|
'School Day Of The Dead' (2000.) |
|
Autor: Velimir
|
|
25.01.2005 |
Solidni triler nastao u post-Ringue valu (nije horor, triler kažem), zasnovan na romanu Jira Akagawe (neki kažu i stripu Yuka Matsumota), u režiji Tetsua Shinohare, primjer je kako napraviti gledljivi jeftini filmić o školskim ubojstvima i ljubavi učitelja i učenice. Machiko je učenica koja pokušava složiti školsku predstavu o kontroverznim događanjima u školskoj prošlosti, ali odjednom ostali protagonisti predstave počinju padati kao muhe... nije Argento, ali je OK.
 
|
|
|
'Bride of the Monster' (1955) |
|
Autor: Arminio
|
|
24.01.2005 |
Evo jednog Ed Woodovog klasika s nešto manje klasičnih gafova (njegovog 'trademarka'), ali ipak još uvijek pri vrhu očaja. Iako ne zabavan kao 'Night of the Ghouls' i ne retrospektiva
katastrofalnih grešaka kao 'Plan 9 from Outer Space', a i bez Criswella
(na žalost?), ova priča nas vodi u opasne igre sa atomskom energijom.
O da...
Ukratko (jer radnja je toliko kompleksna i razgranata da bi detaljnije
opisivanje iziskivalo značajan trud i prostor i... :) ) Doktor Vornoff
(legenda Bela Lugosi) pokušava stvoriti rasu atomskih ljudi kojima će
zavladati svijetom, a račune mu pomrse policajac i njegova djevojka, novinarka.
Tu su još i neizostavni Lobo (valjda zalutao iz 'Night of the Ghouls' i opet u 'interpretaciji' legende Tora Johnsona) kao snažni, priglupi i nijemi
(dakle klasični :) ) pomagač, divovska (jasno i očigledno vidljivo
umjetna) hobotnica (za potrebe snimanja ukradena sa seta filma 'Wake Of The Red Witch'), policijski kapetan koji u skoro svakom kadru ima
malu papigu na ramenu (!?)...
Uz kulise koje se na dodir ljuljaju (posebno zidovi), poprilično preglumljavanje
(simpatično Bele Lugosija i očajno ostalih glumaca), već spomenutu
ukradenu hobotnicu uz koju ide i motor za pokretanje pipaka, a koji nisu
uspjeli ukrasti (pa se žrtve hrvaju sa pipcima i sami ih pokreću
glumeći da ih hobotnica napada),
nebulozne scene hipnoze, besmisleno i
neobjašnjeno preoblačenje djevojke u vjenčanicu u sceni pretvaranja u
'atomsku ženu' (očigledno da se opravda naslov), konstantno naglašavanje opasnosti od atomskih pokusa, neizostavne arhivske snimke atomske
eksplozije kako bi se zadovoljio producent,
stupidno veliko finale u
kojem kao da se natječu tko može podnijeti više udaraca staklenim
posudama punim vode po glavi, tučnjave koje se svode na hrvanje,
naguravanje i
 
'poderi-mi-košulju-pa-da-paradiram-takav-uokolo' zahvate,
legendarno očajne dijaloge (ne znam koji bi prije citirao jer bisera je
previše i teško je izabrati), legendarno neduhovite komične scene a
legendarno duhovite ozbiljne scene i isto tako legendarno očajnu režiju
pri čemu likovi povremeno ulaze i izlaze iz kadra bez smisla, reda i logike, Ed
Wood je uspio napraviti još jedno 'remek-djelo' svog stila kakvo se pamti!
68 minuta čiste, destilirane, rafinirane nebuloze!
|
|
|
'Ichi The Killer' – manga! |
|
Autor: Velimir
|
|
21.01.2005 |
 Ajde da napravimo jedan mali izuzetak pa da umjesto filma na Žutom titlu recenziramo strip po kojem je film snimljen. Zapravo, tek da se samo malo osvrnemo na njega, jer o Miikeovom 'Ichi The Killeru' je izrečeno i napisano toliko gluposti da čovjeku lako pozlije. Naravno, govorimo o onima koji nisu skužili niti jedan posto problema i tema kojima se ta priča bavi (od sadomazohizma do biseksualnosti, ljubavne priče, lojalnosti, potisnutih sjećanja...) te se samo fokusirali na oduševljenje/zgražanje nad eksplicitnim nasiljem. Strip za sve njih donosi buđenje – film 'Ichi The Killer', znate, nije ni upola toliko 'bolestan', 'krvav' i 'lud' kao njegov stripovski predložak. Zapravo, japanska manga 'Ichi The Killer' jedan od najluđih, ali istodobno i najboljih stripova ikada, efektnog crteža, briljantne dramaturgije, još dublje eksploracije likova i s fascinantnom količinom istinski booolesnih ideja.
Pod uvjetom da želite gledati crnokosog, starijeg i ružnijeg Kakiharu, oduševit će vas opaka mješavina krimića, seksa, akcije, drame i trilera, zasoljena s rezanjem bradavica, frajerom koji ševi mrtvog muškarca i povraća mu u facu, komadanjem iglama, sjeckanjem penisa, silovanjima, masakriranjima... Jedan ovakav strip, ukratko, na zapadu bi vjerojatno trunuo u undergroundu – u Japanu, riječ je o velikom hitu koji je doživio i dvije filmske verzije!
Naravno da je manga detaljnija – ipak ima više od 2000 stranica (!), iako je Miikeova verzija dosta u duhu samog stripa.
Manga 'Ichi The Killer' nikada nije službeno prevedena na engleski pa ćete se morati malo potruditi i pronaći bootleg izdanje koje kruži u .jpg fotmatu s odličnim fans-for-fans prijevodom. I ne zaboravite, dakle, da su japanske mange, ajmo reći malo 'duže' od prosječnog zapadnog stripa (ponavljam, ima preko 2000 stranica, ali je pitak poput čaše vode) te da ih se morate naviknuti čitati s desna na lijeva... trud u prvih pola sata, ali apsolutni užitak i uzvici oduševljenja u idućih tjedan dana čitanja...
|
|
|
Autor: Marko
|
|
20.01.2005 |
Troje mentalno neuravnoteženih tinejdžera ide u susret kraju svijeta.
 
Coco je dijete bogatih i moćnih roditelja, koji u njenoj otuđenosti i hiperaktivnosti vide smetnju svom ugledu i koji je odlučuju poslati u ludnicu. Tamo upoznaje vršnjake Satorua, napaljenka koji nakon svakog njihovog susreta ima potrebu masturbirati i Tsumijia, samozatajnog momka kojeg u mislima proganja zli, monstruozni profesor koji umjesto pimpeka ima preko nekoliko pipaca.
Pravilo institucije je da pacijenti smiju šetati po masivnom zidu, ali ne smiju prijeći na zid susjedne kuće. Nestašnu Coco granica ne zanima te je jedno jutro bezobrazno prekorači, a s njom se u nepoznato upusti Tsumiji dok ih Satoru ostaje čekati. Iako su prešli granicu ne žele prekršiti i drugo pravilo da se sa zidića ne spuštaju..Tako upoznaju vanjski svijet s trometarskog zida. U prvoj ekskurziji sureću velečasnog koji im poklanja Bibliju. Kasnim povratkom u instituciju snose sankcije. Tsumiji čitanjem Biblije shvati kako dolazi smak svijeta te mu odluči otići u susret. Naravno, Coco, a ovaj put i Satoru mu se pridružuju. I putem Coco i Tsumiji izgube iznemoglog Satorija, međusobno se zbliže i zaljube, nevjerovatnom situacijom ukradu pištolj policajcu, sukobljavaju se kako sa kišom i vjetrom tako i svojim psihičkim problemima i došeću do obale, ne silažući s zidova i njihovih raznoraznih produžetaka i tamo zagrljeni čekaju kraj svijeta. A kakav kraj dočekaju se ne može opisati riječima pa se neću ni truditi.
 
Picnic je divna, nadrealna bajka sjajne fotografije koju nose najbolji glumac današnjice, Tadanobu Asano kao Tsumiji, čime još jednom, paunovski pokazuje koliki je raspon likova i mentaliteta sposoban uvjerljivo prikazati, Chara kao Coco koja kao da je pobjegla s kakvog nadrealističkog ulja na platnu i u koju se Asano zaljubio tokom snimanja i Shunji Iwai kao redatelj-pjesnik.
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
19.01.2005 |
Jess Franco inače ne štanca pretjerano gledljive filmove, ali ovo je jedan od ponajboljih od 20-tak njegovih koje sam imao prilike pogledati, općenito gledano jedan od šampiona chicks in chains žanra i zapravo prilično dobro nakrcan materijalom, od klasičnih seksploatacijskih eskapada do ševe sa psom (zapravo, psa koji suluje ženu zategnutu u lance...), zabijanja igle u bradavicu i lizanja krvi, lova na golu ženu, biseksualnih orgijanja... a tu je i Ajita Wilson, transeksualna porno zvijezda sedamdesetih... Ova priča o ženskom zatvoru i sprezi vlasti s manijakalnim toples čuvaricama, koje ih prostituiraju lokalnim bogatašima i perverznjacima, bila je zabranjena u Britaniji, a ako ju odgledate, bit će vam jasno i zašto.
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
17.01.2005 |
 Jedina prava konkurencija Kim Ki-duku u okrutno realnom prikazivanju socke zove se Lee Chang-dong, a iz niza kojeg čine sjajni 'Green Fish' (1997.) i 'Peppermint Candy' (2000.) ovog puta biramo njegov najrazvikaniji film.
Chang-dong se proslavio kao književnik i scenarist, 2003. godine izabran je za Ministra kulture u Koreji, kao član nove, liberalne vlade, a iako se u prošlosti bavio i političkom kritikom u svojim radovima, ovoga se puta pozabavio predrasudama i odnosom 'društvenih otpadnika' i društva samoga.
Ne znam bih li ovaj film opisao kao 'drugačiju' obiteljsku dramu ili kao ljubavnu priču između retardiranog muškarca i djevojke s cerebralnom paralizom (!), ali bih ga preporučio svakom živom i neživom biću na obavezno, hitno gledanje.
'Oasis' je, ako će to nekome nešto značiti, nagrađivan na osam različitih festivala, uključujući i Veneciju (Zlatni lav, plus još četiri nagrade!), a riječ je o divnom, ali istodobno i uznemirujućem emocionalnom iskustvu.
Von Trier još uvijek sanja da snimi nešto ovakvo...
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
12.01.2005 |
 Jedan od onih filmova u kojem sve tako dobro sjeda na svoje mjesto – i režija i gluma i soundtrack i fotografija – da se doima bezgriješnim. Što gotovo pa i jest, jer ovako originalnu i emotivnu priču ne gledamo baš svaki dan. A tu priču o propalom gansteru koji piša u sudoper i njegovoj lijepoj mladoj supruzi koju nikada nije upoznao na svojim su plećima i više nego savršeno isfurali glavni glumci – fenomenalni korejski glumački superjunak Choi Min-sik (‘Oldboy’) i hongkongška superstarka Cecilia Cheung (ovdje divna i bez šminke).
Fascinantno je kako redatelj Song Hae-sung dvije priče o dvije osobe prvo prikazuje kao dvije strogo zasebne cjeline, na kraju ih djelomično ispreplete i dobije jedan posve kompaktan film, koji je istodobno i krimić i gangsterska drama i tragična ljubavna priča o paru koji se nikada nije upoznao!
Ako već dugo tražite film koji bi vas pošteno zabavio, nasmijao, šokirao i rasplakao te nakon kojeg ćete posegnuti za pištoljem da si raznesete glavu, našli smo ga za vas. Pre-faking-divno, remek-djelo koje u Koreji ima fanatičnu vojsku sljedbenika i razvikani fan club. Ja se učlanjujem.
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
10.01.2005 |
Kako film s ovakvim naslovom može biti loš? Kako film s ovakvim naslovom i Tadanobu Asanom u jednoj od uloga može biti loš? Nikako, što potvrđuje gledanje već nakon prvih 20 minuta filma, koji vas odmah u startu usiše u frenetični, ludi svijet tokijske teen pop stvarnosti, svijet tinejdžerice Hiromi Yoshii, koja zajedno sa svojim prijateljicama provodi dane kao i svaki drugi tinejdžer.
S jednom malom, japanskom distinkcijom – pohlepa i glad za nakitom, skupim torbicama i većim džeparcem usisao ih je u svijet enjo kosaija, što je japanski termin za tinejdžerski escort i prostituciju. Devedesetih, svaka treća japanska tinejdžerica imala je iskustva s izlaženjem sa starijim muškarcima za novac, ne odbijajući ni seks za koju desetinu tisuća jena, a ‘Love & Pop’ svojim odlaskom u dubinu vlastite radnje (a traje bogami skoro pa dva sata!) takvu praksu sve više pokazuje kao horor, a sve manje kao razbibrigu za brzu lovu...
 
Anime legenda Hideaki Anno (‘Evangelion’) režirao je ovo sjajno malo djelce (prema romanu još jednog genijalca – Ryu Murakamija, čovjeka koji je napisao ‘Audiciju’ i ‘Tokyo Decadence’!), prije nego li je dobio malo više novca za ‘Ritual’ i ‘Cutie Honey’, nametnuvši se kao budućnost japanskog igranog kinky-pop filma.
Nedostatak novca pretvorio je u apsolutnu prednost, zahvaljujući suludoj, frenetičnoj režiji i montaži, smještanju digitalne Sony Handycamere tamo gdje je nitko ne bi smjestio (u haljinu, iza ventilatora u pogonu, u ekran televizora (iza titla!), na dno tanjura, u prsten...).
Uostalom, u kojem drugom filmu možete vidjeti muškarca koji se pali na grožđe prožvakano i ispljunuto od strane lijepih japanskih školarki?
 
|
|
|
Indijski 'gore' horrori (1984 - 1986) |
|
Autor: Arminio
|
|
08.01.2005 |
Znam da je teško povjerovati da to postoji - ali postoji!
Kao klasični predstavnici tog žanra izdvajaju se famozni 'Purana Mandir' (1984) i 'Tahkhana' (1986) -
oba u produkciji 'Ramsay Brothers', legendi indijskih niskobudžetnih horrora 80-ih.
Naravno, pojam 'gore' tu se mora uzeti sa rezervom... Ali, za indijske
standarde oba su (a posebno 'Tahkhana') prilično smjeli u prikazivanju
krvavih horror scena (ako se to tako može nazvati :) )...
S obzirom da praktično ne postoje izdanja sa bilo kakvim ne-Hindi titlom, o samoj radnji teško je govoriti osim na osnovu (doduše vrlo iscrpnih) informacija sa Interneta. No, vizualno, oba filma su prilično zanimljiva.
Purana Mandir
 
Vrlo popularan indijski 'gore' horror, prvi koji je započeo trend
filmova o 'čupavim čudovištima koji teroriziraju jadne djevojke i
jedu malu djecu'. Osobno mi se ne sviđa jer je prerazvučen sa premalo
atmosfere i ikakve akcije, osim pred sam kraj...
No, možda bi bio bolji
da je kopija bolja (premračno i prebačeno sa VHS kazete) i da sam imao
titl i mogao lakše pratiti radnju (ipak, sadržaj sa Interneta, iako
vrlo iscrpan, nije dosta), a i čini mi se da je poprilično
cenzuriran. :(
Tahkhana
 
E ovo je već dosta bolje - pregršt solidnih, šokantnih scena,
dosta upotrebe elemenata gotičkog horrora i igre svjetla i sjene...
Nekoliko prizora je legendarno (oživljavanje čudovišta iz staklenog
lijesa i konačni obračun), a da ne spominjem glazbene brojeve
(neizostavno i u horrorima!). No, i ovaj djeluje poprilično
cenzuriran (pojedine scene naglo završavaju) i kraćen (da stane na 2
diska, pretpostavljam)...
 
VCD-i su posebno interesantni i s nostalgijom su me potsjetili na
vremena kad su videoteke iznajmljivale samo piratske VHS kopije pune
'scrollajućih' reklama i sl. - takav je i sadržaj sva 4 diska - tijekom
glazbenih brojeva scrolla reklama neke videoteke iz Dubaia ('Purana Mandir') ili su čak ubačene i reklame zlatara iz Karachija, transportne
tvrtke, paste za zube ('Tahkhana') ... :)))).
Osim toga, omoti su puni pojmova poput 'DVD Version', 'Digital DTS Sound' (na VCDu? Ha ha - kako da ne :) ), 'Super Digital' koje trebaju zavarati neprosvjećenog kupca koji ne zna što je VCD i misli da kupuje super kvalitetu - a kad ono cropani VHS rip sa arapskim titlom... :)
Uglavnom, zabavno kako god okreneš (ako vam se ne svide filmovi, reklame zasigurno hoće |-) )
P.S. Ako netko zna Hindi i voljan je prevesti ili možda ima titl, neka se javi...
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
07.01.2005 |
 Da ljudi ne kažu kako nikada ne pišemo o filmovima za djecu, evo jednog. Iako, 'Cutie Honey' će s guštom odgledati i odrasli, baš kao i anime serijal po kojem je ovo ludilo napravljeno (a koji je bio skidan s TV-a zbog 'nepoćudnog sadržaja'). I to ne samo zbog toga što je glavna junakinja Savršena Žena koja se isteže u donjem rublju!
Režiser Anno Hideaki, koji se proslavio animom 'Evengelion', a zatim i odličnim filmovima 'Love And Pop' (1998.) i 'Ritual' (2002.), dao je svoju verziju priče o lijepoj curi koja se bori protiv zla, u ovom slučaju tajnog društva Panterova kandža (zvuči kao epizoda Zagora!).
Go Nagai, autor anime izvornika iz 1973., manga i anime majstor ('Kekko Kamen', 'Devilman', 'Mazinger Z'...), sa serijalom 'Cutie Honey' stvorio je popularan žanr 'Henshin Bishoujo Action', što bi značilo 'Lijepe transformirajuće djevojke', a filmska adaptacija savršeno nastavlja tamo gdje staje animacija - 'Cutie Honey' jedan je od primjera savršeno oživljenog crtića, koji tehnike i ludost anime kombinira sa tzv. 'pravim filmom', naravno uz devedesetpostotnu pomoć odličnog, stylish CGI-ja. Velika preporuka!
 
|
|
|
komentari (0)