srži nedvojbeno Ishii, sklon tzv. 'tarantinovskim dijalozima' i apsurdu. Samo ovog puta u obliku meditativne obiteljske drame/briljantne komedije. I opet s Tadanobu Asanom, boljim nego ikada.
Ne očekujte da vam kažem o čemu se radi, jer ćete ga ionako pogledati sami. Jer ako to ne učinite – može li vaš život uopće imati smisla?
(A kad pogledate, onda ćete mi reći što mislite – je li slučajnost što Susumu Terajima, lik kojeg Kakihara muči na kukama u ‘Ichiju’, ovdje proganja Asana kao mrtvi jakuza? I ima, barem koliko se da vidjeti, istu tetovažu!)
  |
|
|
Autor: Arminio
|
|
17.06.2005 |
Ne znam odakle da počnem jer još nisam došao k sebi... a teško je i doći poslije filma u kojem mutirani puževi ubojice tamane stanovništvo malog američkog gradića... O da - PUŽEVI!
 Poslije 'It Happened At Lakewood Manor' i invazije mrava te famoznog 'Squirma' i velikih gnjusnih crvi ubojica, mislio sam da ne može biti luđe ideje - kad nabasah na ovaj, pa mogu reći klasik trash horror bizarluka iz 1987., adaptaciju romana Shauna Hutsona o puževima ljudožderima (s kojom, navodno, u konačnici nema baš previše veze)!
Zagonetne smrti i do kosti oglodani leševi počinju se pojavljivati u do tada mirnom gradiću. Policija misli da se radi o napadima nekakvih divljih životinja, teenageri da harači neki legendarni divljak kanibal, ali pametni sanitarni inspektor nanjuši o čemu se radi posumnjavši na puževe, kad ga jedan od njih ugrize u vlastitom vrtu. On, kolega komunalac i prijatelj kemičar (koji naginje profilu 'ludog znanstvenika') posumnjaju da sa cijelim slučajem ima neke veze otrovni otpad koji se taložio u blizini. Sumnja se potvrđuje kad shvate da cijeli užas stvarno izazivaju puževi - i to ne obični već mutirani! Milijuni dolaze iz kanalizacije ulazeći u kuće kroz odvode, pojavljuju se iznenada, nestaju brzo, znaju gmizati i brzo i sporo (po potrebi - ovisno o tome što pojedina scena zahtjeva :))) ) a i odvući svoju žrtvu u mrak (?!). Doslovno cure iz slavina, proždiru ljude izvana, ali i iznutra, ako vam u tijelo uspiju ubaciti jajašca... Tročlana ekipa pokušava uvjeriti lokalne vlasti o čemu se radi no nitko ih ne shvaća ozbiljnio pa se sami odlučno bace na posao tamanjenja a u predahu zaigraju i ragbi sa svojom djecom te izbace par besmrtnih rečenica tipa:'U vodovodu su mutirani puževi ubojice' ili 'Sad moram ići ubijati mutirane puževe. Kad se vratim, mogli bi se skinuti goli i malo ludirati?'
 
Ako ste pomislili da se radi o parodiji ili horror komediji - varate se. Film je savršeno ozbiljan, povremeno vrlo odvratan u vizualnom (iznimno) i zvučnom (posebno) prikazu puževa te eksplicitan u scenama napada puževa na nestretnike - efekti, maske i realizacija ključnih sekvenci stvarno su impresivni, a neki od prizora među najodvratnijim i najefektnijim su koje sam ikad gledao (tu je ultraodvratno prskanje očnih jabučica iz kojih lete mini-puževi, polupojedene žrtve koje, urlajući, zadnjim snagama pokušavaju otrgnuti ljigava stvorenja koja se migolje viseći sa tijela grickajući ih uz fontane krvi i slično... a da ne spominjem kraj i finalni obračun u kanalizaciji - zbilja gnjusno)!
Ono što je (nenamjerno) smiješno (a i očekivano za ovakav tip filma) je očajna i drvena gluma, glupi dijalozi, stupidni postupci likova (uključujući i puževe :) ), upotreba svih mogućih klišea (svojeglavi policajac, pohlepni gradonačelnik, sanitarni inspektor superheroj, nitko nikom ne vjeruje, happyend uz prostor za nastavak...), a i sama ideja o životinjama koje se kreću 10 cm na sat (a ipak im ne možete pobjeći) je, najblaže rečeno, malkice bizarna. No dobro - brojčano su nadmoćniji, a očigledno i mutirani pa još k tome i ubojice - pa kad pomislim, kud ćeš gore! |-)
 
Snimljen u američko-španjolskoj koprodukciji (jedan od producenata je čak i De Laurentiisova kćer!) sa mješanom glumačkom ekipom i španjolskim dijelom tehničke i FX ekipe (kao što sam već spomenuo - iznenađujuće kvalitetne), iznimno je efektan, zabavan, gnjusan i grozomoran. Nema šanse da se ne zgrozite bar jednom, ali i ne nasmijete od srca na očigledno nenamjerno blesave scene.
Za one jačeg želuca sa velikom tolerancijom na nebulozno - garantirana zabava! |
|
|
'Borderline bachelors’ (2003.) |
|
Autor: Marko
|
|
16.06.2005 |
 Slučajno sam prešaltao na Sloveniju II i naletio na početak ovog dokumentarca. Jednosatna je to priča o kasnodvadesetgodišnjaku Kujunenu i njegovoj ekipi u pripizdini Finske. Dečki u vremenu koje im ostane između rada u pilani, neprekidnih pijanki i lova na jelene pokušavaju pronaći srodnu žensku dušu koja bi ih smirila, uredila im živote i pretvorila u prosječne ljude poput njihovih roditelja. Odličan dokumentarac u kojem se uz bigbrotherovske snimke pijanki, tulumarenja i nudizma u saunama eksplicitno pokazuje trančiranje jelena kojeg su dečki taman ulovili nakon napucavanja golubova lovačkom puškom uz alkoholom potpaljeno pjevanje finskih balada o sjebanom životu i neuzvraćenoj ljubavi. No da ne ispadne da samo dečki trančiraju, tu je uvijek pokoja majka koja nezadovoljno komentira svog sina samca dok čerupa tri svježe zaklana purana kapitalca. U kakvoj (d)okolici dečki žive najbolje govori sljedeće Ovdje toliko alkohola popijemo dnevno da smo od toga razvili umjetnost. |
|
|
'Nine Deaths of the Ninja’ (1985.) |
|
Autor: Marko
|
|
15.06.2005 |
Istinska misija ninje je donošenje svjetlosti ovom tamnom svijetu kroz ustrajnost, stvarajući od života žrtvu za mir čovječanstva! Onaj tko uči Ninpo mora njegovati srce nježno poput cvijeta u međuljudskim odnosima. Ninju ne zabrinjava kad je ponižen ili omalovažen. Ninja posjeduje sveobuhvatno srce i posvećen je miru i harmoniji. Ovakav stav se naziva "duh Ninniku-a" Nesebično pomažući ljudima oko sebe ninja koristi Ninpo za održavanje pravednog društva.
 
Ninja misiju u ovom filmu ponovno ispunjava nindža svih nindži - Sho Kosugi. Koju misiju? Na Filipinima je otet autobus putnika kako bi se iznudilo oslobođenje zlog terorista iz američkog zatvora na Bliskom Istoku. Američka vlada u Manilu šalje svoja tri najbolja agenta da riješe slučaj. I gospodin Kosugi potpomognut s dvoje tipičnih američkih ejtiz sajdkikova spozaje da iza otmice stoji zli nacist (ko da je neki nacist ne-zao) u egzilu I njegova desna ruka – nabrijana lezbijka Honey Hump (u najboljoj maniri Ilse I ostalog naciploatacijskog nasljeđa).
 
Ma nema veze što je ovo grozno potkradanje elemenata agenta 007 (špica je totalno bondovska – plesna koreografija divnih djevojaka u kombinaciji s ninja vježbanjem gospodina Kosugija) i što se sve konstantno urušava do dna svih dnaova, Sho Kosugi je ipak dio djetinjstva. Kako da mu čovjek zamjeri što je tradicionalnu katanu zamijenio hajtek kromiranom koja izgleda stupidno i prokleto američanski i što nakon svakog bitnijeg fajta on izvadi – lollipop te ga krene proždrljivo i s guštom lizati te što se i dalje drži one stare Sve u obitelji pa je ovaj put uvalio ne jednog, već oba sina i to u uloge autobusnih talaca koji sitnim subverzijama ometaju velike planove zlih otmičara. Još se neke stvari nikad neće promijeniti – Kad gospodin Kosugi vježba kako bi ostao u formi, on raskasapi toliko lubenica i ostalog krupnijeg voća koliko u Dalmaciji agilniji voćar proda u jednom danu u špici sezone. Biti nindžom je skup sport, a film se komotno mogao zvati i ‘Dark Shadow Of The Ninja’, ‘Silent ninja hunter’, ‘Ninja mission’, ‘Ninja nazi hunter’, ‘Nindža na plavom I crvenom moru’, ‘Nindža protiv otočkih sila zla’, ‘Ninja jahač čovječjih ribica koje ne ispunjavaju tri želje’... I da slučajno ne biste zaboravili - 2006. je najavljen veliki filmski povratak gospodina Kosugija filmom pregenijalnog imena 'Return of the Ninja'. Hell yeah!
  |
|
|
'Blood And Bones' (2004.) |
|
Autor: Velimir
|
|
13.06.2005 |
 Takve stvari inače zovu Ulogom Života – Takeshi Kitano kao Kim Shunpei, nasilni pater familias, sajko koji tuče ženu i djecu, siluje i utjeruje dugove, u brutalnoj, crnoj drametini o korejskim imigrantima u Japanu, s potpisom Yoichi Saija (iste godine snimio i pseći film ‘Quill’, čiji DVD stoji li stoji na mojoj polici i nikako da ga ubacim u plejer... mislim da je vrijeme!).
Yoichi je šest godina čekao da Kitano nađe rupu u svom rasporedu i nađe vremena glumiti u ovoj bombi od filma. Jer, ispravno, nije htio snimati s nikim drugim, kao što ni vi, nakon gledanja, ne možete u ovako opakoj ulozi zamisliti ikog drugog na svijetu.
Jedan sin umire kao gangster, drugi postaje komunist i završava u zatvoru, kćer se pokušava ubiti žderanjem otrova za miševe... Ubojstvo, rak, skok s mosta, vješanje, razbijanje zubiju, brutalna tučnjava na sprovodu – kao da si otvorio domaću crnu kroniku!
Kritika već duže vremena svršava na ovaj film, a bogami i na Kitanovu izvedbu, a samo rijetki će vam reći kako je, eto, nagrađivani književni predložak (bestseler 'Chi no Hone’ by Yang Sogiru) bolji – moguće, nisam čitao, ali to ne znači da film nije remek-djelo sa snagom najopakijih radova filmografije Kim Ki-duka, korejskog majstora real life crnjaka.
  |
|
|
Autor: Velimir
|
|
11.06.2005 |
 Steven Seagal se vraća! I to kako! Kao jedina osoba koja može zaustaviti zle mlade jakuze, sklone nepoštivanju koda časti i besmislenom ubijanju svega što im stane na put. Seagal, sada debel i ogrnut u nimalo praktični ogromni crni kožuh, i dalje je prilično brz te vješto vitla katanom, iako su akcijske scene nešto oskudnije, no završni show s brutalnim rezanjem snimljen u stilu starih samurajskih filmova prilično je simpatičan.
Seagalov povratak Japanu (neke scene snimane su u tokijskoj četvrti u kojoj je macan živio učeći borilačke vještine i jezik; poznavanje jezika demonstrira polovinu filma, iako ispada užasno smiješan kad uzvikuje 'bakayero' bez imalo snage pravih japanskih jakuza...) podrazumijeva i uloge za Kitamuri dragog glumca Takao Osawu ('Aragami', 'Sky High') te Chiaki Kuriyamu (!), a kakav bi to bio film za Amere da nisu ubačeni i svi mogući klišeji, poput gejši, brojnih obreda, štapića, pljuvanja po sushiju, riblje tržnice...
Najbolje od svega je što i ovaj DVD možete naći i u Hrvatskoj, ali nećemo reći pod kojim prijevodom i u čijem izdanju, jer smo ga nabavili sami, bez da nas je itko kontaktirao za promociju pa nam ne pada na pamet da ikome radimo reklamu iz čistog mira... Al' da ga trebate pogledati – trebate!
  |
|
|
'Werewolf in Bangkok' (2005) |
|
Autor: Arminio
|
|
08.06.2005 |
WTF?!
Još uvijek mi nije jasno što sam to odgledao!
Koja nebuloza od filma! Koja mješavina komedije, horrora, dječijeg filma... koje čudo iz Tajlanda!
Priča o Franku, simpatičnom skupljaču smeća koji živi sa nećakinjom i trn je u
oku velikoj i dobro organiziranoj bandi skupljača (!), koja ga uporno i na sve moguće načine vrbuje u svoje redove. A kako on uporno neće i ometa ih u prljavoj raboti organiziranog skupljanja smeća, uporno ga proganjaju i pokušavaju omesti u istom. Tako on jednog dana uleti ponovo na njihov
teritorij gdje nabasa na dvojicu dežurnih čuvara otpada. Bježeći od
njih, nećakinja i on sakriju se u jednu jezovitu kuću koju svi
zaobilaze zbog reputacije sablasnog mjesta. I to s pravom jer tamo će
zaraditi ugriz koji će ga pretvoriti u vukodlaka - i to ne klasičnog,
zlog krvoločnog monstruma već u simpatično odvratnu kreaturu!
No, banda
i duo lovaca na vukodlake, koji su raspisali nagradu za njegovu glavu
misleći da je on kriv za nedaće koje su ih snašle u prošlosti, za
petama su mu što će dovesti do epske bitke i nezaobilaznog happyenda.
Gee! Ma sve počinje prologom u klasičnom stilu horror akcijade. Odmah
zatim skreće u laganu komediju koja koketira sa dječijim filmom, ali
uskoro se komika pretvara u 'toilet humor' s klasičnim pošalicama
takvog tipa, a i sa ponešto rubnih, gotovo 'tomgreenovskih' ideja... A
onda ide horror sa scenama transformacije u vukodlaka (odlične, gnjusne
i među najboljima koje sam ikad gledao), tu je i jedna plesna 'dream-like'
sekvenca uz dance temu načinjenu od zavijanja i lajanja (!) da bi sve
kulminiralo ludom akcijadom sa par krvavih prizora, opet sa dozom
humora te sa zanimljivim (čitaj: temeljito bizarnim) iznenađenjima u
radnji.
 
Impresivna maska, odlični efekti (posebno efektna i nenapadna upotreba
CGI-a), borbe na žicama, furiozna montaža, luda kamera, povremeno
stvarno izuzetno duhovite scene, totalno iskarikirani likovi, redom
moronoidni negativci koji kao da su iz Alana Forda i kao da se natječu
tko je blesaviji od koga (a ni pozitivni likovi nisu daleko od njih)...
sve na jednoj velikoj hrpi zvanoj Vukodlak u Bangkoku !
 
Stvarno bizarno! Stvarno nebulozno! Stvarno čudno! Stvarno djetinjasto!
Stvarno zabavno! Stvarno ludo! Stvarno stupidno!
E stvarno!
Vauuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu! Guba! |-) |
|
|
Autor: Irena
|
|
07.06.2005 |
|
Pogledajte kako je bilo u Udinama na Far East Film Festivalu!
[Ako već niste ulovili prilog na Red Carpetu ili pročitali tekst pod linkom 'Festivali'... ili ako ste se toliko zapalili da ovaj divan žutotitlovski video želite gledati over and over and over again]
Najpopularniji azijski naslovi... 66 filmova... Hong Kong... Tajland... Vijetnam... Filipini... Singapur... Indonezija... sve to u 8 dana prikazivanja i 2 filmske dvorane... KLIK! [10.8 mb mov] |
|
|
Autor: Marko
|
|
07.06.2005 |
Nema boljeg načina za uspjeh od ovog. Na svakom kvadratu ovog bara ogromna je koncentracija bogatstva. Tu su investitori, anđeli, naivci. Bogate žene koje ne znaju što bi s novcem. Barmen je aristokrat radničke klase. Može svašta postići ako je pametan.
 
Jedan od onih vremeplova uz kojeg se odmah sjetiš kraja osamdesetih i auto-prikolice u kojoj smo ko klinci sjedili i izbušili ceradu žarom prvih cigareta kako bismo mogli špijunirati ako nas tko dođe provjeravati. Nije bilo bitno to što je prikolica pod ceradom bila toliko puna dima koji se provlačio kroz sve moguće rupe i procijepe da smo se valjda vidjeli na kilometar niti to što smo se nadmili toliko da ni Pino Silvestre ne bi bio od pomoći. Bila je bitna sigurnost. I zato je uvijek netko pogledavao kroz rupice na ceradi. Sigurnost prije svega! Prikolica nam je bila ispovjedaonica. Malo dima suhe Opatije popaljene frendovom dedi, hladna bunarska voda i vremena onoliko koliko ti je (ne)napisana zadaća dozvoljavala. Filmovi su skoro pa uvijek bili glavna tema. 'Cocktail' je bio jedan od filmova koje si ko klinac morao voljeti. Luda muzika, drugačiji kauboji koji ne vitlaju revolverima već bocama i Tom Cruise. Nama je to bilo dovoljno. Par dimova Opatije pa se krene razglabati o tome kako uspije zavitlati punu bocu,a da mu ne padne i da se ne razbije.
 
Skoro dvadeset godina kasnije ponovno sam ga odgledao i odmah se sjetio ekipe iz prikolice. Jako se rijetko vidimo, a živimo u istoj ulici, kuća do kuće. Deda čiju smo Opatiju pušili je nedavno umro. Fenomenalan lik. Bio je topnik u drugom svjetskom ratu. Nikad nisam skužio na čijoj strani, ali sad tek kužim koliko je to u stvari i nebitno. Zamislim da danas, dvadeset godina nakon sjednemo u tu prikolicu sa zelenom ceradom… 'Cocktail' je priča o odnosu cinizma i entuzijazma. Coughlin (Bryan Brown) je brbljavi cinik, oportunist čiji je super-ego čak smislio i vlastiti zakonik kojeg se smišlja na licu mjesta po potrebi. Flanagan (Tom Cruise) je mlad, uporan i gladan uspjeha, ima ideju, ali mu idealizam koči realizaciju. Na momente čak nalikuju Vergiliju i Danteu. Ti su, nekad čudni revolveraši, zapravo ambiciozni ljudi, borci za svojim komadom sunca u zajebanom, ubrzanom vremenu, kako ih čak niti to što svoj posao rade jako dobro i dalje drži neprihvatljivima u krugovima uspješnih, razmaženih i bogatih te kako je Coughlinov zakon jebeno remek-djelo nihilizma i barske filozofije. Tko zna što ću napisati nakon ponovnog gledanja 2025. godine.
|
|
|
'Twitch of the Death Nerve' (1971) |
|
Autor: Arminio
|
|
03.06.2005 |
13 ubojstava u 90-tak minuta što prosječno iznosi po jedno svakih 7 minuta... Zgodna računica!
Iako ne drži svjetski rekord po broju filmskih smrti (ima filmova sa više mrtvih po istoj minutaži, no za 1971. kad je snimljen bio je, najblaže rečeno, 'revolucionaran', a rekord možda drži kao talijanski film sa najvećim brojem raznih naslova pod kojima je izdan...), ovaj Bavin izlet izvan njegovog klasičnog gotičkog horrora bio je katapult za slashere koji su kasnih 70-ih i ranih 80-ih preplavili tržiste, a i direktna inspiracija 'Petku 13' čiji su nastavci (posebno 2. dio) doslovno kopirali neke od ovdje viđenih scena ubojstava.
No, za razliku od kasnijih i uglavnom bezličnih slashera u doba 'slasheromanije', ovaj Bavin 'kamen temeljac podžanra' bavi se prilično interesantnom pričom o nasljedstvu koje će stajati glave 13-tero ljudi. Kako film odmiče, priča postaje sve bizarnija sa dosta crnohumornih nota, poprilično brutalnih scena ubojstava koje se svakih par minuta redaju jedna za drugom, raznih preokreta u kojima otkrivamo tko, koga, gdje, kako i zašto i tako sve do apsolutno nevjerojatnog kraja koji je stvarno toliko bizaran, neočekivan i apsurdan da je jedan od najnevjerojatnijih i doslovno najluđih (ma gotovo pa deus-ex-machina) finala koje sam ikad gledao!
Snimljen klasičnim Bavinim stilom (zoomovi), sa 13 brutalnih ubojstava u krupnom planu (DVD izdanje kao zgodan dodatak donosi menu sa direktnim izborom scena ubojstava :) ) sve je začinjeno psihodeličnom glazbom s kraja 60-ih, sa ponešto golotinje i sa nekoliko zaista impresivnih sekvenci kakve bi i sam Argento poželio snimiti.
 
Mario Bava je uvijek za svoje filmove govorio da su 'hrpa dreka' - no za ovaj je uvijek imao lijepe riječi i posebno ga je volio.
Provjerite zašto!
 
|
|
|
Roy ubojica-ajkule Scheider opet ima nesreću da mu objekt koji je tema filma otme pravu glavnu ulogu. Ovog filma se sjećamo najviše po helikopterskom lupingu, a među lajtmomente spadaju i borba protiv dva lovca F-16 među oblakoderima New Yorka, vrlo niska helikopterska ganjanja, humorni rezovi na voajersko prisluškivanje seksa kolege iz policije te nuđenje usluge prostitutke uz makro zoom na dekolte. Prema iskazima scenarista, ‘Plavi grom' je prvotno zamišljen kao 'Taksist' u zraku. New York je trebao postati Bejrut, tj. metom šizofrenog vijetnamskog veterana koji zaposlen u zračnoj Astro jedinici policije izgubi kontrolu nad samim sobom te upravljajući najsuperhajtek-helikopterom s najmodernimijim naoružanjem postane prijetnja sigurnosti te uz medijsku sveprisutnost njegova vijetnamska priča i socijalni status postaju centrom pažnje. Ipak, u dogovoru sa producentom, odlučili su napraviti prepravke.