Ako je vjerovati filmovima, Koreja je najromantičnija zemlja na svijetu!
Želite li romantične komedije ili jednostavno inteligentne ljubavne romanse, a da su napravljene onako kako ih Hollywood u posljednjih pet godina ne bi znao sklepati ni da šest puta skrene s puta lobotomične katastrofe na koju je krenuo, upravo ih u istih tih posljednjih pet godina možete pronaći na dotičnom poluotoku. To govorimo i mi, a i ostatak svjetskih medija već prilično dugo, ali ne pomaže – niti ih ima u hrvatskim videotekama, niti dolaze do naših kina. Iskreno, ne znam ijedan razlog zašto, primjerice, ‘Lover’, jedna tako obična, a tako razorna ljubavna priča o nesretnoj vezi dvoje ljudi koji u toj vezi zapravo ne bi smjeli biti, ne bi igrala u kinima pored silnog smeća koji nam se gura pod nos, osim možda što je… kvalitetniji, pametniji i nevjerojatno bolje realizirani od 99 posto zapadnjačke konkurencije?
U najgrubljim crtama, ‘Lover’ bi bio nekakva mješavina ‘Lost In Translation’ i ‘Mostova okruga Madison’, a proslavio se i nevjerojatno moćnim (da ne kažem eksplicitnim) scenama seksa, što je donedavno, u iznimno konzervativnoj Koreji bio nezamisliv začin filmovima, posebno ovako komercijalnima. Priča za sebe je i odlična gluma, a Seong Hyeon-ah (eto je i u novom filmu Kim Ki-duka, ‘Time’) i Jo Dong-hyuk (prva i za sada jedina uloga u karijeri) kao da su savršeni jedno za drugo, što sve skupa pretvara u gotovo pa dokumentarističko iskustvo. I za one koji su se našli, ali i za one koji ‘strahuju’ da bi jednog dana mogli biti u takvim situacijama, ne mogavši se odlučiti između ljubavi i sigurnosti, nesigurne, ali bogate sadašnjosti i materijalno situirane, ali emocionalno prazne budućnosti.
