Još jedno ugodno iznenađenje Pupija Avatija! Prilično interesantan horror sa vrlo intrigantnom idejom i realizacijom. Iako je tematski vrlo sličan Kingovom ‘Pet Sematary’, a još je i nastao iste godine kad i Kingovo djelo, pitanje je tko je koga ‘pokrao’, ako uopće i je, jer ovo se ne može uspoređivati sa daleko inferiornijim Kingovim djelcem.
Priča počinje 1956., u kući u čijem dvorištu se događa ubojstvo, a u čijem podrumu se događaju još čudnije stvari… Godinama kasnije, mladi pisac (Gabriele Lavia – ‘Deep Red’, ‘Nonhosonno’) od djevojke za rođendan na poklon dobiva pisaću mašinu, na čijoj traci pronalazi čudan tekst o mjestu gdje, doslovno, ‘mrtvi oživljavaju’. Naravno da mu to zagolica maštu pa želi istražiti o čemu se radi te se upliće u kompleksan i na trenutke vrlo nejasan tijek radnje u kojoj većina ljudi s kojima kontaktira, ili nestaje ili postaje žrtva misterioznih ubojica… Sve to vodi ga do neočekivanog raspleta.
Prvih deset i posljednjih deset minuta je apsolutno nezaboravno – posebno posljednjih deset koji će vam se garantirano urezati u pamćenje (za one koji su gledali drugi Avatijev klasik ‘House With The Windows That Laugh’, posljednjih desetak minuta ‘Zedera’ je kao posljednja sekvenca toga filma ‘na steroidima’!).
Impresivna je i zvučna kulisa legendarnog Riza Ortolania (‘Cannibal Holocaust’) i jezoviti šumovi koji podsjećaju na nekakvo ‘deformirano’ disanje i dodatno podižu tenziju…
Vrlo dobar film koji na trenutke djeluje konfuzno i dosta čudno, ali pri kraju se razjašnjava i pogađa ‘u glavu’.
Avatijev pun pogodak!
