Ako u tražilicu IMDB-a upišete ‘zombie’, već na prvoj stranici dobit ćete preko 100 rezultata. Jedan od njih je i ‘I, Zombie – ‘najdrukčiji’ među jednakima.
I dok drugi prikazuju zombije kao produkt voodoo vradžbina, tj. ono što u stvari, prema legendi, i jesu, drugi se bave virusom koji se prenosi tjelesnim tekućinama i ugrizom a neki opet, vanzemaljskim razlozima… I većini je zajedničko da žrtva umre i ubrzo oživi kao rob gospodaru (voodoo varijanta – rjeđe) ili ljudskog mesa gladno čudovište (klasična varijanta – češće). ‘I, Zombie’ ide u drugačijem smijeru – zapravo, čini se da je naslov prilično promašen jer nesretni Mark na sakupljanju uzoraka kojekakve mahovine za svoj doktorat, u šumi igrom slučaja postaje žrtva ugriza žene u poluraspadnutom stanju i nakon toga, život mu se u potpunosti mijenja – iz dana u dan, njegovo tijelo sve više truli i propada, glad za ljudskim mesom se povećava, javljaju se strašne halucinacije, more i vizije a sva ta agonija i metamorfoza u odvratnu poluraspadnutu kreaturu traje mjesecima!
Iako očito baš nema veze sa zombijima i šteta je što mu je ‘The Chronicles Of Pain’ samo podnaslov (jer upravo on zorno opisuje film), sve to ne smeta da ovo bude fino, malo, intrigantno, šokantno i vrlo tužno djelce snimljeno iz prvog lica koje prikazuje posljednje mjesece jednog takvog ‘zombija’ (pod debelim navodnicima, jasno je zašto 🙂 ) –
zapravo nesretnika zaraženog nekakvim virusom koji nepovratno uništava tijelo i tjera na ljudoždersku glad.
Sav očaj stanja, strašne krize pri pokušaju prestanka ‘hranjenja’, grozne noćne more, dokumentiranje
cijele grozote u diktafon, flashevi dokumentaristički snimljenih intervjua sa dotadašnjim prijateljima i djevojkom koji se pitaju gdje je nestao tog kobnog dana i zašto se nije vratio, gnjusne scene hranjenja iskasapljenim leševima na najlonom zaštićenom podu dnevne sobe i još neugodniji prizori poput otkazivanja ekstremiteta i pokušaja ‘popravljanja’ istih te npr. pokušaj masturbacije u poluraspadnutom stanju (ne bih detaljno radi spoilera) i sve tako uz polagano truljenje tijela ali sa jasnim mislima i sjećanjima na sretne dane pa čak i pokušajima da se ponovo vidi sa djevojkom, sve djeluje tako odvratno i tako tužno, depresivno, očajno uz laganu klavirsku i gitarističku podlogu koja i najbizarnije prizore čini više tragičnima nego groznim.
Izvrstan mali film i ne tako dobar DVD koji potpisuje popularna ‘Fangoria’ kao svoje izdanje i koji donosi intrigantan audio komentar, mali ‘making of’ i još ponešto, ali loš transfer niske kvalitete slike. Film jest snimljen na 16 mm – ali to nije razlog da slika izgleda kao nešto bolji DivX… Šteta.
