Bu!
Buaaaa! :(

Nešto pišti, kažeš?

Dvoje mladih u fušu odrađuju noćne smjene u tonskom studiju nadajući se da će snimiti hit i tako se konačno rješiti dosadnog posla službenika call-centra. On komponira. Ona pjeva. Njima jedne večeri, hvatajući inspiraciju slušajući tuđe stvari, u jednoj pjesmi za, očito oštre i izvježbane uši ;) zapne čudan šum koji, kako ga dublje analiziraju, sve više počinje ličiti na nečije vriskove i urlike. I kako stvari idu dalje, jasno je da počinju misteriozno zvoniti telefoni, iz praznih prostorija čuju se šumovi a kojekakve sjenke nonstop pretrčavaju hodnicima, očito, horror-studija :).
I zaboravih - naravno da se usred tog kaosa njih dvoje još i po'vataju...

Jezovito, nema što!

Ne, nismo na Enterpriseu...

Od ovakve priče mogla bi se napraviti prava mala hororčina - ali avaj! Stanoviti Eitan Arrusi koji je ovo napisao i režirao fulao je do jaja. Iako je već na špici pokazao da zna efektno šamarati "bu" klišeima i napraviti uberjezovite scene od najbanalnijih kadrova obrade WAV sampleova u nekakvom derivatu Soundforgea/CoolEdita/Auditiona ili čega već na Macu, to ipak nije dosta da spasi film koji u svojoj drugoj polovici postaje predvidiv, traljav i predoziran pretjerivanjem sa spomenutim sjenama, šumovima, stupidnim potezima likova, preglumljavanjem a pri kraju već i napornim pre*eravanjem sa MTVjevskim i spotovskim montažnim egzibicijama i raspletom koji je već toliko puta do sada izrecikliran da je žalosno sjetiti se kako je sve dobro počelo...

Podrum...

...i njegove male tajne

Totalna trivijalizacija i izklišeiziranost jedne jako dobre ideje.

Ubacite u svoj player najnoviji hit Mate Bulića i ako dobro izfiltrirate dio refrena, čut će te moj glas kako urla: BEZ-VE-ZE BEZ-VE-ZE ARGH BEZ-VE-ZE

Komentari (0)