|
'Dirty Sanchez: The Movie' (2006) |
|
Autor: Velimir
|
|
03.11.2006 |
|
 Raketni pogon
Dirty Sanchez, čuvena velška MTV inkarnacija Jackassa, nikada nije bila toliko simpatična kao varijanta američkih kolega, jer su umjesto na spajkdžounskovski humor uvijek igrali prvenstveno na kartu šoka i izdržljivosti boli, jedući pečena govna i zadavajući si nevjerojatne ozljede, koje je prečesto bilo teško gledati, a kamoli se uz njih zabavljati. Srećom, njihovo filmsko izdanje, izišlo u godini kada Jackassovci imaju svoj dugometražni nastavak, a Finci Dudesons konačno svoj cjelovečernji prvijenac, zabavnije je od većine TV epizoda. Iako, paradoksalno, daleko najekstremnije. Ikada i igdje.
Upakirano kao putovanje svijetom, 'Dirty Sanchez: The Movie' donosi avanture četiri velška morona u Rusiji, Tajlandu, Japanu, Meksiku i Dominikanskoj Republici. Što podrazumijeva natezanje s transvestitima u Bangkoku, primanje 103 paintball metka u golo tijelo u Rusiji ili natjecanje u drkanju u Japanu, gdje su se susreli i sa slavnim Tokyo Shock Boysima (tzv. 'japanski Jackass'), kojima su demonstrirali svoju novu igru – mačevanje sa štapovima za bubnjanje zabodenima u šupak. Onaj kome prvi ispadne štap iz šupka, mora sadržaj sa štapa razmazati ispod nosa, tj. napraviti pravi pravcati dirty sanchez! Kao da to nije bilo dovoljno pa veliko finale donosi enemu od piva, istiskivanje piva iz svog šupka u čašu i, naravno, ispijanje sadržaja.
Ključni dio ovog 'filma' jest sada već slavno kanibalističko ispijanje liposukcijom izvađenog sala svog prijatelja, uz povraćanje i grickanje kukaca. Sve to plus klamanje jezika, još jedno antologijsko šmrkanje lajne wasabija, sipanje superljepila u nosnice, hračkanje u tuđa i pišanje u svoja usta, cuclanje smrznutog govneta... A ako vam sve to nije dovoljno, tu je i rezanje prsta u (pseudo)jakuza stilu, sa žvakanjem odrezanog komada!
Granice su, u svakom slučaju, po tko zna koji put ponovo pomaknute, a na vama je da zaključite hoćete se više smijati ili povraćati.
(I samo da znate da je iz filma nešto ipak i izbačeno – scena u kojoj jedan od debila siše govna iz anusa živog zeca! Službeni razlog cenzora? Ugnjetavanje životinja. No, ubijanje kokoši, pauka i škorpiona ipak je ostalo unutra)
 Povijesno ispijanje sala  Ozljede
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
01.11.2006 |
|
 Ulje i koža - ne miješati!
Redatelj Ryan Nicholson (radio i na specijalnim efektima s
Cronenbergom) nije samo jedina prava ikona niskobudžetnog kanadskog
horora, već vjerojatno jedini redatelj video boleština za koje
scenarije piše s vlastitim ocem, čiji je doprinos temeljnoj sadističkoj
premisi 'Live Feeda' podebljavanje sa suvremenim aziofiličnim motivima.
Tako je dragi tata priči o mračnom seks kinu (prave lokacije
ozloglašene rupetine u Vancouveru) u kojem se zalutalo mlado meso
kasapi i tranšira pred kamerama s live prijenosom snuffa za bolesnu
bogatu klijentelu, dodao podradnju s trijadama i japanskim policajcima.
Usporedbe s 'Hostelom' su neizbježne (iako vjerojatno koincidencija,
jer je 'Live Feed' začet prije Rothova projekta), ali 'Life Feed' se ne
zamara toliko s 80's receptom seks-student-komedije koja na kraju
postaje krvava kupka, već neopisivo loše glumce i neke od antologijski
očajnih dijaloga podređuje svom finalnom, zapravo glavnom cilju –
razradi što poremećenijih ideja mučenja i što eksplicitnijem gore
prikazu te razrade. Zašto trošiti novce na glumu i ostale tričarije,
kad ih možeš spiskati na umjetne odrezane udove, gejzire krvi i vjerno
dočaravanje jedne od najpoznatijih ovogodišnjih scena iživljavanja s
ljudskim tijelom: nabijanja žive zmije u trbuh žive mlade djevojke?
Pridodajte tome seks i striptizete, jedno pamtljivo uvodno klanje psa
(ne pravo, naravno) na kineskoj tržnici, mučenje let-lampom, žderanje
odrezanih kuraca, maskiranog diva koji je sublimacija sajko-kilera
bliske i dalje horor povijesti (s mesarskom opremom koja opet asocira
na još uvijek friški 'Hostel') te jednog japanskog kulera-heroja s
prišivkom japanske zastave na jakni i rezultat je jasan – odličan
sajko-horor snimljen za sto kuna, ali i sa sto kila strasti za šokom.
 Mesar  Dio showa sa zmijom i trbuhom
|
|
|
'Too Many Ways To Be No. 1' (1997) |
|
Autor: Velimir
|
|
31.10.2006 |
|
 Kud, šta, kako?
Unatoč tome što je veliki Ching Wan Lau u glavnoj ulozi, prava zvijezda
ovog filma ipak je kamera, koja ne samo da je itekako navučena na djela
Christophera Doylea i Wong Kar Waija, već testira sve mogućnosti koje
pruža živčana kamera iz ruke, od snimanja akcijskih scena naopačke (!)
preko krvlju umaljanih leća pa sve do briljantno iščašenih kutova i
pucačine u potpunom mraku.
Pribrojimo svemu tome i popularnu interpretaciju sadržaja kao
simbolizam izbora Hong Konga uoči ere promjena, desetak godina prije
nego su se one konačno i dogodile, a kada je štafetu provokatora
preuzela druga strana legendarnog dvojca, Wai Ka Faijev partner u
režiji većine ključnih naslova novije hongkonške kinematografije i
producent ovog filma – Johnnie To.
Rezultat? Opća filmska kultura.
 Ehm...  Crveno je boja ljubavi
|
|
|
'Death Note' – manga i anime |
|
Autor: Velimir
|
|
31.10.2006 |
|
 I dok da nam filmska verzija ove hit mange dopadne ruku s engleskim titlom, naši prijatelji iz webzina Yoshi
napisali su mali osvrt na originalni tiskovni i anime uradak. Osobno
mogu potvrditi da je manga jako dobra, a evo što o svemu kaže gospodin
koji se 'krije' iza pseudonima Seph@Yoshi...
Može li manga imati bolji početak od onog gdje pametni no mrzovoljni
student pronađe bilježnicu s naslovom Death Note i čitajući uputu o
korištenju saznaje da može ubiti svakog koga tu upiše imenom i
prezimenom? I to u roku od 40 sekundi! Naslovni lik Raito (Light)
Yagami nakon prvih ubojstava ima klasične simptome kajanja i grižnje
savjesti da bi se vrlo brzo uživio i objeručke prihvatio posla čišćenja
svijeta od kriminalaca. Pravi vlasnik Death Notea je shinigami
(japanski bog smti) Ryuuk, koji postaje Raitov mentor i uskoro jedina
osoba s kojom normalno komunicira. Raito otvara svoju web stranicu
potpisujući se kao 'Killer' (Kira) što International Police
Organisation dovodi u vezu s velikim brojem neobičnih smrti kriminalaca
u Japanu. Legendarni detektiv 'L' (Eru) zainteresira se za slučaj i
započne nadmudrivanje sa Raitom/Kirom...
Za razliku od većine japanskih mangi, 'Death Note' potpisuju dva
autora, Tsugumi Ohba kao pisac scenarija i Takeshi Obata kao crtač.
Ohba i Obata su u svakom slučaju napravili dobar posao; nakon 12
volumena mange, otkupljena su prava za prebacivanje u anime i to u
studiju Madhouse. Najavljeno je 37 epizoda što izgleda neće biti
previše, jer koliko smo vidjeli u prve tri fansubane epizode, anime
vrlo vjerno prati radnju zacrtanu u mangi.
Čim se napuste shoujo-shounen vode i uplovi u seinen (manga namijenjena
starijim čitateljima) sadržaje možemo biti sigurni da će autori u
potpunosti demonstrirati svoj talent. Obatin crtež je precizan i
ozbiljan s naglašenim detaljima dok su Ohbini likovi originalni i
zanimljivi. Možda male zamjerke u prilično nehumanom opisivanju Lighta,
ali toga ćete postati svjesni tek kad počnete gledati anime. Sam anime
donosi još mraČniju atmosferu nego manga pravilnim izborom boja i
glazbe. Ugođaj film noira sa kišom natopljenim neonskim ulicama
izmjenjuje se sa jamesbondovski konspirativnim likovima koji se
javljaju preko laptopa sa digitaliziranim glasom, a sve to pokazuje da
je 'Death Note' pravi izbor za ljubitelje krimića i detektivskih
filmova.
U lipnju ove godine snimljen je i prikazan prvi od dva igrana filma
'Death Note' u režiji Shusuke Kaneka redatelja sa zanimljivom
filmografijom. Prvo susretanje sa njim mnogi su imali preko omnibusa
H.P.Lovecraftovog 'Necronomicona', gdje je režirao priču 'The Cold'.
Zatim slijedi potpisivanje nekoliko Godzilla/Gamera filmova, da bi se u
zadnje vrijeme vratio nadnaravnim krimićima kao što su 'Pyrokinesis'
ili pustolovnim akcićima poput 'Azumi 2'. Osim 'Death Note' filmova,
vrijedilo bi svakako pogledati i njegov 'God's Left Hand, Devil's Right
Hand'. Drugi 'Death Note' film će biti podnaslovljen kao 'The Last
Name', a premijeru će imati 3. studenog ove godine.
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
27.10.2006 |
|
 Borat voli seks
Dobro, možda jedan od deset najduhovitijih ikada, ali iskreno ne pamtim kada sam posljednji put imao tolike bolove od smijanja, plakao i gušio se s cijelim redom u kinu gotovo svake sekunde i još imao napade smijeha sam sa sobom, satima nakon projekcije. Osim možda nakon 'Freddy Got Fingered'; Tom Green, čiji je koncept 'terorističke komedije' preuzeo Sacha Baron Cohen, postavio je temelje za tzv. komediju koja se ne može izvesti bez posjedovanja muda od čelika, a Borat je stvari odveo na next level, davši svemu snažni pečat društvene angažiranosti i inteligenciju kakva još nije viđena u konceptu političke nekorektnosti.
Ispričati bilo što iz 'Borata' bio bi spojler, obzirom da je svaka sekunda zlata vrijedna pa vam tako mogu reći tek to da svi teaseri koje ste gledali po YouTubeu čine tek jedan sićušni promil onoga što vas čeka. 'Borat', film-fenomen i možda najveća popkulturna medijska eksplozija 21. stoljeća (znate li možda za ijedan slučaj iz povijesti, a da je jedna komedija uzrokovala sastanke dva predsjednika i press konferenciju komičarskog alter-ega ispred Bijele Kuće?) je jednostavno savršeno i neopisivo duhovito ogledalo svijeta u kojem živimo, ogledalo koje je, svim frkama unatoč, ipak 'najuvredljivije' za Amerikance, a ne za Kazahstan, židovsku i romsku zajednicu.
Gledati jako puno puta, u terapijske i sve ostale zamislive svrhe. Remek-djelo.
 Kolekcija proljeće-ljeto 2006  Antologijsko pjevanje na rodeu
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
26.10.2006 |
|
 Ruka ruku mije
Kriminalistička horor-komedija – žanr koji se, nažalost, baš i nije
proslavio kao leglo brojnih, urnebesno zabavnih naslova, tj. 'Innocent
Blood' je jedan od rijetkih koji je ranih devedesetih kombinirao gore,
muriju, kriminal i posvete raznim žanrovskim kombinacijama iz
prošlosti, zajedno s drugim klasicima kakvi su 'Žaca manijak' ili 'I
Come In Peace'.
Seksi vampirica (Anne Parillaud, nekima znana i kao Nikita) hrani se
žderući krv mafiji, ali kada jednog dana, ometena policijskom
intervencijom, ne uspije do kraja dovršiti svoju žrtvu, talijanskog
gangsterskog bossa, gospon šef ustaje iz mrtvačnice i odluči osnovati
besmrtnu, svemoćnu vojsku kriminalaca i osvojiti grad kao nitko prije
njega. Slijedi sukob...
Nekada veliki John Landis na kormilu pobrinuo se da sve započne kao
standardni oldskulerski krimić, ne bi li se odjednom prolila pokoja
litra krvu i sve skrenulo u posvemašnje ludilo, u kojem se Frank Oz,
Dario Argento, Tom Savini, Linnea Quigley i Sam Raimi pojavljuju u
epizodnim ulogama! A oni ne gostuju u bilo čemu!
 Nikita  Šou!
|
|
|
'Death Of A President' (2006) |
|
Autor: Marko
|
|
23.10.2006 |
 Prosvjedi se otimaju kontroli
Vjerovatno se sjećate, a ako ne ili si premlad, nekad je u jednoj bivšoj državi išla dječja emisija edukativno-zabavnog karaktera 'Aca Poštar i Poštarčići' , a sadržavala je i maštovit segment sazdan od pitanja i odgovora nazvan Što bi bilo kad bi bilo? (ili skraćeno ŠBBKBB) u kojem su djeca iznosila maštovite vizije potencijalnih događaja i (nemogućih) situacija.
'Death Of A President' je nešto slično - ŠBBKBB da se u listopadu 2007. uspješno izvrši atentat na predsjednika Busha u vrijeme njegova posjeta Chicagu i masovnih prosvjeda? Odgovor je jednostavan i očekivan - politika i dalje pokazuje svoju nadmoć nad razumom i zakonom, teoretičari zavjera rešetaju javnost svojim, dokazima potkrepljenim verzijama, mediji eruptiraju špekulacijama i podgrijavanjem atmosfere, FBI maksimalnim naporima traži i najmanji mogući dokaz dok troma masa očekuje ime i prezime atentatora.
 Sekunda prije atentata  Sirijka čiji suprug ima nedemokratsko prezime
Izvrsno izveden mockumentary ili kako ja iz nekog razloga velim fakeumentary, a rekonstrukcija atentata, Busheva mimika, CGI kozmetika i montaža zvuka izvedeni krajnje uvjerljivo. Negdje sam pročitao da je ovo zabavan film, a mislim da je to upravo ono što ovaj film nije. Na dobar način se majstorski komentira nikad veća dominacija (i manipulacija) politike nad "običnim ljudima", a upakirana je u vrhunski pop-proizvod - lažni atentat na jednog od najomraženijih ljudi. Znakovit je i odabir upravo Chicaga za mjesto stradavanja ako se prisjetimo kakva su se Valentinova slavila u vrijeme prohibicije.
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
22.10.2006 |
|
 Prvo obrok, a onda može litra točenog. Češkog.
Marek Dobeš, redatelj ovog niskobudžetnog češkog hita, dragi je prijatelj Žutog titla i čovjek koji je kao klinac naučio hrvatski čitajući Zagore na Jadranu. Uvijek je lijepo s njime se nadlaktiti na šank i popričati o novim naslovima na horor tržištu, ili avanturama sa seta 'Hostela' na kojem je radila njegova ekipa...
No što reći za njegov prvi 'ozbiljni' dugometražni film, koji je postao i najvećim indie izvozom češkog filma 2004. godine?
'Choking Hazard' dopadljiva je 'filozofska' zombi komedija s puno zanimljivih ideja, iako ponekad šlampavo izvedenih, sa zgodnom paletom živopisnih likova (od djevojke 'erotomana' do muškog porno glumca, zapravo predanog jehovinog svjedoka) koji na filozofskom seminaru traženja sebe (poznat Dobešov motiv iz puno boljeg kratkog filma 'I Was A Teenage Intellectual') doživljavaju napad horde zombi-šumara!
Glavne mane ovog filma nisu šupljikav scenarij, raskorak želja i mogućnosti te slabašna gluma i šlampava montaža, već nedostatak poštenog gorea, iritantno i napadno korištenje glazbe te činjenica da zombiji izgledaju kao likovi iz dječje kazališne predstave. No opet, u Hrvatskoj nemamo ni to...
 Strašni, strašni zombi  Smajl!
|
|
|
'Chikatetsu renzoku rape' (1985) |
|
Autor: Velimir
|
|
21.10.2006 |
|
 Žrtva u vagonu
Bila je to još jedna prigoda da se svi raspišu i zabrinu nad stanjem introvertirane i od koncepta zajedništva sve udaljenije nacije, prežvakavši problem kojim su se i u filmu bavili mnogi, uključujući ne samo Takashi Miikea s legendarnim skrivenim snimanjem krvlju oblivenih junaka na ulicama megalopilisa u kojem svatko gleda svoja posla, već i film o kojem upravo ovdje govorimo.
Puno više od obične pinku eige, kao, uostalom, i većina pinku eiga koja format za zapad iznimno uznemirujuće sadoseksualne soft pornjave iskorištava za temelj debate o čitavom nizu drugih stvari, 'Chikatetsu renzoku rape' je priča o djevojci koju tri debila siluju u punom vagonu podzemne željeznice, pred ljudima koji nisu mrdnuli prstom na zločin ispred njihovih nogu.
Uz socijalni komentar te mučno, klasično dugo pinkueigasto silovanje i mnoge scene (nasilnog) seksa, dolazi i neizbježna paralelna radnja s jakuzama i krađom vrijednog kofera. Provokativan eksploatacijski miks koji je, kao što doliči dobroj pinku provokaciji, izrodio sveukupno čak četiri nastavka, pretvorivši 'Chikatetsu renzoku rape' u jedan od poznatijih serijala japanskog indie filma osamdesetih.
 Slučaj koji je narajcao medije  Ponovljeno silovanje u kombiju
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
18.10.2006 |
|
 Droga ju je zela
Jeff Lieberman je car! Ne samo zato što je pisao za Povratak Žutog titla i zato što je snimio najbolji film o crvima-ubojicama, već i zato što je nekoliko puta dokazao da je u stanju snimiti dobar film s užasno malo novca na raspolaganju. Zbog čega, na kraju krajeva, i slovi za jednog od najboljih indie redatelja sedamdesetih...
'Blue Sunshine' jedan je od očitijih primjera – gluma je možda šepava i nedostatak pristojnog budžeta je očit, ali način na koji tenzija uspijeva biti održana od početka do kraja, napumpana do razine prvoklasnog niskobudžetnog psihološkog trilera, apsolutna je majstorija.
Priča je, na kraju krajeva, zakon – skupina bivših studenata koja je na faksu rokala acid po imenu Blue Sunshine deset godina kasnije gubi svaku dlaku s glave i pretvara se u nekontrolirane sajko ubojice! Je li moguće da im je droga sjebala kromosome?
Sve počinje odličnom scenom tuluma i paljenjem tri žene u kaminu, a onda, kud koji, mili moji...
 Skinjare napadaju!  U borbu sa stilom
|
|
|
komentari (3)