Exorcistsploitation! I to loš… 
Imitacija Exorcista i jedan od nekad (i sad) uobičajenih pokušaja da se kešira na slavi originala. I da se razumijemo, u tome nema ništa loše! Ako je dobro izvedeno može biti i bolje nego ono što plagira (zapravo, imitira :)). A u ovom, Exorcistom inspiriranom horroru, to nije slučaj…
Snimljen 1974, taman na početku sezone “šlepanja” na leđima ‘Exorcista’, godinu dana nakon Friedkinova filma, ‘Antikrist’ donosi priču o paraliziranoj djevojci Ippoliti koja posjeduje paranormalne sposobnosti. Podvrgnuvši se regresivnoj hipnozi kako bi pokušala izliječiti paralizu uzrokovanu psihičkim problemima i traumom gubitka majke, Ippolita saznaje da je u prošlom životu bila vještica spaljena na lomači. A takve voli demon koji iz prikrajka samo čeka trenutak da se ponovo vrati…
Unatoč dobrom početku i solidnom finalu, sve skupa je slabašno, rastegnuto i prilično neintrigantno. Stvar ne spašava ni solidan Morriconeov živčani violinski score (potpisuje ga sa Brunom Nicolaiem koji je, po mom skromnom mišljenju, nezanimljivo komponirao ne-horror scene) ni solidna kričava fotografija legendarnog D’Amata, ma ni na trenutke jako dobar FX u spomenutom solidnom finalu punom kaosa, obaveznih vulgarnih eskapada i povraćanja “špinata”, urlanja, oluje u zatvorenom prostoru, lebdenja i konačne scene egzorcizma koncipirane, kako tvrdi De Martino u 10-minutnom dodatku na DVD izdanju, prema pravim crkvenim ritualima. Ukratko, talijanska kinematografija 70-ih mogla je i bez ovog ripoffa.
Ništa posebno.
