Odlična istinita izmišljotina o besmislu smisla u krug…
Najnoviji film Marka Backovića do sada je njegova tehnički i vizualno najbolje ispričana priča o…
Zapravo, ako se s ičim i itko do sada s ovih prostora približio duhu filmova Davida Lyncha iz twinpeaksovske psihodelične faze, onda je to Backo s ovim filmom i to ovog puta prilično ozbiljno, a ne s velikom dozom komike kako je to radio do sad. Jer, već smo mu prišili lynchevski epitet na Martija Misteriju – da parafraziram sam sebe “film kakvog bi David Lynch snimio da je mlađi, luđi, Montypythonovac i da živi u Srbiji!“. U ovom slučaju, radi se o filmu kojeg bi Lynch i u svojim godinama i bez obzira gdje živio snimio da se toga sjetio prije Backa. A nije! Pa tako Backo isporučuje još jedan genijalan kratki biser iz svoje, kako sam kaže “pikasovske plave faze” (ciklus ozbiljnih filmova započetih s genijalnim ‘Pozdravom iz Beograda’ 
) – iako na samom početku uvodnim tekstom upozorava da ga ipak nisu cijepili protiv humora. A je li primio kakvo drugo cjepivo protiv svinjske, ptičje, konjske ili štajaznam kakve gripe, pojma nemam – ako je, nek javi da i mene piknu jer i ja bih snimao ovakve 6-minutne glavolomke! Iako nekako sumnjam da je to uzrok sve boljih i boljih radova iz Panzova laboratorija… Tko talenta ima, ima! A tko nema, ne pomaže mu ni injekcija u guz!
‘Ajde i par o radnji: tri pacijenta ured vrućeg ljetnog dana s pomoću aktovke, pištolja i auta, a bez i jednog jedinog dijaloga pričaju priču o… Pa dobro, ne očekujete valjda da ću spoilati? Checkirajte film i pogledajte kako se to radi!
Making of:
