Ne znam jel’ se ovo zove ljubavna drama ili road movie (ili ljubav na putu? ili put s ljubavi?) i nije me briga, jer znam da je savršeno. O da – dobili smo još jedno novodobno remek-djelo iz Japana. Da će biti dobro mogao sam pretpostaviti, jer je gledalački entuzijazam bio debelo podgrijan glasnim svršavanjem kritike, no da će biti impresivno u rangu ‘Bin-jipa’ i ‘Tokyo Sore’…
Ova adaptacija romana još je jedna priča (ali kakva!) o ljubavi i nemogućnosti komunikacije između spolova, smještena u kabinu kamiona, u kojoj Rei i Takatoshi (Nao Omori, znamo ga kao Ichija iz ‘Ichi The Killer’) putuju, razgovaraju, ševe, pričaju na radiostanicu, povraćaju, plaču, lažu i smiju se.
To da je redatelj Ryuichi Hiroki legenda pinku eige vidljivo je u jednom komadu filma, kad isporučuje rijetko viđenu kombinaciju bolno romantične i rajcajuće scene seksa ikada viđene na filmu, a ovako nonšalatna, a kirurški duboka psihološka seciranja likova uistinu možeš dobiti samo ako ti se nekim čudom poklopi savršenstvo predloška, režije, glume, glazbe i montaže. Čuda su moguća.
A naslov? Ne očekujte da ću vam otkriti zašto se tako zove…
