Jedan od razloga zašto je pinku eiga vječni rasadnik autentičnih, indie talenata.
Drugim riječima, jedan od onih primjera kako japanska industrija 'seks filma' predstavlja poligon za snimanje pravih autorskih drama, atmosferičan i istodobno 'realno prljav' film u kojem emocije, ludilo i ljepota klasičnog indie-art-soft pornića susreću eksploatacijski paket. Pinku eiga u svom enciklopedijskom izdanju, dakle.
U središtu priče je usamljena nijema djevojka, sklona promiskuitetu, opsesivnom zaljubljivanju i razgovaranju s kuglama za kuglanje, koje oživljavaju u njezinoj sobi dok nitko ne gleda. Sat vremena i pokoja klasična scena cvilećeg J-Sexa kasnije, poteče i pokoja litra krvi…
U konačnici, 'Tamamono' aka 'Lunch Box' donosi sve što treba rafiniranom ljubitelju japanskog nezavisnog filma – hrpu seksa, depresivne jesenske kitanovske plaže, pokoje ubojstvo i mračni egzistencijalizam upakiran u 60 minuta uznemirujućeg sanjarenja i pomaknute zabave.
