|
Autor: Arminio
|
|
31.12.2004 |
Niskobudžetna i totalno trashy priča o velikoj oluji koja pohara mali gradić, napravi havariju na strujnoj mreži i izazove jake strujne udare u vlažnom i močvarnom tlu. Od elektrošokova, milijuni crvi, koje uzgajaju na obližnjoj farmi crvi (!), pomahnitaju i počnu izlaziti na površinu grizući sve sto štignu. A ljudsko meso im je, naravno, omiljena namirnica...
U središtu priče je newyorški 'geek' Mick koji dolazi u mali južnjački gradić posjetiti svoju djevojku. Već po dolasku susreće lepezu zanimljivih kreatura u nizu klasičnih situacija (čitaj: klišea B-filma): nailazi na netrpeljivost lokalnog šerifa, upoznaje se sa obitelji djevojke (iritantna sestra i još iritantnija mama koja je stalno na rubu nekakve nervoze pa s njom svi moraju postupati obazrivo), susreće Rogera - nabildanog i 'moronoidnog' lika kratke pameti (čiji otac ima spomenutu farmu crvi), a koji se potajno (a kasnije i otvoreno) interesira za Mickovu djevojku...
Stvari se počnu komplicirati pronalaskom kostura za kojeg se ispostavi da je jedan od nestalih mještana pa mladi par počinje istraživati ne shvaćajući da je nesretnik žrtva crvi.
Uskoro strada Roger čije lice završi kao snack za gladne crve. Slijedi i njegov otac, a ubrzo saznajemo šokantnu istinu - pomahnitali crvi su se počastili no nije im dosta - traže još i počinje suluda opsada grada milijunima crvi koji uništavaju sve na što stignu.
Zvuči zanimljivo? A što kažete na veliko finale gdje sve, doslovno, vrvi od (gumenih) crvi? Naime, scenarist i redatelj Jeff Lieberman (kojemu je ovo bio prvi dugometražni igrani uradak) je za film utrošio oko 250.000 pravih i skoro milijun gumenih stvorenja pa možete misliti kako to izgleda! Scene pred kraj donose bizarnosti poput (nenamjernog pokušaja) tuširanja crvima, poplavu crvi gradskim ulicama te apsolutno neviđenu scenu potopa kuće u, opet doslovno, moru crvi!
 
Unatoč malom budgetu (većina novca potrošena je na gumene imitacije :) ), angažiran je i Rick Baker za dvije hiperrealistične (i impresivne) scene susreta crva i ljudskog lica, a ostatak filma (uz veliko finale koje se riječima ne može opisati već se mora vidjeti) sadrži još poneku impresivnu scenu poput rušenja velikog dalekovoda (sekvenca izvučena iz filma 'Ocean's 11' i tonirana da paše u noćnu scenu ovdje :) ), arhivske snimke oluje, pravo rušenje dijela kuće velikim stablom uz glumce u neposrednoj blizini (suludo opasno, ali bar dobro izgleda, kako reče Lieberman :) ) itd.
 
S obzirom da u filmu glume lokalni mještani gradića gdje je film snimljen (uz samo nekolicinu 'pravih' glumaca u glavnim ulogama), o glumi ne bih - ali moram spomenuti nevjerojatan kuriozitet: za glavne uloge su prvi izbor bili Kim Basinger (odustalo se zbog, kako Lieberman kaže u audio komentaru, prelijepog izgleda - naime, nije logično da tako lijepa djevojka živi pored farme crvi :)))) ), Martin Sheen (trebao biti u ulozi Micka, ali je htio preinake u scenariju pa ga je Lieberman odbio) te Stallone u ulozi Rogera (Stallone je u to vrijeme radio kao konobar i bio neviđeno dosadan te je maltretirao Liebermana da ga angažira, no uspio je prodati Rockya pa je odustao). Kuriozitet je i hrpa inovacija (snimke iz perspektive crvi, inovacije u izradi maski i sl.) te podatak da je majstor zvuka DePalmin tonac s njegovih ranijih radova, koji je ovdje upotrijebio čak neke od zvukova korištenih u DePalminom 'Carrie'!
Uz to, većina glumaca danas se bavi drugim poslom - neki su uspješni psiholozi a neki čak guverneri (jedan od tadašnjih 50-tak izviđaća angažiranih za animiranje crvi u velikom finalu!)... Te i još hrpu zanimljivosti možete čuti u izvrsnom audio komentaru na DVD izdanju ovog, ah, recimo, klasika.
 
Iako je nedostatak budgeta očigledan, od nedostatka ludosti i ideja ovaj film definitivno ne pati! Naime, iako je više nego očigledno da su crvi gumeni a dijalozi stupidni (primjerice: 'Nikad nisam vidjela takvu oluju! Ima nešto zlokobno u njoj' i slično :) ), sve je tako ludo izvedno pa u kombinaciji sa lagano jezivim soundtrackom i 'sočnim' zvukovima koje, uz žrtve, ispuštaju i crvi (!), sve je iznimno zabavno koliko i (povremeno) očajno! :)
DVD izdanje donosi već spomenuti odličan Liebermanov audio komentar koji vrlo iscrpno opisuje najzanimljivije detalje sa snimanja, pozadinu pojedinih scena, ukazuje na detalje u pojednim kadrovima, duhovito komentira greške koje se vide i ne vide na prvi pogled, pojašnjava FX... i čak poziva sve da mu pišu žele li možda remake ili sequel! Zaista jedan od boljih komentara koji stvarno vrijedi poslušati.
Naravno, ako se grozite crvi ili možda imate paničan strah od njihove gumene verzije - zaobiđite film u širokom luku.
Ostali - samo naprijed! 90-tak minuta gmižućeg/glumačko/crvljivog užasa čeka samo vas! :)
|
|
|
Autor: Marko
|
|
29.12.2004 |
Pčele su drage, pozitivne i marljive. Ose, za razliku od njih znaju biti opasne. Žene-ose pogotovo.
Omot ovog devedea krasi divan pulp crtež velike mravolike crne ose sa ženskom glavom koja napada upola manjeg muškarca. Upečatljiv dio fronte omota čini i veliko upozorenje PG. Lijevu i desnu stranu fronte čuva lenta stilizirana od 3d modela ljudskih kostiju. Pozadina ovitka otrkiva i khm-hm kvalitetu izdanja - tipfeler redateljevog prezimena (Cormon, a kasnije u tekstu piše ispravno - Corman), drugačije osobine ose u headlineru – na fronti je ...killer wasp , na pozadini ...lusting queen wasp , a kvaliteta ovitka ima skompresirani đejpeg izgled koji znači samo jedno – omot je rađen od slike postera skinutog s neta! A što drugo očekivati od ekipe koja potpisuje dizajn - T-Rex Art čiji logo krasi dno pozadine omota, a čini ga t-rex s kubankom u ustima.
Izbornik je slika (screenshot iz filma) i dva gumba – start i izbor scena. I krene film...
Slika je... zanimljiva. Film nije u boji, ali ima blagi zelenkasti ton. Nešto slično kao kad smo na likovnom crtali sa crnim formula flomasterom pa bi ponekad ispao zelenkasti ton po rubovima crteža. Uz to je slika i užasno zrnata i određeni dijelovi su prekontrastni.
Zvuk je ... isto zanimljiv. Prvo sam Irenu pitao jel nam sve ok s frižiderom u kuhinji, a onda smo skužili da je to dio zvuka filma koji je kod obrade prepojačan pa je dao tupi frižiderski zvuk koji bi u stvari trebao biti tišina. Nekolicina dijaloga je teže razumljiva, a u izdanju nema titlova.
No dobro...
The Wasp Woman je priča o poduzetnoj Janice koja je uspješna direktorica farmaceutske kompanije. Jaka konkurencija postepeno ruši ugled kompanije i Janice odluči prihvatiti pismenu molbu profesora koji bi joj volio prezentirati revolucionaran eliksir. Profesor predstavi svoj projekt u kojem uz pomoć izlučevina kraljevskih osa i njihovih preinaka može povratiti mladost životinjama ( i ne samo to već im mijenja i vrstu! – prije ubrizgavanja seruma profesor drži tamnijeg zamorca. Po ubrizgavanju seruma zamorac se transformira u malog bijelog miša. Divno.) Problem je što eliksir nije testiran na ljudima. Zato Janice odluči postati pokusnim kunićem i bezgraničnim financijskim sredstvima potpomoći taj alkemičarski pothvat, ali ne samo radi oporavka korporacije, već u tom eliksiru vidi priliku i za vraćanjem moći, ugleda i osobne ljepote. Kako je promjena spora, Janice samoinicijativno povećava dozu i rezultat je sve očitiji. Ponovno blista od ljepote i samopouzdanja, no pojavljuju se i nuspojave. Janice se pretvara u ogromnu crnu osu (catwoman s krašuljcima umjesto očiju i dvije spigane žice kao ticala) i ubija sve koje spoznaju njenu tajnu. Njenu pohlepu i mahnitost na kraju spriječava profesor dobro odmjerenim polijevanjem jakom kiselinom.
Divnih nešto manje od osamdeset minuta za devedeset i devet kuna.
 
|
|
|
'Dangerous Seductress' (1992) |
|
Autor: Arminio
|
|
24.12.2004 |
Razočarenje. Šteta.
 Mislio sam da indonezijski fantasy-horror filmovi ne mogu fulati, ali eto. Dogodilo se. Opravdavam to činjenicom da je napravljen ciljano za zapadnjačku publiku čime je izgubio onaj ludi šarm. Čak se i redatelj, famozni H. Tyut Dyalil ('Mystics in Bali' i 'Lady Terminator') potpisao kao John Miller, a doveli su i FX stručnjaka iz USA da im radi efekte (što je i jedna od svjetlijih strana filma) kako bi sve pristojnije izgledalo. Ali, to nije ono što od indonežanskog filma ovog tipa očekujem!
Mješavina horrora i ultra softcore erotike (i još k tome bez golotinje!) nije osobito uspjela izuzev prvih 15 i zadnjih 15 minuta filma.
Priča je klasična indonezijska. Kraljica Tame budi se iz višestoljetnog sna i počinje haračiti. Osobito (naravno) voli svježu krv mladih momaka koja će joj pomoći da se potpuno materijalizira i stekne besmrtnost. Stoga zaposjeda tijelo naše junakinje (koja nesmotreno pročita 'čarobnu formulu' iz knjige magije i time dozove kraljicu) kako bi isisala što više krvi. Žrtve bez problema pronalazi jer je djevojka čije tijelo je zaposjela, 'komad i pol´' pa bez problema kupi napaljene naivčine po ulicama, barovima... I to je to.
Kao što rekoh, prvih 15 minuta jako puno obećava: policija progoni pljačkase ulicama Jakarte. Pucnjava, sudari, kaskaderske egzibicije, kaos... i bjegunci završe na groblju gdje i stradavaju te njihova krv oživi Kraljicu Tame: iz zemlje izranja kostur koji se, u prilično korektno izvedenoj (a pri kraju i ludo originalnoj) sceni, postupno pretvara u tijelo žene.
 
Radnja se potom seli u L.A. gdje prisustvujemo sirovoj sceni silovanja prsate plavuše koja se uspije oduprijeti nasilnom dečku i bježi u Jakartu kod svoje jednako prsate sestre gdje slučajno pronađe već spomenutu knjigu sa magijskim tekstovima i tako dozove Kraljicu u svoje tijelo.
Ostatak filma sastoji se od gomile groznih pop pjesmuljaka 80-ih, scena 'đuskanja u diskaćima', zavođenja po barovima, softcore seksa, stripteasea bez golotinje... i sve začinjeno sa pokojom manje ili više kvalitetnom 'gore' scenom sisanja krvi. Uglavnom, besmislena parada nebuloza.
 
Veliko finale (posljednjih 15 minuta) donosi furiozan obračun sa Kraljicom, nekakvu indonezijsku formu egzorcizma (uz upotrebu svježe zaklanog pijetla), borbu sa ogledalom, zapaljene ljude, eksplozije, (uz jasno vidljiv odraz mikrofona u ogledalu i također jasno vidljive žice kojima ekipa povlači namještaj glumeći magične sile :) )...
Slijedi totalno bezvezan kraj koji bi, kao, trebao ostaviti mogućnost za nastavak.
Šteta. Puno potencijala, a mlaka izvedba, razvodnjena središnjim dijelom filma koji je ne osobito zanimljiva šarena slikovnica glazbe i soft erotike.
 
DVD donosi interview sa Djalilom gdje saznajemo vrlo zanimljive stvari o ovom filmu, a i o ostalm Djalilovim 'klasicima' te interview sa Steveom Proutyem koji se svojski potrudio napraviti solidan FX (što mu je i uspjelo) te scenu oživljavanja Kraljice uz Proutyev komentar.
Pogledati samo zbog glavnih glumica koje se zbilja isplati vidjeti (iako se strateški djelovi tijela ne vide :) ), te zbog navedenih pola sata ludila.
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
23.12.2004 |
 Ne znam je li ovo u Japanu prodaju kao bizarne (soft?!) porniće ili kao gore-horore sa elementima seksa, ali kako god – sadističko ludilo Daisukea Yamanouchija, redatelja poznatog i po genijalnom fake-snuff šokeru 'Mu zan e' (svakako pogledati!), tamošnji je video hit.
Brutalna kritika reality TV-a snimljena je praktički u dvije prostorije – u jednoj sobi gdje natjecatelji bizarne igre vuku karte i određuju parove za događanja u drugoj, 'crvenoj' sobi gdje se nalazi kavez u kojem će parovi raditi ono što im se kaže, u zadanom vremenskom razdoblju.
To uključuje nabijanje fena (aka sušila za kosu) u usta tipu kojem je kvačicama začepljen nos, pišanje u usta, povraćanje u facu, otkidanje glavića zubima, silovanje šarafcigerom, guranje žarulje u vaginu (gdje ona, naravno, pukne)... i tak to...
 
|
|
|
'The Happiness Of The Katakuris' (2001) |
|
Autor: Arminio
|
|
21.12.2004 |
Ovaj remake korejske crne komedije 'Quiet family' djelo je legendarnog Takashia Miikea koji je, eto, dokazao da može napraviti i musical!
O da - pravi, čistokrvni musical!
Dobro, jasno da je tzv. 'takashimiikeovski' štih tu od početka do kraja
(jasno - u 'very light' varijanti): mrtvaci, zombiji, krv - ali sve
začinjeno pjesmom i plesom.
Kao što rekoh, film je remake korejske crne komedije 'Quiet family' i u osnovi se
drži iste fabule koju prepričava uz bizarni mix glazbe, plesa,
komedije i horrora.
Obitelj Katakuris (djed, unuk, njegova žena i njihova djeca) otvara
pansion u bespućima prekrasne japanske prirode. Posao baš ne cvate jer
lokacija na kojoj se nalaze je u središtu 'ničega' - nitko ne prolazi ni
slučajno a kamoli da namjerno svrati. No, jedne kišne večeri, zaluta im prvi gost,
mladić kojeg sa oduševljenjem prime nadajući se kako je posao konačno
krenuo.
No, ujutro ga zatiču mrtvog u sobi. Očigledno je izvršio samoubojstvo.
Očajni, ne zovu policiju kako ne bi upropastili ionako nikakav posao
pa odluče zakopati leš u obližnjoj šumi. Ubrzo, stiže još gostiju
koji, bizarne li slučajnosti, također stradavaju na, opet, bizarne načine (primjerice: infarkt izazvan seksom :) ). Praksa se nastavlja pa zakapaju i njih...
Daljnji tijek događanja sve je čudniji i na kraju dolazi do
'Deus Ex Machina' raspleta...
Bizarno. Stvarno bizarno. Kako rugačije karakterizirati scene pjesme i plesa nad krvavim
lešom ili sekvence sanjarenja snimljene kao zarazne plesne točke uz upotrebu animacije (glina) u nekim scenama? I sve to pomiješano sa dodatkom čak i karaoke sekvenci gdje možete (ako znate japanski, naravno) pjevati zajedno sa junacima s ekrana!
Glazba je prilično dobra, humora ima dosta (crnog pogotovo), a ludosti na pretek!
Za one koji namjeravaju nabaviti DVD - ZAOBIĆI BRITANSKO IZDANJE U ŠIROKOM
LUKU! Unatoč impresivnim dodacima (audio komentar, interviewi, dokumentarci) film je kodiran KATASTROFALNO! Vjerujte mi na riječ - izgleda
gore nego najlošiji DivX koji sam ikad vidio. Uz to, slika je u nekim scenama
potpuno ispikselirana! Nevjerojatno je kako je to
moglo otići u prodaju! Sramota za 'Tartan Video'. :(
Miike je opet dokazao da je stvarno majstor za sve i da se može jednako dobro snaći u svakom žanru kojeg se dotakne. Zaista, ludo djelce.
 
|
|
|
Autor: Marko
|
|
21.12.2004 |
 update: pregrizi
Denis Leary je sitni kriminalac s lošim smislom za biranje partnera. Kad je silom prilika bio primoran uzeti sredovječni bračni par za taoce, na kraj pameti mu nije bilo da će postati dio njihovog ne baš sasvim sređenog obiteljskog života.
Kod taoca u kući, uz kompletan božićni asortiman, Leary primijeti malu osvijetljenu štalicu s čokoladnim figuricama sveta tri kralja, Marije, Isusa i ovaca. I onako, usput, uzme malog čokoladnog Isusa iz jaslica, pregrize ga i krene žvakati. Dotadašnje oduševljenje zamijeni grimasa nalik na gutanje čistog iscijeđenog soka od barem dva limuna uz zgražajući komentar Issssusssssssseeeee...
|
|
|
'Beautiful Girl Hunter' (1979.) |
|
Autor: Velimir
|
|
20.12.2004 |
 Još jedan impresivni komad japanske eksploatacije, klasik Norifumija Suzukija iz 1979. godine, snimljen po mangi Masaakija Sota (koja je doživjela i anime verziju), o studentu koji otima žene i muči ih u svom podrumu.
Visoka produkcija, sjajna fotografija, dobra gluma, originalni stil i meditativna atmosfera i ovaj japanski naslov razdvajaju od potencijalno sličnih bolesnih europskih trashy seksploatacija tog doba. Uz društveno-politički komentar i vjerske lamentacije, zbog kojih se 'Beautiful Girl Hunter' i svrstava u inteligentne japanske šokere u klasi serijala 'All Night Long'.
Sve je tu - tip koji ševi ljubavnicu i tjera ju da piša po njegovoj trudnoj supruzi koja je zavezana u tradicionalnom bondage stilu na podu kraj kreveta, seks sa psom, incest, brutalno nasilje nad djecom, bičevanja, silovanje žene kojoj je netom prije rasporen trbuh, školarke, drkanje na fotografije nacističkih žrtava (plus ejakulacija na fotografiju strijeljanja)... I poruka o prirodi ljudskog zla, naravno.
 
 
|
|
|
'Orgy Of The Dead' (1965.) |
|
Autor: Marko
|
|
19.12.2004 |
 Mene su uvijek uvjeravali da je najbolji ples ikad viđen na groblju upravo onaj elesdijevski iz Golih u sedlu. E pa nije! Ovaj Tjedan etno plesa mrtvih osmislio je, a tko drugi nego Ed Wood. Mladi par u potrazi za staaaaarim grobljem kao izvorom inspiracije doživljava prometnu nesreću (brzu rotaciju slike) i padaju u nesvijest. Probude se tik kraj groblja (pet nadgromnih spomenika, jedno jako umjetno drvo i preko nekoliko dimnih bombi) i prisustvuju velebnom nastupu oživljenih pripadnica davnih kultura i svaka zasebno i uz posebnu koreografiju i glazbu izvode strip-show za svog vođu Criswella i njegovu dragu Princezu Tame. Voajersku zadovoljštinu mladom paru prekidaju mumija i vukodlak, Criswellovi sluge, koji ih odovode do "plesnog podija" i vežu za stup. Criswell i njegova draga im za kaznu pružaju još erotskih plesova mrtvih od kojih posebno treba izdvojiti nastup mladenke koja je svog supruga ubila na prvoj bračnoj noći. Sada na "pozornicu" izlazi plešući sa kosturom svog dragog. Uz nju tu su još mlada indijanka (bombe bacala), plesačica koju "divovi" poliju zlatom, meksikanka... Najdivniji dio filma (osim sisa skoro pa u svakom kadru) je intimna ispovijed mumije vukodlaku o svom teškom odrastanju u Egiptu gdje su joj najveća prijetnja bile - zmije. I još do danas se ne može riješiti te fobije. Vukodlak sluša mumiju prepun prijateljskog razumijevanja i povremeno počne zavijati u znak sućuti. Ceremonijal se prekida naglim svitanjem u kojem se svi, osim mladog para, pretvaraju u hrpu kostiju. Potom se slika vraća na par u nesvijesti i policiju koja ih budi. Naravno, mladom paru policija ne želi povjerovati u priču o tajnom groblju, strip-showu, mumiji i vukodlaku.
Dobar izbor za predbožićno nedjeljno popodne.
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
18.12.2004 |
 Još jedan japanski film o samoubojstvu – no, ovog puta posve drugačiji, crna-komedija kao redateljski prvijenac Hirosija Shimizua, čovjeka koji je radio kao asistent režije na Kitanovim remek-djelima poput 'Hana-bi' i 'Kikujiro'.
'Ikinai' kao da i jest režirao sam Kitano – humor je upravo kitanovski, statika je očaravajuća, kadrovi su poput razglednica, a likovi su tako prokleto jednostavni, a tako nevjerojatno predivni. Baš poput filma samog.
Priča je jednostavna – osobe zapale u dugove koje ne mogu otplatiti kreću na izlet čiji je cilj na posljednji dan godine sjuriti autobus u provaliju, kako bi poginule te svojim obiteljima osigurale normalan život nakon isplate životnog osiguranja. U taj 'suicide club' slučajno upada djevojka Mitsuki, koja je kartu za bus dobila od svog ujaka...
Društveni komentar i psihološka studija, a ujedno i predivno izgleda.
 
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
15.12.2004 |
Talijanski horror o vanzemaljskoj zarazi od koje se umire na gadan način... pa kud ćeš bolje od toga?
Može bolje. Daleko bolje. Ideja je odlična, ali priča na žalost nije u potpunosti iskorištena. No, 'ajmo redom...
Sve počinje uplovljavanjem južnoameričkog teretnog broda u New York.
Na prvi pogled sve se čini u redu. No brod je napušten, bez posade
koja kao da je nestala usred svakodnevnih poslova - tanjuri su puni
hrane, pribor pored njih, kreveti raspremljeni... još jučer su radio vezom javili su da je sve OK, a sada su svi nestali!
Policija na brod iskrcava tim koji treba istražiti što se dogodilo. On
nailazi na stravične prizore: tijela posade djelomično ili potpuno
raznesena i unakažena do neprepoznatljivosti. U potpalublju krije se
još užasnije otkriće - teret koji brod prevozi nije, kako piše na
sanducima, kava - već čudna velika zelena pulsirajuća jaja od kojih
jedno pred očima šokiranih istražitelja eksplodira poprskajući ih zelenom
sluzavom tekućinom, koja izazove stravičan kraj: kontaminiranim
nesretnicima eksplodira prsni koš (doslovno!)!
Preživljava samo jedan od njih koji će, zajedno sa agenticom
specijalne jedinice koja vodi istragu i bivšim astronautom koji je
slična jaja vidio u ekspediciji na Marsu (da - na Marsu! Nema veze što još nismo bili tamo :) ), pokušati
dokučiti o čemu se radi. Stvari nisu baš tako jednostavne kako se čini
na prvi pogled jer iza svega stoji veliko iznenađenje...
Kao što rekoh, vrlo zanimljiva premisa koja na žalost nije do kraja razrađena.
Naime, glavna boljka filma nije mali budžet zbog čega sve izgleda previše 'trashy'. Problem je previše humora na krivim mjestima,
stvarno katastrofalna gluma glavne glumice (već dugo nisam vidio da
netko gotovo uopće ne mijenja izraz lica bez obzira na emociju koju
trenutno izražava njegov lik, tj. koju bi trebao izražavati), povremeno
djetinjasto ponašanje likova, nekoliko scena koje baš nemaju smisla te
'zbrda-zdola' rasplet koji uključuje 'marsovca' totalno stupidnog izgleda te čak i tragično okončalu ljubavnu
priču koja se razvije tik pred kraj između glavnih aktera!
Također, dubbing je očajan! Scene u kojima treba pokazati dramatičnost
sinkronizirane su potpuno nezainteresirano - kao da glumac čita
vremensku prognozu pa sve izgleda smiješno, a ne ozbiljno...
'Valja li uopće onda išta?', pitat ćete se...
Istina - film se fino i tečno gleda ako se ne očekuje
previše i 'progleda mu se kroz prste' (a u nastavku teksta o par razloga zašto bi mu 'progledali kroz prste' :) ).
Režija je pristojna - na trenutke i izvrsna (posebno u početku filma
dok sve ima SF prizvuk), a što se tiče horror scena - eksplozije prsnog
koša snimane u slowmotionu zadovoljit će i zahtjevnije ljubitelje
'gore' horrora :)
Također, Goblini su radili soundtrack koji je prilično dobar (iako
oni mogu i bolje)...
Sve u svemu, prolazna ocjena iako ima dosta neiskorištenog potencijala,
a mislim i da spada u kategoriju filmova koji 'legnu' tek na drugo
gledanje... Uglavnom, dajte mu šansu posebno kad znate sa kakvim se problemima suočavao Cozzi pri snimanju: vrlo ograničeni budget, FX koji u velikom finalu uopće nije funkcionirao pa je Cozzi spasio stvar montažom (zbog čega finalna scena ima
preko 110 kadrova!), odustajanje od originalnog scenarija zbog pritiska producenata 'da sve mora ličiti na mješavinu Aliena i Jamesa
Bonda' pa je jasno zašto sve izgleda tako kako izgleda, maltretiranjem oko promjene konačnog naslova filma itd.
 
DVD, u izdanju 'Blue Undergounda', prava je raskoš: dva 20-minutna dokumentarca sa iscrpnim informacijama o filmu, snimanju, problemima...
a pravi biser diska je strip iz 1990, rađen po originalnom Cozzijevom
scenariju, koji daje pravu sliku stvari i pokazuje kako je film u stvari trebao izgledati. Šteta što nedostatak novca i višak producentskog debilizma mogu pokvariti potencijalno odlično djelce.
 
|
|
|
komentari (0)