Kako, dakle, danas stoji azijski horor? Japanci su odavno digli ruke od onoga što ih je vratilo na svjetsku mapu (najjači ionako snimaju za Amere…), a Koreja je u međuvremenu naštancala puno toga. Bilo bi vrijeme, rekao sam sebi odlučivši se pogledati ovaj naslov, malo provjeriti kako stoje stvari u posustalom žanru. Idu li na bolje? Ima li nade da se ‘klasični’ azijski horor iskobelja iz prežvakavanja klišeja i predvidivih formula?
Nakon telefona, televizora, mobitela, ogledala i bogtepitačegasvene, na red su došle i cipele. Crvene, kako kaže naslov, iako zbog klasično korejskog stilskog peglanja vizuala izgledaju ružičasto-ljubičaste… Ideja o ‘ubojitim cipelama’ sama po sebi baš i ne zvuči briljantno, a iako nakon prve zanimljive scene, koja se dogodi nakon nekih pet minuta filma, sve dobije krnji smisao (barem za ljubitelje suptilnog gorea; vidi sliku: cipele ‘odgrizu’ stopala i ponosna vlasnica završi vrišteći nad batrljcima i lokvom krvi), stvari se pomalo rasplinu od dizajnerskog overdosea i apsolutne pobjede stila nad sadržajem – ‘The Red Shoes’ izgleda kao reklama za mobilne operatere, s napadnim CGI-jem i previše truda da nas šarmira svojim afterefects ‘coolom’.
Zanimljivo je da postoje dvije verzije ovog filma – jedna je kino verzija, a druga je 18+ verzija, navodno drugačija, strašnija i daleko bolja. Iskreno, ne znam koju sam gledao, ali nadam se lošiju (obzirom da 18+ nije preveden, najvjerojatnije je tako), jer konačna presuda može biti samo – gledljivo, ali samo ako stvarno nemate ništa drugo za gledati. Ili ste si dali za zadatak odgledati svu azijsku horor ponudu koja postoji.
