‘Run! Bitch Run!’ (2009)

Evo zašto redatelj ima prezime Guzman

Retro-grindhouse, po milijarditi put.

Trend izgleda nikada neće prestati i nestati – još jedan dan, još jedna nova eksploatacija, posveta davnoj prošlosti prljavog američkog filma, koja pokušava skinuti kompletnu estetiku i poetiku grindhousea, što znači fotografiju i glazbu, ali i lošu glumi (to barem nije problem), blesavu montažu i dramaturgiju, traljavi zvuk, seks, nasilje, seksualno nasilje…

Nažalost, ovog puta repliciranje baš i nije toliko jako vjerno, a bogami ni ‘pametno’ kao u brojnim drugim primjerima koje smo gledali unatrag nekoliko posljednjih godina bjesomučnog cijeđenja naslijeđa B-sedamdesetih. Ali jest zabavno, do određene granice obaveznog neukusa.

Teška probava

Bezglavo srljanje

Ovog puta imamo dvije djevojke, nevine kršćanske misionarke, koje u haljinicama katoličkih školarki prodaju vjerski materijal od kuče do kuće. Pogađate – jednog dana pozvone na pogrešnu kuću, gdje ih dočekaju lokalni psihopate, dva muškarca i jedna djevojka, manijak, prikriveni manijak i pomahnitala lezbijka.

Kad se radnja preseli u šumu, nastane još jedan u moru primjera šlepanja na ‘The Last House On The Left’. I osveta dolazi na kraju, ofkors, kakav bi to bio rape da nema revengea?

Iako je pola zabavan pola čista davež, ima golih časnih sestara u lezbijskom klinču, zabijanja mačete u šupak i samozadovoljavanja gumom za odštopavanje lavaboa, pa ajde.

Golotinje na bacanje

Jedi! Kujo jedi!