‘[REC]³ Génesis’ (2012)

Božja riječ protiv bjesnila

Kako je Isus stisnuo pauzu umjesto snimanja! (Pažnja, bit će spoilera!)

Jedinica i dvojka su vidljivo pozicionirani na policama Žutog titla, naslonjeni uz najveća i najbitnija žanrovska filmska ostvarenja. Svi ćemo se složiti da bi i treći put nuditi provjereni filmski paket bio siguran, ali nepotreban potez pa zato poštovanje redateljima Plazi i Balagueru što su se odlučili razdvojiti i svaki ponuditi svoj autorskiji i individualniji nastavak sage o zarazi koja pitome Španjolce pretvara u bijesne “zombije”.

Prvi je posao završio Plaza koji prati razvoj epidemije na svadbi, a u centru pažnje su kaosom razdvojeni mladenci koji se kroz osamdesetak krvavih minuta pokušavaju susresti i barem malo demonstrirati ljubav jer ipak je to trebao biti najsretniji dan u njihovom životu.

Svadba je odlična ideja jer je relativno lako i nenasilno koristiti trzavu kameru iz ruke i mobitel te cijeloj priči dati još veći dojam stvarnosti i svakodnevice, ali upravo takav stil snimanja koji više skriva nego otkriva, na kakav smo navikli kroz prva dva dijela prestaje već nakon pola sata trojke te se kamera iz ruke mijenja u filmsku čime je do tad komorno-klaustrofobična franšiza postala moderan, ali samo prosječan i hommageima nakrcan hororčić s puno više fokusa na krv, a puno premalo skerova i jezive atmosfere.

Svadba prije zaraze

Svadba nakon zaraze

Jedna od prednosti tranzicije iz trzave amaterske kamere na filmsku je što nasilje konačno postaje potpuno vidljivo, čega ne bi škodilo malo više u prethodnicima. Tim za posebne efekte imao je jako težak posao, pogotovo što su scenarističke ideje ponekad briljantne (upaljeni štapni mikser u ustima), iako su većinom prožvakane i već previše puta viđene, no i dalje prilično krvave i nasilne. Uz lijepe kadrove i predivnu “opatijsku” lokaciju, majstorski izvedeni efekti fino sjedaju, ali ukupni dojam strašno srozava predominantni religiozni segment jer je kriptonit zaraženima upravo krunica i čitanje Knjige postanka.

Humoristična olakšanja dobro dođu da se živci malo odmore pa u trojci upoznajemo dječjeg animatora Spužva Boba koji se tako ne smije zvati zbog copyrighta, a tu je i tajni ZAMP-ov agent koji marljivo bilježi DJ-evu playlistu ne bi li tako barem na kratko spasio posrnulu glazbenu industriju. I to je u redu, to prolazi, to daje onaj uvijek potreban odmak, ali prerušavanje u oklopljenog svetog Jurja, kao i osvetnički raspoložena mladenka s motorkom koja je čak završila i na službenom plakatu filma ipak je nešto što bi potpisali Tarantino-Rodriguez. Meni je to puno previše karikatura za ono svježe i prepoznatljivo što je Rec do tad nudio.

Uz ‘Breathless’-s-twistom finale ostaje žal što me trojka nije dojmila ni približno koliko prethodnici. Možda je problem što je Plaza htio i zabavan i krvav i jasan i bistar nastavak bliži Hollywoodu što u stvari i je uspio dobiti, ali od svega pomalo što spojeno kemijski slabo reagira. Mislim da je Balaguero onaj koji je u duetu bliži mojom razmišljanjima i pogledima pa vjerujem da će mi njegova ‘Apokalipsa’ ostaviti puno jači dojam, a i Balaguero trenutno gostuje na Grossmann film festivalu što samo dokazuje da je naš čovjek! 😉