Podnošljivo za TV triller, loše za giallo, jadno za Argenta…
Pilot nesuđene TV serije koju je RAI planirala startati 2005 ovim čudom (nemam pojma u kojem je to statusu no čini se nikakvom 🙁 ), pričom o studentu kojem, pišući rad na temu njemačkog ekspresionizma i prekapajući po lokalnoj videoteci za klasicima Dreyera, Murnaua, Langa, Wienea i drugih velikana, umjesto DVD-a za oko zapadnu dva komada – plavuša Federica i brineta Sasha sa neobičnim interesom za DVD sa Hitchcockovim ‘Strangers on a Train’. A kako mu je prozor nasuprot Sashinom, često biva svjedokom stalnih žestokih svađa njene majke i nje a i ponekad pokojem ničim izazvanim full frontal nudity prizoru. Sve dok se ne dogodi brutalno ubojstvo njene majke nakon kojeg, pod utjecajem ospednutosti Hitchcockovim opusom, počinje graditi teoriju o planiranju ‘dvostrukog’ ubojstva po uzoru na spomenuti ‘Strangers on a Train’ – plavuša je sigurno ubila Sashinu majku a za uzvrat Sasha će ubiti nekoga tko plavojki gazi po žuljevima. I dok provodi svoju ‘istragu’, sve više se čini da je teorija 100% točna. Ali stvari kreću u neočekivanom pravcu…
Neočekivanom? Ne znam u kojem to neočekivanom pravcu jer finale donosi sasvim predvidivi rasplet nakon kojeg slijedi obavezni obrat i finale koje, unatoč trostrukom gledanju posljednjih 20-tak minuta, još uvijek nisam shvatio. Osim što mi je jasno da sa početkom, koji je također bizarluk svoje vrste, čini zatvoreni krug. Ali čega? Argento, ubij me ali ne kužim! Ili možda ni nema nikakvog obrata samo ja to nisam shvatio? Možda je obrat baš to što nema obrata? A možda su u šumi?
No ‘ajde – za ljubitelje Hitchcocka, ovo je bolje od križaljki za enigmatičare jer otkrivanje referenci na Hitchove klasike pravi je doživljaj jer je Argento ubacio stvarno od svega po nešto i to prilično dobro zapakirao (vozi po ‘Rear Window’ i ‘Strangers on a Train’ a kupi malo ‘Psiha’, ‘Vrtoglavice’, ‘Nazovi M radi ubojstva’…), dok je legenda Pino Donaggio sve skupa uglazbio u totalno bernardhermannovskom stilu. A uz to, videoteka je krcata Argentovim i Hitchcockovim DVD-ima i plakatima a svako malo tu i tamo uleti pokoji detalj vezan i uz Argentov opus dok u finalnoj sceni možete čak vidjeti golu (!) ženu sa pravim žuto ukoričenim giallo romanom u ruci! Simpatično je to namjerno forsiranje takvih detalja koji ne mogu promaći ali nije simpatično nekoliko nevjerojatno nebuloznih prizora poput sad već legendarnog i u svakoj recenziji spominjanog (pa moram, jel’te, i ja 🙂 ) bijega na motoru koji je neizrecivo nebulozno izveden da ne mogu vjerovati da nije namjerno takav kakav je!
Unatoč dosta golotinje, bljeskovima (za TV žešćeg) gorea, povremenog giallo štiha, vrlo dobrom zapletu i ponešto Argentovih genijalno-nenormalnih vizualnih rješenja, zbog nekoliko nevjerojatnih naivnosti, očajnog engleskog duba (‘ciljani’ jezik pa zbog toga kritiziram), i obrata kojeg izgleda ipak nema (a ako ima i ono je što mislim da je, najlošiji je ikad 🙁 ), ovo je ne pretjerano gledljivo i niža klasa maestrovog opusa bez obzira što se radi o TV produkciji. Jer ako usporedimo s ‘Jenifer’…
