Više krvi i akcije, a manje emocija (i smisla).
Postoji grupacija koja od horora uvijek očekuje isto ili slično – dobre i uzduž cijelog filma pobacane skerove, krv te jasnu i jednostavnu lineranu naraciju. Druga skupina bi možda radije nešto novo, izmijenjeno, koliko je to moguće originalno i svježe. Prvonavedeni će nakon gledanja biti zadovoljni i ne pretjerano zabrinuti jer za nastavkom uopće nije bilo ikakve potrebe, pogotovo s onako zatvorenim krajem (koji je, naravno, izmijenjen za američko tržište) i za takve je nastavak i snimljen.
Policija se uključuje u potragu za nestalim djevojkama, a Sarah, jedina preživjela im baš i nije od prevelike pomoći uslijed traume i amnezije. Šerifa njeno zdravlje previše i ne zanima pa je svejedno u takvom stanju, zajedno s troje vrsnih speleologa i svojom zamjenicom spušta kroz okno zaostalog rudnika (čiji oronulo hrđav sustav za divno čudo radi k’o urica (i nadživjet će to vaše sranje od MP3-ja). Pećinska bića su agresivnija nego u prethodniku iako iritira činjenica da u nekim situacijama reagiraju hitro i spretno, u drugim su zbunjena i njuškaju dok četveronoške čuče i okreću glavu lijevo desno. Skerovi su dobro raspoređeni i funkcioniraju, a klanja su izvedena uz puno više eksplicitnog gorea, dobrih ideja u izvedbi i uz litre fluidne spermaste sline i sluzave krvi.
Kamera je izvrsna i fino ponire u tamu pećina nakon kontrasta nedirnutih zelenih šuma. Klasutrofobično nabrijani nastavak je gledljiv i bolji od očekivanja, ali i dalje vrlo nepotreban, s dodacima koji su se mogli izbjeći ili barem malo manje forsirati (oživljavanja zaboravljenih likova, iritantna ubojstva posljednjim atomima snage, spasonosna žrtvovanja,…)
