Prosječno žutotilovsko radno popodne… Šta ćemo danas gledat? Imamo nekog raritetnog Kurosawu iz četrdestih, teže dobavljive radove Fritza Langa iz dvadesetih, nešto Truffaulta, ‘Thrashin’,…
I tako je pala odluka na ‘Thrashin’’, film koji nas je pred petnaestak godina natjerao da uporno žicamo starce da nam kupe skejt. I onda smo ga konačno i dobili – Turbo II. Ou, jeeea! Turbo II = šrot daska, plastični kotači, ilustracije ko dječje tetovaže koje dobiješ uz žvake… Sve u svemu – loše! Ali smo mi brijali i znali par trikova – oli na rinzol te hvatanje za bus dok je kretao sa zaprešićkog terminala prema Zagrebu. Neki su se čak i profesionalizirali i postali dobri skejteri pa završili u hrvatskom skejt videu Warehousea, a mi ostali se s nostalgijom prisjećamo razloga koji nas je navukao na tu blesavu dasku s kotačima – Coreya Webstera, brdžana koji se spustio u sunčanu kaliforniju u potrazi za srećom i koji se zaljubio u sestru vođe skejterskih zlikovaca Bodeža. I u tih 90 minuta prisustvujemo sketjanju po Los Angelesu, modernim skejt-gladijatorima, zajebanom skejterskom spustu, a sve zasićeno fenomenalnim soundtrackom. Ko da je bitno što je Josh Brolin loš za urlat od smijeha, što se u filmu pojavljuju Red Hot Čili Pejpers (kako bi to Hamed najavio) i što sigurno znamo da je i David Lynch gledao ovaj film jer se čak dvije glumice kasnije pojavljuju u ‘Twin Peaksu’.
‘Thrashin’ je totem djetinjstva, sukob autsajdera s urbanin hip establišmentom, dokaz da se može uspjeti ako se trudiš čak i u najdrugačijoj stvari na svijetu, podsjećanje da je prijateljstvo nešto prekrasno, kako ljubav ne poznaje zemaljske granice i okvire te zašto je ilustracija paukove mreže, pauka i ljepotice u mreži marketinški potez desetljeća. Kad će ovo više izdat na DVDu!!!
