Novi Miki Satoshi.
Odgledali smo sve njegove filmove na retrospektivi u Udinama i kad se malo usporede, progres je vidljiv – do sada 'samo' u kvaliteti čistog filma, kada je 'Adrift In Tokyo' nekako bio najugodniji i iako njegov prvi, zapravo sjajan spoj drame s porukom i nansensu humora. No od sada, kvalitativni pomak vidljiv je i u produkcijskim uvjetima!
'Instant Numa' (aka 'Instant Swamp') ponovo donosi spomenuti spoj, samo sada u dosta skupljem, velikom mainstream filmu, ponovo komediji koja ima nešto za reći, samo to govori mrvicu predugo i previše epizodno. Epizodnost koja nije skeč uvijek je bila Satoshijev koncept, što nekad pali, a nekad fula. Baš kao i sam humor, koji je ovdje hit and miss, ili u prijevodu varira od genijalnog do stupidnog, a kao i uvijek, utemeljen je na hrpetini čudnih ljudi koji se ponašaju još čudnije.
Temelj priče su egzistencijalistički problemi zaposlene žene koja doživljava prekretnicu kad upozna svog biološkog oca, trgovca lažnim antikvitetima i njegovog pomoćnika pankera. Na putu do spoznaje dogodi se uistinu svašta, a rezultat, iako predug, jako je zabavan i poprilično dobar. Satoshi je, baš kao i glavna junakinja, na pravom putu, a nijedan film sa zmajem koji sere ljudima po glavi ne može biti loš.
