‘Pulse 2: Afterlife’ (2008) | Žuti titl

‘Pulse 2: Afterlife’ (2008)

Napaljeni duh
Napaljeni duh

Nastavak američkog remakea 'Kaira'.

Nisam gledao ni remake pa zašto onda gledam niskobudžetni drugi dio? Nemam pojma, možda zbog moje navike da kad već kopam po smeću, kopam najdublje. Tamo gdje ljudska ruka još nije zagrabila, he he he…

I onda, je li 'Pulse 2' zadnje, zadnje smeće ili samo zadnje smeće? Oboje u neku ruku, obzirom da je beskrajno glup, loš i (ono najgore) dosadan ko sam vrag. Estetika jest bolja od prosječne STV eksploatacije, ali ponekad mu to šteti, jer svi ti stilski pokušaji izgledaju kao preseravanje onih koji baš i ne znaju što rade. A tu kao da nitko ne zna što radi – ponajmanje glumci, koji su toliko iritantni da ih želite postreljati. Najzanimljivije je zapravo to da ga je režirao Joel Soisson, koji je s Lustigom snimio 'Maniac Cop 3' još 1993!

A horor? Nema tu horora, osim ako vas nekoliko katastrofalno loših duhova neće uplašiti, ili vam pokoji suicid i krvavo ždranje krepane mačke neće narušiti san. Zijev. 'Pulse 2' je manje-više obiteljska drama smještena u polu-postapokaliptični svijet epidemije, kuge koja se pojavljuje kod ljudi uzrokovana svijetom duhova, a koja se očitava na koži poput loših tribal tetovaža. I onda su tu otac, majka i kćer i bla bla, nebitno, jer ovo stvarno ionako ne morate gledati. Ali htio sam da znate da postoji. 🙂

Skok bez padobrana
Skok bez padobrana
Ninja? Skoro pa da
Ninja? Skoro pa da

Image

Velimir
Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj