Kitamurine lude jakuze.
Godinama se čekao engleski titl za ovo, toliko dugo da sam i ja izgubio volju čekati – ruku na srce, od Kitamure volim samo 'Versus', 'Aragami' i 'Azumi', a većinu ostalih stvari koje je štancao kasnije (da ne spominjem njegovu prodaju Amerima, koju mnogi ljudi vole, a ja ne mogu smisliti) jedva da sam odgledao do kraja.
No 'LoveDeath' je uvijek bio na glasu kao posebna biljka u njegovom opusu, stilski pomahnitali, autentično japanski, bizarni komad akcijske jakuza komedije, ep u trajanju od preko dva i pol sata, pomalo u maniri ranog Katsuhita Ishiija (što nas opet vuče do Tarantina, htjeli-ne htjeli), kada su stil, kaos i vrsta gangsterske komedije u pitanju.
'LoveDeath' govori o muškarcu i djevojci u svijetu kriminala te njihovom bijegu s mafijaškim novcem, a iako je stvarno daleko zabavniji i luđi od većine Kitamurinog opusa, nije remek-djelo. Predug, previše zaljubljen u stil da bi se bavio ičime drugim… Kao da se previše trudi biti cool poput nekih svojih kolega, samo mu to ne leži tako prirodno kao njima.
No unatoč minusima, tu je hrpa velikih plusova – ovo je jako dobra crna komedija s razuzdanim i lijepim finalom, idealna prilika da vidite jakuzu koji muči ženu vibratorom u obliku pištolja, Rikija Takeuchija koji predaje ispravno korištenje vatrenog oružja, sado-mazo gangstere, raznesene dijelove tijela, predivne žene, Susumu Terajimu kao pokvarenog detektiva, vojsku pjevača koja pokušava glumiti i vojsku poznatih glumaca koji razvaljuju, mučitelja inspiriranog 'Smrtonosnim oružjem' i 'Maratoncem', policajca s rupom u glavi…
I sve to snimljeno prekrasno, s igrom bojama ravnoj igri sa sadržajem.
