Prožvakano, dosadno i stoput viđeno – još jedan horor s duhovima.
Sajkoliki momak ponudi kolegici s faksa prijevoz dalekoj kući pred božićne praznike. Kroz vožnju saznajemo da je on zaljubljen u nju i da ju je na prijevaru dovukao u auto kako bi ga ona kroz šestipolsatnu vožnju bolje upoznala. Ona ga se sve više boji, pogotovo kad skrene s autoputa na navodni prečac. Do ovdje sluti na u najmanju ruku dobar film. U međusobnoj svađi slete s ceste i zaglave usred noći čekajući pomoć. Signala za mobitel nema, rezervoar se probušio pa nema ni goriva za grijanje u autu, a šutljive spodobe koje se pojavljuju i nestaju otkrivaju mračnu tajnu prošlosti tog dijela ceste.
Prototipno dosadan film s duhovima je daleko od onog za što se proziva – psihološkim hororom. Bliže je nervnom hororu koji od dosade nizanja klišeja i rijetkog (na žalost) posuđivanja japanskih sker ideja s prolaskom silueta jedino opasno ide na živce. Obećavajući početak uz solidan rast tenzije i onda totalni podbačaj te uvreda mozgu u razradi i raspletu. Na žalost, ne može katastrofalnom općem dojmu pomoći niti Clint Mansell s odličnim soundtrackom. Prema ogledima s neta i interesom za film sigurno su zadovoljni izvršni producenti George Clooney i Steven Soderbergh. Zamisli ti to, u filmu ima duhova i to svećenika, silovane žene, afroamerikanca omotanog bodljikavom žicom koji pljuje jegulje i sajko-naci policajca. Da se smrzneš od straha.
