‘Hostel’ za manje para i s naglaskom na meso.
Redatelj Ryan Nicholson (radio i na specijalnim efektima s Cronenbergom) nije samo jedina prava ikona niskobudžetnog kanadskog horora, već vjerojatno jedini redatelj video boleština za koje scenarije piše s vlastitim ocem, čiji je doprinos temeljnoj sadističkoj premisi ‘Live Feeda’ podebljavanje sa suvremenim aziofiličnim motivima. Tako je dragi tata priči o mračnom seks kinu (prave lokacije ozloglašene rupetine u Vancouveru) u kojem se zalutalo mlado meso kasapi i tranšira pred kamerama s live prijenosom snuffa za bolesnu bogatu klijentelu, dodao podradnju s trijadama i japanskim policajcima.
Usporedbe s ‘Hostelom’ su neizbježne (iako vjerojatno koincidencija, jer je ‘Live Feed’ začet prije Rothova projekta), ali ‘Life Feed’ se ne zamara toliko s 80’s receptom seks-student-komedije koja na kraju postaje krvava kupka, već neopisivo loše glumce i neke od antologijski očajnih dijaloga podređuje svom finalnom, zapravo glavnom cilju – razradi što poremećenijih ideja mučenja i što eksplicitnijem gore prikazu te razrade. Zašto trošiti novce na glumu i ostale tričarije, kad ih možeš spiskati na umjetne odrezane udove, gejzire krvi i vjerno dočaravanje jedne od najpoznatijih ovogodišnjih scena iživljavanja s ljudskim tijelom: nabijanja žive zmije u trbuh žive mlade djevojke?
Pridodajte tome seks i striptizete, jedno pamtljivo uvodno klanje psa (ne pravo, naravno) na kineskoj tržnici, mučenje let-lampom, žderanje odrezanih kuraca, maskiranog diva koji je sublimacija sajko-kilera bliske i dalje horor povijesti (s mesarskom opremom koja opet asocira na još uvijek friški ‘Hostel’) te jednog japanskog kulera-heroja s prišivkom japanske zastave na jakni i rezultat je jasan – odličan sajko-horor snimljen za sto kuna, ali i sa sto kila strasti za šokom.
