Kako spojiti depresivnu političku dramu, akciju i fontane krvi?
Neka vas naslov ne zavara – ‘Ginji The Slasher’ nije horor, već sporovozna, ali itekako ‘funkcionalna’ politička psihološka drama koja bez zadrške secira sve krizne točke japanskog društva i povijesti, teme koje često pronalazimo i kod Takashi Miikea – poslijeratnu depresiju i gubitak nacionalnog identiteta, histerični ultranacionalizam povezan s kriminalnim strukturama, prljave političare, beskućnike, imigraciju, desničarsko licemjerje i korupciju.
Ginji je ratni veteran koji odsluži 50 godina zatvora, a kada iziđe na slobodu i postaje beskućnik, sprijatelji se s korejskim dezerterom. Osoba zbog koje je završio u zatvoru danas je jena od najmoćnijih njuški u državi i želi ga vidjeti mrtvog – zvuči prilično generički, ali način na koji je sve to ispričano (u pomalo rastegnutih) dva sata iziskuje pristojno poznavanje japanskog društva i povijesti, ne bi li se shvatila politička podloga oko koje su sazdane sporadične scene akcije: premlaćivanje hladnim oružjem, džonvuovsko letenje s dva pištolja u ruci i pokoje kasapljenje katanama.
