Carter Wong protiv Cüneyta Arkina na krovovima Istanbula.
Film počinje napadom nindži na Bolo Yeunga dok je ovaj uživao u svojoj cigari. Normalno da očekuješ kako će se marketinški tekst sa ovitka DVD-a Bolo Yeung Stops Ninjas Dead Because He Is Ninja Killer prezentirati u najboljem svijetlu te da će nindže koje izgledaju najjadnije ikad s tri rupe na crnoj krpi Bolo razbiti onak usput, dogodi se upravo suprotno. Bolo gadno dobiva po pičci i ispada nebitni sporedni negativac čiji šef ilegalno trguje kipićima i antikvitetima. Svaki pokret krijumčarske bande pozorno motri policijski kapetan Carter Wong. I taman se oporaviš od zbunjolitisa kadli eto Cartera Wonga u Istanbulu kao velikog hongkonškog kriminalca kojeg hvata istanbulska policija uz pomoć hongkonškog inspektora. Pred minutu je on bio superinteligentni i pošteni policijski inspektor u Hong Kongu. Koji se klinac ovdje događa? Riječ je o reciklažnom marketinškom montiranju dva filma u jedan i to upravo onih u kojima je Carter Wong na suprotnim stranama zakona. I dok u hongkonškoj priči Carter uspješno utjeruje pravdu i kažnjava krijumčare uz sijeset Pravda i jednakost onelinera, u Istanbulu mu kao paralelnom kriminalcu ide malo slabije. Pričepio ga je ni manje ni više nego Cüneyt Arkin kojeg je predivno gledati pod honkonškom koreografskom palicom te na čiji šarm i ovog puta padaju sve žene koje se pojavljuju u filmu.
Mogu reći samo to da dan ne može početi ljepše nego uz ovaj suludi montirani proces, kompilatorski podmetak ili Bolo Yeung special marketinški trik u kojem se hvaljeni specijalac ukazuje u možda dvije minute i skonča zakucan lopatom u glavu, a sveukupno pojavljivanje nindži (ako se mogu tako nazvati) je mjerljivo u sekundama. Urenebesno zabavan, gotovo znastvenofantastičan paralelni svemir sa genijalnim fajtevima, prototipnom kung-fu sinhronizacijom i maksimrvicastim repertoarom u funk maniri. Finalni obračun Cartera Wonga i Cüneyta Arkina na krovovima Istanbula se može usporediti jedino sa fajtom Bruce Leeja i Chucka Norrisa u klasiku “Na zmajevom putu” (1972.). Riječ je o deliciji proizašloj iz Videoasia kuhinje koju mi je Irena ubola u New Yorku na rasprodaji propalog DVD dućana za 3,99$. Nikad mi neće biti jasno kako dućani koji čuvaju ovakve dragulje mogu propasti!
