Advertisement
Zuti-titl
'The Show Must Go On' (2007) | Ispis |
Autor: Velimir   
20.07.2007

Show must go on...
Show must go on...
Gangsterska melodrama iz Koreje. Jako, jako dobra gangsterska melodrama iz Koreje.

Priča je isto tako mogla biti smještena i u Hrvatskoj – glavni junak je uznapredovao od prodavača voća do jednog od niže rangiranih bossova građevinske mafije, a dane koje ne provodi natežući se s gangsterskim poslovima troši na rješavanje privatnih problema, tj. problematičnog odnosa sa suprugom i kćerkom, čijeg školskog profesora pokušava podmititi kuponima za striptiz klub.

'The Show Must Go On' je prije svega one man show Song Kang Hoa, koji nakon što se proslavio kao zvijezda blockbustera 'The Host' opet dobiva priliku posve zasjati svojim glumačkim talentom, u njegovoj prvoj gangsterskoj ulozi nakon 10 godina.

Savršena kombinacija melodrame, humora i brutalne realistične ulične akcije – kombinacija zbog koje toliko volimo jedinstvene korejske filmove, baš poput ovoga.

Opća makljaža
Opća makljaža
Song Kang Ho
Song Kang Ho

Image

 
'Crazy Lips' (2000) | Ispis |
Autor: Velimir   
19.07.2007

Osugi s dildom u gubici
Osugi s dildom u gubici
Još jedan jako, jako čudan film. Iz Japana, šta pitate uopće...

Prvih pola sata je neka vrsta seks-horora, a onda odjednom posve poludi – nakon telekinetičkog lomljenja vrata, pojavljuju se FBI agenti i sve odlazi kvragu pa ono što se doimalo kao J-Horror postaje filmom koji s razlogom uspoređuju s 'Visitor Q'.

Dobro, nije toliko dobar, ali pristojno njeguje svoj shock value u priči o blago rečeno disfunkcionalnoj obitelji i 'doseljenicima' u nju, ženskom mediju i njezinom asistentu, koji stvaraju totalni kaos pokušavajući odgonetnuti slučaj curica s odrezanim glavama.

Samo jedna scena govori sve – nakon što 'posjetitelji' objese detektiva nasred sobe, na svježu erekciju leša analno nabijaju kćer uz svesrdnu pomoć njezine majke i sestre. I to je samo dio gomile.

Nekrofilija, skalpiranje plavuše za vrijeme seksa, Ren Osugi s dildom i pištoljem, incest, borilačke vještine (s dinamičnim koreografijama HK stručnjaka!), masovni fajt sa sjekirama... Totalno nevjerojatno.

Bezglava parada
Bezglava parada
Krrrrrrrrrv
Krrrrrrrrrv

Image
 
'Rumah Pondok Indah' (2006) | Ispis |
Autor: Velimir   
19.07.2007

Kripi šit!
Kripi šit!
Indonezijski horor o ukletoj kući.

Veliki indonezijski hit, snimljen s mikro-budžetom, a bogami tako i izgleda, iako to nije nimalo smetalo publici koja je nahrupila u kina i održala ovaj domaći film na repertoaru više od mjesec dana!

Priča je klasika – obitelj useljava u kuću i počinju se događati čudne stvari. Je li velika skulptura uzrok svemu i tko je duh koji opsjeda ne samo sobe već i tijela ukućana?

Zahvaljujući uspjehu ovog filma, produkcijska tvrtka Indika Entertainment okuražila se ići dalje pa počela žešće štancati horore, a najnoviji izdanak jest ‘Terowongan Casablanca’, koji tek treba pokazati snagu.

Muškobanajste žene, kipovi koji krvare iz očiju, smiješni duhovi koji lete kao kolaži iz 'South Parka', krvave face u rerni... Gledati kao kulturnu studiju, ali ne očekivati previše.

Grrrr!
Grrrr!
Uvijek koristite pojas
Uvijek koristite pojas

Image

 
'Wind Chill' (2007) | Ispis |
Autor: Marko   
18.07.2007

Tijelom uz tijelo sada griju se svi
Tijelom uz tijelo sada griju se svi
Prožvakano, dosadno i stoput viđeno - još jedan horor s duhovima.

Sajkoliki momak ponudi kolegici s faksa prijevoz dalekoj kući pred božićne praznike. Kroz vožnju  saznajemo da je on zaljubljen u nju i da ju je na prijevaru dovukao u auto kako bi ga ona kroz šestipolsatnu vožnju bolje upoznala. Ona ga se sve više boji, pogotovo kad skrene s autoputa na navodni prečac. Do ovdje sluti na u najmanju ruku dobar film. U međusobnoj svađi slete s ceste i zaglave usred noći čekajući pomoć. Signala za mobitel nema, rezervoar se probušio pa nema ni goriva za grijanje u autu, a šutljive spodobe koje se pojavljuju i nestaju otkrivaju mračnu tajnu prošlosti tog dijela ceste.

Prototipno dosadan film s duhovima je daleko od onog za što se proziva - psihološkim hororom. Bliže je nervnom hororu koji od dosade nizanja klišeja i rijetkog (na žalost) posuđivanja japanskih sker ideja s prolaskom silueta jedino opasno ide na živce. Obećavajući početak uz solidan rast tenzije i onda totalni podbačaj te uvreda mozgu u razradi i raspletu. Na žalost, ne može katastrofalnom općem dojmu pomoći niti Clint Mansell s odličnim soundtrackom. Prema ogledima s neta i interesom za film sigurno su zadovoljni izvršni producenti George Clooney i Steven Soderbergh. Zamisli ti to, u filmu ima duhova  i to svećenika, silovane žene, afroamerikanca omotanog bodljikavom žicom koji pljuje jegulje i sajko-naci policajca. Da se smrzneš od straha.

Oprostite, imate li možda mobitel?
Oprostite, imate li možda mobitel?
Bu!
Bu!

Image

 
'Bloody Birthday' (1981) | Ispis |
Autor: Velimir   
17.07.2007

Kill! Kill! Kill!
Kill! Kill! Kill!
Astrološki 80's slasher – ali s malom djecom!

Rane osamdesete, i dalje debelo u duhu ludih sedamdesetih – slasher u kojem napaljene tinejdžere (i nešto starije) ne posmicaju starci niti njihovi vršnjaci, već slatka mala dječica.

Troje djece, dva dječaka i curica, rođeni su tijekom pomrčine sunca. Zbog toga što sunce i mjesec nisu bili dobro usklađeni sa Saturnom, klinci se rodiše bez mogućnosti razvijanja humanoidnih emocija, tj. kao punokrvni kratkonogi sociopati, gladni i žedni krvi.

Tzv. 'nepotrebna golotinja' (takva ne postoji, ako se nas pita :)) susreće čudnu mješavinu crno-bijele klasike i disco-funka na soundtracku, ubojstva lopatama, vješanjem, pištoljem, lukom i strijelom... Dovraga, klinci će čak sjesti za volan automobila ne bi li pregazili ciljanu žrtvu, a u slobodno vrijeme kroz rupu na zidu špijuniraju parove dok se ševe.

Ravno u sestrino oko
Ravno u sestrino oko
Pogled kroz rupu u zidu
Pogled kroz rupu u zidu

Image

 
'Captivity' (2007) | Ispis |
Autor: Velimir   
15.07.2007

Pješčani sat
Pješčani sat
Godina 2007. ostat će zapamćena kao godina u kojoj je torture porn postao 'službenim' žanrom, ali i konačno umro.

Torture porn – cijeli medijski sustav Amerike zabrujao je s ovim terminom, koji je trebao brendati povratak sadističkog, eksploatacijskog horora u mainstream, na trenutke ga pretvorivši u pravu moralnu paniku nalik na eksploziju slashera osamdesetih. O torture pornu se raspredalo od CNN-a do Fox Newsa. Stručnjaci već govore kako je s komercijalnim neuspjehom nastavka 'Hostela' žanru/trendu odzvonilo i kako se ono što je dosegnulo vrh sa 'Saw' i 'Hostelom' (te milijun još 'niskobudžetnijih' varijanti) približilo kraju te kako je 'Captivity' posljednji koji može imati smisla. 'Captivity' je, na kraju krajeva, postao razvikan prije premijere, zahvaljujući reklamnoj kampanji kontroverznijoj od 'Hostela'! Baš kao i osamdesetih u Britaniji, s video nasties panikom, i američki torture porn fenomen počiva prvenstveno na skandalima medijske promocije, prije nego na samom sadržaju reklamiranog – pa vi recite da se povijest ne vrti u krug!

Nama je 'Captivity' važan i kao film za koji je scenarij pisao nitko drugi do li legendarni Larry Cohen! No, scenarij je prežvakavanje – djevojka se budi zatočena u mračnoj prostoriji. Slijedi traženje razloga i blesave igre kilera u crnim rukavicama. Iskreno, najbolji film s tim motivom koji sam gledao u posljednje vrijeme jest jedna od priča iz japanskog 'Zoo' (ona s klincem i kanalizacijom), a i 'Shadow Puppets' je bio tupavo zabavan, na trenutke (ono, mislim, sjena koja ubija i znojna, u potkošulju utegnuta Jolene Blalock koja pokušava glumiti? Zakon!).

No...

'Captivity' donosi razradu poznate teme, bez nekih većih inovacija (osim možda iritantnog hi-tech pristupa – kada se naša djevojka budi zapravo se ne diže u mračnoj prostoriji, već u lažnjaku izgrađenom s nekom vrstom holograma. WTF?). Uz promašen trud da razradi suspence, čak ni gore nije dostatan da bi ovo bilo išta više od nategnutog trilera.
Zapravo, ovo nije nikakav torture porn, ili bolje reći – jedini torture u ovom filmu jest taj što vas muči dosadom!

Ako ništa drugo, to što je znojna, u potkošulju utegnuta Elisha Cuthbert unutra mnogima treba biti dovoljan razlog za gledanje. Ali malo je i toga, prokleto malo...

Gutač noževa
Gutač noževa
Rijetki krvavi trenuci
Rijetki krvavi trenuci

Image

 
'Shadow Fury' (2001) | Ispis |
Autor: Velimir   
14.07.2007

Dr. Oh i ekipa
Dr. Oh i ekipa
Master Miyagi s ludom frizurom, ninja koji odbija metke katanom i klonovi koji izgledaju kao zombiji – hell-madrfaking-yeah!

A nisam ni spomenuo dobrog starog Bas Ruttena u jednoj od uloga! Ovako se snimaju B-akcići s borilačkim zvijezdama, nešto od čega bi trebali učiti i Cikatić i Filipović, jer niskobudžetnu video akcijadu (japansko-američka koprodukcija) ovdje začinjavaju urnebesnom pričom i dostatnom dozom zabave, s hard core fajtovima na žicama. Sve to skupa posađeno u zdjeli punoj klišeja, koje fanovi ovakve kinematografije znaju napamet.

Miyagi (Pat Morita) je Dr. Oh, poludjeli znanstvenik prognan iz Nova Corporationa, zbog osobnih eksperimenata sa inače zabranjenim klonovima. Takeru, njegov osobni superhjuman klon, spreman je boriti se protiv korporacije i unajmljenog lovca na ucjene...

Padovi s velikih visina & kaskaderske vratolomije raznih oblika, vitlanje oštricama, pucačina & eskplozije, Fred Williamson, pomahnitali kung fu klinac, Japanac koji govori kao Schwarzenegger, doktorica s napumpanim usnama...

Sve to od redatelja klasika 'Mirai Ninja' (1988) – nema se što ne voljeti! Dobro, možda pretjerana minutaža bačena na kvazidramske dijelove i rastezanje svega skupa, ali uvijek možete čitati novine dok to ne prođe... :)

Katane i eksplozije
Katane i eksplozije
Klon daje bris grla
Klon daje bris grla

Image

 
'Hunting List' (1994) | Ispis |
Autor: Velimir   
12.07.2007

Šprica li ga šprica
Šprica li ga šprica
Ultranasilna HK gangsterijada.

Nije dovoljno što je ispraznio šaržer u lubanju suparnika i izrešetao njegovu djevojku tako da su joj iz tijela špricale metar dugačke fontane krvi – morao je finalizirati pokolj tako što je otkopčao šlic i popišao se po zakrvavljenim truplima. Jer, na kraju krajeva, trijade moraju ostaviti dojam!

Dobrodošli u svijet sveopće depresije, nihilizma, crnila i krvi, krvi do koljena. Klanja, silovanja, rešetanja, brutalnih tučnjava, mučenja, davljenja žicom, nekoliko pišanja po leševima... Sve to u paketu s nezaobilaznom pričom o undercover policajcu te obiteljskom dramom inspiriranom američkim filmom 'State Of Grace' (1990), plus malo Tarantina, taman onoliko koliko je on mažnjavao od Hong Konga.

Najbizarnije od svega, Yen-ping Chu, redatelj ovog čuda, upravo snima adaptaciju 'Slam Dunk', jedne od najpopularnijih japanskih mangi novog doba!

Ekipa stigla
Ekipa stigla
Lennonice i uzi
Lennonice i uzi

Image

 
'The Hamiltons' (2006) | Ispis |
Autor: Velimir   
10.07.2007

Gimme a kiss...
Gimme a kiss...
Retro era u punom je zamahu, a najnoviji film koji želi biti posveta hororima sedamdesetih i osamdesetih jest ovaj solidni sajko-triler, koji više duguje zlokobnoj atmosferi 'Martina' i 'Near Dark', nego goreom ispunjenoj eksploataciji.

Što znači da lovci na krv baš i neće nešto puno doći na svoje, makar se ovdje u osnovi i radilo o vampirskom filmu. OK, krvi još i ima, ali iznutrica ne, no zato redatelji, prekrasno moronski skriveni iza pseudonima The Butcher Brothers, ionako kažu da im cilj nije bio kopirati recepte koje danas kopira većina prošlošću opsjednutog horora, već kliziti na rubu obiteljske drame, istinske neugode i laganog šoka. Barem za sada, jer njihov sljedeći film najavljen za 2009. jest čisti remake, horor klasika 'April Fool's Day'...

'The Hamiltons', dakle. Mrvica nasilja, pomalo incesta, lijepe žene... Ima duha, ali u globalu nije nikakav spektakl, mada je svakako dobrodošla friška, koliko i retro krv u novu niskobudžetnu triler-horor produkciju.

Hamiltonovi
Hamiltonovi
Obrok mu nije dobro sjeo
Obrok mu nije dobro sjeo

Image

 
'Soo' (2007) | Ispis |
Autor: Velimir   
08.07.2007

Grglj!
Grglj!
Osveta. Opet. Ali toga nikad dosta...

Konačno! Nakon što je industrija počela nestajati u vlastitom šupku, eto jednog filma koji se izdiže iz mase prosječnosti u koju je upao korejski filmski štanceraj. Zanimljivo je da je do njega došlo tek kada se svega dočepao Yoichi Sai, pravim imenom Choi Yang-Il, korejski redatelj s adresom u Japanu, gdje je i snimio svoje prošle hitove, poput 'Quill' ili 'Blood And Bones' s Kitanom.

'Soo' je više od dva sata duga megadepresivna, emotivna gangsterska drama, ali i luda hard boiled akcijada s praktički neuništivim glavnim (anti)junakom, kao i najveća klaonica viđena u posljednjih nekoliko godina izvan žanra horora.

A temelj svega je, opet, osveta – 'Soo' cijeli život traži brata blizanca od kojeg se rastao kao klinac. Kada ga konačno pronađe, u trenutku susreta prospu njegov mozak pred njegovim očima. Tko je to učinio, morat će umrijeti od oštrice noža, pa makar to značilo suicidalnu operaciju u kojoj najmesnatiji trenuci osvetničkih K-klasika kao što su 'A Bittersweet Life' i 'Oldboy' dolaze na svoje.

OK, mogao je biti kraći, neki kritičari nakon zapadne premijere u Cannesu znali su kenjati zbog puno meni irelevantnih stvari (navodno je i sâm redatelj zamalo napustio snimanje uslijed sukoba s producentima, no korejski tisak je konačni rezultat nahvalio), ali u konačnici ovo je mračno, prljavo, okrutno i adiktivno kao malo što što smo u posljednje vrijeme vidjeli iz Koreje. Nije briljantno, ali je itekako dobro!

Gangsteri, ofkors
Gangsteri, ofkors
Klanje, klanje, klanje...
Klanje, klanje, klanje...

Image

 

 
'So Close' (2002) | Ispis |
Autor: Velimir   
05.07.2007

Nema zajebancije
Nema zajebancije
Hongkonški 'Charlie's Angels'! Dobro, ne baš, ali...

Shu Qi, Zhao Wei i Karen Mok u pravoj CGI/žice ekstravaganci – film koji izgleda kao stilizirana, skupa reklama, zapravo dugi reklamni promo video za Shu Qi i (nešto manje) ostatak cura. A to je, naravno, samo po sebi i više nego dovoljan razlog da ga se pogleda.

Ubacite u sve to priču o mladim, zgodnim kilericama i njihovom sukobu sa šefovima zlih korporacija i dobili ste punokrvni pop(corn) film, baš poput onih koji dolaze iz Hollywooda, samo s boljim, totalno ludim koreografijama fajtova, katanama, raspravama o drkanju i zgodnim Azijatkinjama. Zna stari majstor Corey Yuen što radi!

Doduše, 'So Close' pati od razvučene melodrame, natruha neprikladnog timbartonovskog soundtracka i tipično 'čudnog' kineskog smisla za humor, al' kad se zalaufa, riječ je o zabavnoj akcijadi za velika platna, koja posebno dolazi do izražaja u epskom, polusatnom završnom obračunu. Šteta što ga moramo gledati na malim ekranima...

Oduvijek smo voljeli žene s katanama
Oduvijek smo voljeli žene s katanama
Ah, to lice... (za tijelo pogledajte ostatak filma) :)
Ah, to lice... (za tijelo pogledajte ostatak filma) :)

Image

 
«« Početak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeća » Kraj »»

Stranice 61 - 75 od 607

[ Na vrh stranice ]   

Prijava / registracija

Trenutni posjetitelji:

Gostiju online: 2

Kruh i mlijeko