Supermoderan nosač aviona ‘Nimitz’ uslijed elektromagnetske oluje završi u prošlosti i to dan prije napada na Pearl Harbour. Kapetan (Kirk Douglas) je na velikim mukama – aktivirati razornu eskadrilu i promijeniti tijek povijesti ili lagano kruzati Pacifikom i pronaći način kako se vratiti u sadašnjost. U odluci mu nimalo ne pomažu vladin agent (M. Sheen) koji svaki susret iskorištava za polemiziranje o etici, poštivanju povijesti i citiranje Einsteina te patriotski nastrojena posada koja svjesna tehničke nadmoći navija za masovni napad svim raspoloživim sredstvima.
Dok se tematski sličan ‘Eksperiment Philadelphia’ više bavio sudbinom pojedinca zaglavljenog u vremenu i prostoru kritizirajući nehumanost suludih ideja vojnih laboratorija, a japanski klasik ‘Dogodilo se to u 5 i 18′ nudi puno više sulude akcije, smisao realizacije ‘The Final Countdowna’ ostaje veliki misterij, baš kao i otvaranje portala za put kroz vrijeme koji je prikazan kao svakodnevna pojava na otvorenom moru. Osim fenomenalne scene borbe dvaju F-14 Tomcata i starih japanskih Zero lovaca, ovdje nema baš ničeg drugog osim konstantnog polemiziranja i gledalačkog navijanja za suludi masovni fajt tehnologija koji se nažalost ipak ne dogodi. Dobra glumačka postava na čelu s Kirk Douglasom i Martin Sheenom zapravo i nije imala pretjerano zahtjevan posao, a iznenađuje da je izvršni producent upravo naš prijatelj Lloyd Kaufman koji uz to ima i manju ulogu časnika. Baš i nije materijal kakav bismo očekivali od vlasnika Trome, ali treba i živjet od nečega.
