‘Mondo New York’ (1987) | Žuti titl

‘Mondo New York’ (1987)

ImageNjujorksploatacija!

O mondo filmovima, trendu šokumentaraca koji su vladali sedamdesetima i osamdesetima, kao eksploatacija modela započetog s epohalnim talijanskim klasikom ‘Mondo cane’, možete više pročitati u Povratku Žutog titla, a samo ovdje ukazujemo vam na postojanje jednog od izdanaka trenda iz osamdesetih, koji se pozabavio New Yorkom iz ‘najproblematičnije ere’ – osamdesetima! To mitsko mjesto u kojem je smještena većina filmova čija se radnja zasnivala na drogi, seksu, nasilju i konceptu ‘urbane džungle’, savršenom primjeru melting pota na asfaltu i betonu ispunjenog luđacima i bizarlucima svih vrsta, ovdje je postalo savršenim poligonom za zabavnu, koliko i uznemirujuću, ali prije svega prilično debilnu pa na trenutke čak i iritantno nategnutu i loše odglumljenu kompilaciju.

Sad, koliko je od svega toga glumljeno (nešto se kuži, nešto ne…), a koliko istinski dokumentrano (malo, puno, ništa, sve?), nemam pojma, ali ako tražite uvid u prohujalu eru grada koji ni danas nema puno manje mitski status, zavalite se i pogledajte kako u jednoj hrpi funkcioniraju ‘kontroverzni’ stand up show debila koji odgriza glavu miševima, pali petarde na svom tijelu i kenja pizdarije, naporno da bi najradije pucali po njemu; sadomazohizam, voodoo (još jedan debil, ali ovog puta zubima odgriza glavu kokoši), pankeri, narkomani, simulirani seks debele žene i retardiranog muškarca u invalidskim kolicima kombiniran s body paintingom kao ‘umjetnički performans’; dva odlična ulična komičara, glumica/pjevačica/performerica Ann Magnuson koja recitira poeziju i kloferom mlati mrtvog konja, borbe pijetlova, prodaja kineskinja na aukciji (uključuje i starca s bijelom bradom, kao izišlog iz kung fu filmova), transvestit na smetlištu, Phoebe Legenre koja izvodi pjesmu ‘Marilyn Monroe’ s pratećim striptizom, puno godina prije negoli je počela glumiti u Trominim filmovima… Sve to povezano s jednom zgodnom plavušom, koja šutke obilazi lokacije i zapravo simbolizira gledatelja, facijalnim ekspresijama pokazujući što joj je simpatično, a što odvratno. U potkošulji. Bez grudnjaka.

ImageImage

Velimir
Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj

Logiraj se preko: