Jedan od milijardu talijanskih rip-offova ‘Exorcista’.
S tom razlikom da je ovaj bio poprilično veliki hit u SAD-u, postavši jednim od najgledanijih indie naslova godine, zbog čega ga je Warner i tužio sudu za plagijat, ali i izgubio. Jer, iako žena opsjednuta demonom i ovdje okreće glavu kao ringišpil i povraća zelenu smjesu pričajući muškim glasom, temeljac je drugačiji – opsjednuta nije kćer, već majka dvoje djece, koja kad zatrudni po treći put osjeti radikalne promjene u svom bivstvu. Drugim riječima, đava je uša u nju, a beba koju nosi u trbuhu je Antikrist osobno!
Zbog svega toga, ‘Beyond The Door’ Ovidia G. Assonitisa (potpisanog kao Oliver Hellman!) i jest postao (i ostao) jednim od poznatijih naslova u post-’Exorcist’ eksploataciji, s dva silovana nastavka (jedan od njih je i ‘Amok Train’, sniman u Srbiji).
Glavna glumica izgleda kao ostarjela Kirsten Dunst, soundtrack je, kao što se i očekuje od ovakve produkcije, odličan (uključuje i potpuno besmislenu, ali zakon glazbeno-scesku scenu s crncima i frulom na ulici), a sve ostalo je očekivano – jeftino i dopadljivo za one koji vole europsku horor eksploataciju sedamdesetih. Ostali… držite se originala.
