Ti likvidiraš, ja zarađujem
Bangkok kroz zapadnjački teleskop.
Prachya Pinkaew nas je i te kako zabavljao svojom posebnom fajterskom akcijadom, onom koju smo počeli nazivati prototipno tajlandskom, a koju krase jackiechanovske kaskade bez dublera, lude ideje i još luđa koreografija borbi, pucanja i sučeljavanja uz neizbježna nabrijana ganjanja vozilima, a sve upakirano u moderno snimljene tajlandske razglednice. Malo opušta istočnjačkim tradicionalizmom i svetinjama, malo hrani oči predivnim pejzažima, a puno zabavlja u ludilu i erupciji testosterona. Kako to izgleda kad Prachya realizira pod zapadnjačkom produkcijskom palicom?
Pomalo dosadno i klasično stereotipno (red socijalne kritike traffickinga, red prenapuhane duhovnosti mirisnih štapića i duševne snage, red apsolutnog pretjerivanja u dekoraciji (uz neizbježnu slonovaču), a sve pojačano zapadnjačkim protagonistima (nit smrdi-nit miriše Djimon Hounsou i macho Kevin Bacon s tvrdim australskim engleskim naglaskom). Uglavnom scenarij kao da je pisala osoba koja o svijetu uči preko televizora, a kriminal doživljava opisima iz policijskih udžbenika. A o čemu se zapravo radi?
Stvarnost, duh ili podsvijest?
Zlikovčad
Tajlandski krimos svodniči i organizira lanac maloljetničke prostitucije, a jedini koji mu se može suprotstaviti je plaćeni ubojica (Hounsou), koji uz pomoć trgovca oružjem (Bacon) kažnjava zlikovce za zlo koje čine. I to je više manje to, uz funkcionalne dijelove demonstracije moći snajpera, pokoji fini bljesak klasične akcijade i rokačine, rupe krpaju turističke snimke noćne panorame Bangkoka i religijskih rituala. Velika šteta za neiskorišteni potencijal, ali rezultat je ispodprosječan akcić po thai receptu sa zapadnjačkim kuharima.
Tajlanđani definitivno trebaju lokalno raditi potpuno neovisno, a gotov proizvod lansirati u svijet preko jakog distributera i definitvno ne trebaju dozvoliti da im strani kapital nudi svoja viđenja kako njihov (akcijski) film treba izgledati.
