Remek-djelo Hiroshija Teshigahare (‘The Pitfall’, ‘The Face Of Another’…), nevjerojatna i nevjerojatno dobro ispričana priča o muškarcu koji postaje ‘rob’ žene nastanjene u ogromnoj pustinjskoj rupi, posve slučajno, nakon dana provedenog u istraživanju kukaca zatrpanih u dinama.
Briljantna adaptacija romana kojeg potpisuje Kobo Abe osvojila je Zlatnu palmu u Cannesu i nominaciju za Oscara, davne 1964. godine, no Zapad je i dalje ostao dosta hladan na ostale genijalce japanske kinematografije šezdesetih, štujući prvenstveno Kurosawu, a tek nasumično ostale. Koji propust!
Srećom, ‘Suna no onna’ (aka ‘Woman In The Dunes’) stekao je status klasika i manje-više su preko ovog filma mnogi i došli do istraživanja Teshigaharina opusa.
Savršena režija, kadrovi za na zid, crno-bijela fotografija za past na dupe te odlični Eiji Okada i Kyoko Kishida, koji su zapravo protagonisti ljubavnog trokuta, čiji treći kut čini upravo pijesak, predivan, zastrašujući, iritirajući, seksi i nadasve živ.
