‘Endhiran’ (2010) | Žuti titl

‘Endhiran’ (2010)

Isti Riki Takeuchi!

Isti Riki Takeuchi!

Indijski transforminator!

Kakvo je ovo filmsko ludilo! Bolivudski spomenik celuloidnoj akcijadi (u suludosti i pretjerivanju podsjeća na američku produkciju Reganove ere, a CGI-jem i destrukcijom je za repom blockbusterima 21. stoljeća), uz ideje i realizacije kakve još nismo vidjeli. Barem ne ovako koncentrirane.

A o čemu se zapravo radi? Znanstvenik stvori sebi-nalik multi-funkcionalnog robota Chittija kojeg, da bi prodao, mora usavršiti zbog “opasnosti i sitnih moralnih nedostataka”. Mentor, ujedno i glavni zlikovac, umjesto da podrži pametnog učenika, bojkotira svaki njegov pokušaj tržišnog plasmana, a sve što pametni indijski softveraši ne mogu pokrpati riješi munja iz vedra neba pa Chitti, uslijed udara postaje hipersenzitivni emotivac.

U prva dva brzoprolazeća sata svjedočimo postepenoj humanoidizaciji tamilskog robota kroz nizanje što filmskih klišeja što anegdota iz svakodnevice s težištem na ljudskoj gluposti, doslovnom humoru i poštapalicama. Tako Chitti malo spašava znanstvenikovog komada od huligana uz najbolji soc-komentar ikad – svi koriste predimenzionirano oruđe neandertalaca, da bi potom, da odmori od teškog fajta, na trenutak postao vrhunski stilist. Pa je već u sljedećoj sceni vatrogasac, odmah zatim kirurg.
Odmor nude super-producirani rezovi zaraznih glazbenih hindi-pop auto-tune glazbenih spotova (malo u pustinji, malo u Maču-pičuu,..) koji djelom prepričavaju što se dosad dogodilo, a djelom najavljuju što nas još čeka.

Ljubav i stvaranje robota ne idu zajedno

Ljubav i stvaranje robota ne idu zajedno

Zbog jednog pogleda tužnog u noći...

Zbog jednog pogleda tužnog u noći…

 

Nakon dvosatnog zabavnog uvoda slijedi najbolje što ovaj indijski bombon nudi – sat vremena totalne i rijetko viđene akcijade uz pretjerivanje destrukcijom, pucanjem, tučom i neizbježnim auto-kaskadama, a sve zasoljeno bedasto hrabrom demonstracijom moći specijalnih efekata. Ma kakvi ‘Klonovi napadaju’ i skakutavi 3D Yoda! Kad klonovi prolupaju kao u ‘Endhiranu’, e to je filmčina s masovkama i pomahnitalim renderingom.

Moderno snimljen uz impozantan broj statista i izvanrednu glumačku postavu, ovaj zabavan film stoji na ponos bolivudskoj kinematografiji koju hrabro vodi korak dalje te svakako zaslužuje globalnu distribuciju i uvrštavanje u program svih svjetskih kino dvorana, a sigurno će među “generacijom Žutog titla” pronaći svoje najjače obožavatelje i postići kultni status kakav i zaslužuje.

‘G.O.R.A.’ (2004) je uspješan turski izlet mangupa u svijet znanstvene fantastike i ‘Endhiran’ nastavlja takvu tradiciju “lokaliziranog” žanra s još hrabrijim i suludijim idejama u kojeg umataju klasični bolivudski naracijski uzorak, a po osjećaju je (uz već spomenute osamdesete) mješanac filipinskog humora, tajlandskih borilačkih akrobacija i američkolikih specijalnih efekata. Taman za ponoćnu projekciju s ekipom i gremlinsku zabavu.

Kad se klonovi spoje u kuglu

Kad se klonovi spoje u kuglu

Kad se klonovi spoje u zmiju

Kad se klonovi spoje u zmiju

Marko
Televizijsko-filmski entuzijast i lovac na višak vremena.



Komentiraj

Logiraj se preko:


*