‘Helter Skelter’ (2012) | Žuti titl

‘Helter Skelter’ (2012)

Ona i sise

Ona i sise

Moda, seks i Japanke kao nacrtane.

Redateljica Mika Ninagawa jedna je od najrazvikanijih japanskih fotografkinja, specijalizirana za modu i reklame, a prepoznatljiva po vrištećim bojama i kaleidoskopskom veselju svojih radova. Za očekivati je onda da će ‘Helter Skelter’ izgledati kako već izgleda – suludo dobro. Njezin dugometražni prvijenac ‘Sakuran‘ pamtim po tome da je također bio lijep, ali i da sam većinu prespavao pokušavajući gledati film na FEFF-u u Udinama; ne sjećam se je li zato što je film grozan, ili sam bio jako umoran, a film nedovoljno dobar da bi pobijedio umor. Ali ovog puta nema spavanja!

Ninagawa se konačno našla u okruženju koje joj najviše leži – modernom Tokiju i vizualnoj raskoši modne industrije, a spektaklu slika doprinosi i ljepota Erike Sawajiri, koja izgleda kao da je nacrtana – adaptacija mange ‘Helter Skelter’ prva je gola uloga ove slavne pjevačice, gumice i modela, a koja se nakon nekoliko godina filmske pauze i skandala iz tabloida (onog o njezinoj navodnoj upletenosti u ajzvajdšatovske svingerske orgije filmske industrije) u najbolje vrijeme vratila najprikladnijem novom projektu. Zvijezde su se poklopile, ali nažalost to nije rezultiralo savršenim filmom.

Iako je već nakon prvih pola sata jasno da priča o manekenki koja pati iznutra, a i polagano se raspada izvana zbog problematičnih plastičnih operacija, u osnovi ne ide nigdje, takav freestyle pristup radnji savršeno bi funkcionirao kao kompilacija vinjeta unutar sat i pol. Ali ‘Helter Skelter’ vuče se i meandrira kroz dva sata! Srećom, nije previše dosadan, jer čak i kada ne zna što bi sa sobom, svako malo iznenadi s neočekivanom i žestokom scenom seksa. Pa ajd.

Ona i kawaii

Ona i kawaii

Ona i ona

Ona i ona

Velimir
Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj