Tursko viđenje Supermana, u originalu ‘Supermen donuyor’ ili ‘Supermen 2’, ne tako ludo kao indijska varijanta (‘Indijski Superman’). I ne, nije greška – stvarno se zove Supermen, a ne Superman… 🙂
Dakle, za razliku od drugih turskih ‘klasika’ ovog tipa (kao što su ‘Turski Star Warsi’, ‘Turski Spiderman aka 3 Dev Adam’ i sl.), jednostavno ne mogu i ne želim vjerovati da 68 minuta ovog turskog celuloidnog bizarluka iz 1979 nije film za djecu! Jer, kako inače objasniti grandiozan Supemanov – ahm, pardon, Supermenov let kreiran genijalnim umovima FX majstora turske kinematografije, let u kojem plastična figurica sa plaštom nalik Supermanu – ahm, pardon, Supermenu, klizi na strunama između Božićnih ukrasa: kuglica za bor (u kojima se na par trenutaka može vidjeti i refleksija kamere) i staklenih zvjezdica obješenih ispred crne pozadine (ne, ne čini se da je tako nego JEST stvarno tako)?
I kako objasniti izgled Supermanovog – ahm, pardon, Supermenovog ‘alter-ega’, Clarka Kenta kao turskog ‘geeka’ sa impresivnim nosom i još impresivnijim naočalama koje teško da se mogu naći čak i u Ghetaldusovom cjeniku pod kategorijom najjeftinijih ‘socijalki’?
A kako, opet, objasniti upotrebu glavne teme iz filmova o Jamesu Bondu (uz, naravno, originalan soundtrack iz Donnerovog ‘Supermana’ i još koječega) ili, recimo, Supermanov – ahm, pardon, Supermenov znak na odjavnoj špici koji kao da je izrezan tupim škarama i lijepljen ‘na žmirečke’?
Ili, kako objasniti Supermanov – ahm, pardon, Supermenov, rodni dom – socrealistički kutak namješten po zadnjoj rusko/istočnonjemačkoj modi? A ‘zemaljski’ roditelji: otac, čičica sa lakšom varijantom turskih brkova te majka u kućnom haljetku, marami kakvu je nosila Nela Eržisnik i bijelim dokoljenkama…
A kako objasniti činjenicu da Supermanov – ahm, pardon, Supermenov pravi otac nema par zubi?
Pa kako objasniti ledenu palaču, ovdje kamenu tursku spilju i kristal Kriptonita u obliku kocke fino obrađenih kutova?
Ja ne znam. Turci valjda znaju…
