Goremedy sa sisama.
Pa što ako nije nešto posebno urnebesno smiješna horor komedija, dovoljno je tupavo zabavna u svojem trapavom pokušaju da nas konstantno nasmijava, ali u isto vrijeme i itekako dovoljno krvava satira i postmoderna prije postmoderne, koja u svojem trudu da dostavi non-stop splatter i golotinju, ako već ne kilograme crijeva, izlijeva hektolitre krvi koji špricaju li špricaju, poput ljetnog zalijevanja travnjaka – štrcanje po kadi, riganje po licu, slijevanje po vratu, izlijevanje iz grkljana, šprickanje u usta, zaštopavanje sudopera…
Ah, to su bile osamdesete, iako izgleda kao da je snimljen krajem šezdesetih/početkom sedamdesetih. No pretpostavljam da je to i bila namjera redatelja Gormana Becharda, koji ne uspio napraviti nešto uistinu zabavno i retro za uistinu malo novca.
Zaljubljene psihopate su vlasnik striptiz kluba i manikerka, koji vezani ne samo ljubavi prema klanju, već i mržnjom prema grožđu, žive sretno i ubojito, dijeleći strasti ka komadanju ljudi, ona muškaraca, on žena. No jednog dana upoznaju vodoinstalatera, koji je usput i kanibal, a koji pronalazi odrezane dijelove tijela u njihovim cijevima…
Romantičan film za gledanje iz ljubavnih sjedala multipleksa.
