‘Tom Yum Goong 2’ (2013)

Ljudi, biljke i životinje vs gangsteri

Tony Jaa opet traži ukradenog slona, a pomažu mu Prachya Pinkaew i Panna Rittikrai, prvi put zajedno nakon 2005.

U posljednjih 10 godina, koliko živi Žuti titl, podiglo se i sagorjelo iznimno puno toga – japanski filmski biznis urušio se s urušavanjem VHS i DVD tržišta, Koreja je prestala vladati festivalima i svijetom ‘drugačijih blockbustera’, u Hong Kongu snimaju još jedva dva do tri redatelja, a jedna od novih središnjica dobre moderne retromanije bio je i Tajland, koji je u zlatnoj eri dostavio jedinstvenu, surovu akciju s formulom ‘bez žica., bez CGI-a’, kada su se svi oslanjali na dotične tehnike, predstavivši zemlju kao novu Meku filmske fizikalnosti, neviđene još od Hong Konga osamdesetih. Bilo, ali nažalost i prošlo.

Danas, devet godina nakon ‘Tom Yum Goong’, jednog od najboljih primjera zašto smo zavoljeli tajlandsku akcijadu, stiže nastavak koji podsjeća na to koliko su se vremena promijenila, ne nužno na bolje – dvojka izgleda kao da je mogla nastati u najkomercijalnijim ešalonima današnje kineske blockbuster produkcije, pretjerano ispolirana, krcata CGI-jem i kreveljenjem, s  kroničnom prazninom duha i fajtovima koji su uglavnom besciljni, razvučeni, nimalo spektakularni….

Ipak, nije pretjerano užasan – ima zabavne akcije, iako daleko manje atraktivne od jedinice, a teen orijentacija (s 3D-om na čelu) je očita. Ipak, sedam godina kasnije, najkraće rečeno, čarolija je nestala, a ostao samo praznoglavi kvazispektakl za multiplekse.

Aha, ovo je RZA!

To eksplodira, to leti, to CGI…