Jeste li se ikad zapitali što bi učinili kad bi iz nekog razloga ostali zaključani u telefonskoj govornici?
Pitanje je to za starije čitatelje jer mlađi vjerojatno nisu imali prilike koristiti govornice kakve su se nekad koristile (male kabine sa vratima, zvučno izolirane…), a možda nikad nisu ni koristili nikakve (od kada postoje mobiteli… 🙂 )
No, ako ste ikad telefonirali iz takve govornice, vjerojatno ste bar jednom pomislili ‘Što ako se vrata zaglave’ ?
Sa istim problemom susreo se i lik iz ovog kratkog, polusatnog, španjolskog TV filmića Antonia Mercera…
Upotreba govornice koju su majstori tek postavili pretvara se u dramu jer, pošto su se vrata sama zatvorila, van se više ne može! A da stvar bude gora, ni telefon ne radi! I tako naš junak ostaje zatvoren, a pomoć mu neuspješno pokušavaju pružiti prolaznici. I dok mu se djeca rugaju, poneki prolaznik smije, a on pokušava pronaći gdje se zaglavilo, sve se polako pretvara u prvorazredni događaj – 
okuplja se ‘gomila’, donose stolice, sjedaju i gledaju, sa klupe promatraju dvije ‘tete’ štrikajući, pojedinci uz ovacije mnoštva čak i pokušavaju otvoriti vrata ali bezuspješno. Stiže i policija pa vatrogasci… i – na poslijetku i sami majstori koji vraćaju govornicu na kamion, i to zajedno sa nesretnim očajnikom koji je još uvijek unutra!
I odlaze na dugu vožnju gradom gdje lik opet proživljava dramu – ljudi mu mašu, krevelje mu se (!), a on – nikako da otvori vrata! I tako sve do bizarnog i originalnog kraja…
Izvrsna vježba, diplomski rad ili što već – jako zabavno, duhovito i odlično režirano – tematski pomalo nalik na crtiće sa starim dobrim Gustavom – čak i glavni glumac malo liči na Gustava (da je ovo mađarski film, pomislio bih da je ovo ‘igrana’ varijanta Gustava 🙂 ).
32 minute odlične zabave!
