|
Autor: Marko
|
|
28.11.2004 |
 Za Ovidie ste sigurno već negdje čuli, a možda ste se u kasne noćne sate i (samo)zadovoljavali na neki od njenih filmova. Ovidie je skoro pa 25 godišnja karizmatična francuskinja, feministkinja s diplomom filozofskog fakulteta, koja je odjahala 7 godina porno karijere i u sretnom je braku s fakultetskim profesorom. Osim što se može pohvaliti opusom od preko 60 snimljenih naslova, nagradom Hot d'Or za (pazi sad) najbolji scenarij! opasno je angažirana i u redateljskim vodama i sve je češće ubrajaju među vodeće žene u porno-biznisu. Izjavljuje da snima filmove za žene. Najviše od svega joj smetaju internetski gonzo-amateri koji uništavaju profesionalnu pornografiju.
Claudine je priča o stilistici Claudine (Ovidie) koja u fušu zarađuje pružajući ne baš obične seksualne usluge. Život joj se zakomplicira kad je jednom od klijenata nabila gas-masku i predugo mu glavu gnjurila u akvariju. Počinje koketirati s inspektorom koji istražuje taj slučaj, a mistika raste kad među stvarima svog nesretnog klijenta pronađe video-kazetu sa snimljenim tim istim ubojstvom...
Upravo ovakvi art-porno-"fetiš" filmovi koje rade profesionalci porno-biznisa i jesu razlog zbog kojeg su danas superpopularni intenetski amateri. Cijeli je film podosta sterilan, krcat fetiš klišejima, nedostaje mu erotskog naboja i previše je nepotrebnog glumatanja i pokušaja ozbiljnijeg/provokativnijeg filmskog ostvarenja.
Jedina zapaženija scena je Claudinino samozadovoljavanje mobitelom dok na repeatu gleda snimku pružanja svojih usluga mladom paru. Sam čin orgazma je dodatno stimuliran zvonjavom mobitela...
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
27.11.2004 |
Prva reakcija: WOW!
Druga reakcija: WOW!
Nakon prespavane noći i prisjećanja: WOW! WOW! WOW!
Očigledno, impresioniran sam!
Hongkonška verzija '12 Žigosanih' s dodatkom 'Ramba', 'Lovca na jelene' i
još koječega, u režiji legendarnog Sammo Hunga, ostavila me otvorenih usta od
čuđenja!
Naime, ovoliko sulude akcije i kaskaderskih ludosti nisam dugo vidio
(još od 'Police Story' Jackiea Chana i demoliranja shopping centra)...
Priča je banalna - Amerikanci šalju u Vijetnam grupu specijalaca
sastavljenu od robijaša Kineza koji slove za najokorjelije borce.
Zadatak im je uništiti veliko skladište oružja koje su Ameri
ostavili za sobom i koje nikako ne smije pasti u vietkongovske ruke.
Ako uspiju, svatko će dobiti 200 000$, slobodu i novi život u USA. Ako
ne uspiju - oni su 'potrošna roba' pa nikom ništa ako se ne vrate...
No, problemi nastaju kad ekipa počinje iskakati iz aviona nad
vijetnamskom džunglom - stiže naredba da se akcija obustavlja, no sad
povratka nema...
Banalnu priču 'krpa' sve samo ne banalna akcija - ne znam tko je
luđi: Sammo iza kamere (da, sam je ovo režirao) ili Sammo ispred kamere...
 
Forsirana i
konstantna upotreba slowmotiona uz ludo 'himnični' soundtrack podiže
adrenalin, skoro sve borbe su putpuno 'kontatkne' tj. udarci se
stvarno zadaju i ne udara se 'zrak' (zahtjevalo je prilično pripreme
sa kaskaderima jer stvarno primaju udarce!), gotovo ni jedna scena
borbe nije duža od 15-20 sekundi (osim epske završne) i gotovo da nema
beskonačnih 'blokada' udaraca što je inače odlika HK filmova. Ovdje
se blokira jedan ili dva udarca a treći pogađa u glavu i ruši na tlo...
brzo i kako i treba biti u stvarnosti (sjetimo se Brucea Leea koji je
jedini imao relativno realne prikaze borbi - ovdje je približno isti slučaj)...
 
Da ne spominjem sulude eksplozije, pucnjavu, vitlanje hladnim oružjem
(kako ne ostati bez daha kad Sammo mačetom u slowmotionu 'oguli'
košulju vijetnamcu s leđa!?!), upotreba palminog lišća kao smrtonosnih projektila (morate vidjeti da bi povjerovali!), opet eksplozije, pa pucnjava... sve
uz strahovito gromoglasan zvuk prepunjen basevima od kojeg membrane
zvučnika doslovno pucaju!
Jedina zamjerka su povremeno ultra-patetične scene umiranja glavnih
likova: suze, naricanje, klasično 'žrtvovanje' za druge... ljigavo
kad vidimo na što su sve spremni, a onda kad netko pogine raspekmeze se...
U svakom slučaju, nevjerojatna adrenalinska injekcija!
|
|
|
'Tennen Shojo Mann Next' (1999.) |
|
Autor: Velimir
|
|
27.11.2004 |
 Tinejdžerske manekenke u školskim uniformama i vampiri koji žive od krvi djevica. Vampiri kojima ne smeta sunce, ali im smeta glazba klavira.
Miikeov izlet u teen horor, adaptacija mange i nastavak njegovog televizijskog hita 'Tennen Shojo Mann' snimljenog iste godine (!), jedan od onih koje odradi po narudžbi, preko kurca u 10 dana. Sve u svrhu eksploatacije u tom trenutku vrućih 'idola', mladih i prekrasnih cura/pop zvijezda, koje na vrhu celebrity ljestvice u Japanu obično imaju životni vijek od max 10 mjeseci (zbog čega je i kompletna postava nastavka drugačija od prvog dijela!).
Naravno, iz aviona se vidi da je riječ o TV produkciji, ali Miike ponovo dobrim dijelom uspjeva nedostatak love nadomijestiti sjajnim idejama, odličnom manipulacijom boja i vještom stilizacijom te okrenuti financijska i tržišna ograničenja u svoju korist. Uostalom, ako je već glazba loša i pretjerana, naracija pomalo šepava, likovi plastični, a efekti jeftini, tu su brutalni fajtovi na žicama, otac koji želi poševiti kćer kako bi prestala biti djevica (pa stoga i meta vampira), povraćanje krvi, vibratori te puno latentnog maloljetnog lezbijstva da vas razvesele... Sve to u jednom tinejdžerskom TV filmu!
 
 
|
|
|
'Emanuelle In America' (1977.) |
|
Autor: Velimir
|
|
26.11.2004 |
Sve počinje kao standardna Black Emanuelle saga, samo još više soft – scena seksa gotovo da nema, a u moru pričanja i golotinje sve uglavnom počne lijeganjem u krevet i finalnim izlaskom iz njega. Kao u obiteljskom programu. No, ipak je ovo režirao Joe 'luđak s čeličnim mudima' D'Amato i vi znate da mu morate dati šansu. Taman kad ste ga htjeli otpisati, na ekranu se pojavljuju konj i žena u štali. Žena grabi pravi penis pravog konja i počinje 'erotska' scena u kojoj zoo masturbaciji svjedoči brdo napaljenih žena koje se pohotno oblizuju. Jedan iznebuha eksplicitni blowjob kasnije i 'Emanuelle In America' postaje klasični D'Amatov rad – poznat po dijeljenju filmova na seks dio i klanje dio, ovaj je podijelio na prazni hod na početku (plus peting s konjem) te hard core pornić/gore-horor u drugom dijelu filma. Slijedi čisto nizanje scena kojima ovo djelce opravdava svoj status jednog od najudarnijih naslova eksploatacijskog žanra, poput iskakanja žene iz torte i lizanje njezinog umackanog tijela od strane pohotnog starca i društva bogataša s domijenka, međurasni grupnjaci, orgije, rezanje bradavica mačetom, nabijanje žena na kolac i kuke, silovanje spaljenih djevojaka... Diplomatski skandali, otimanje cura, snimanje snuff filmova... Eto zašto ih zovu Lude Sedamdesete!
 
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
26.11.2004 |
Za nekoga će ovo biti jako degutantan, odvratan i šokantan film. Za druge udarena 'gore' zabava. Treći će ga smatrati smećem i neće ga ni pogledati nakon čitanja ovog uvoda... I svi su u pravu. Jer ovo je, brate, Schnaas! Legenda njemačke kućne-trash-gore produkcije!
Sve navedeno stoji - i stvarno degutantno, i vrlo šokantno, i iznimno odvratno i ubitačno očajno - ali, ako sve shvatite kao posve neozbiljnu zajebanciju (kako i Schnaas shvaća :) ) unatoč hektolitrima krvi i nekim relativno realnim scenama komadanja svega živog i neživog, nećete se prestati smijati od početka do kraja (pri kraju čak i više količinom gluposti koja eksponencijalno raste :))) )
A nebuloze počinju već prvim kadrovima: avion sa nekakvim kemikalijama se sruši. Kemikalije su naravno, pune supstance od kojeg jednostavno postaneš zombi. Dva doktora kreću u istražiti što se zbiva a pred kraj sve prelazi u 'gorefest dream sequence' (!?). Ma kažem, klasik nad klasicima!
Ono što impresionira je mali broj 'glumaca' (zašto pod navodnicima? Kad pogledate, stavit ćete i duple :) ) i stoga neminovnost da isti glume i zombije i žrtve. No, to ne bi bio problem da to ne rade krivim redom: ne nakon što su stradali pa se pretvorili u zombije (što bi bilo
logično s obzirom na tradicijske obrade ove teme) već prije... Ni to možda ne bi bio
problem da ne sudjeluju i glavni likovi koje je nemoguće ne prepoznati unatoč zombi 'maskama' (opet navodnici :) )
Zatim tu imamo: gole debele švabice koje vrište kao da se smiju (štoviše, zakleo bih se da se smiju,
tj. vrisak prelazi u, valjda, nenamjeran smijeh a to naravno izaziva smijeh i kod
gledatelja :) ), dubbing koji je stvarno namjerna sprdačina - muški
glasovi sinkroniziraju ženske likove i sl. a dijalozi su tipa (pazite sad):
-'Idem srati.'
-'Koja magla! Tko je prdnuo?'
-'Evo ga Morrison i Hendrix'
(ugledavši 2 zombija)... :))) )
Ludilo! Osim toga, engleski dubbing je i
jedini pravi dubbing jer njemački zvuk koji postoji na DVD izdanju uopće
nije obrađen tj. zvuk je originalni zvučni zapis iz kamere sa svim okolnim šumovima
i, čak, uputama Schnaasa! Pa gledanje uz njemački audio zapis daje sasvim novu dimenziju filmu: npr. scene vitlanja motorkom koja uopće nije upaljena (ne čuje se motor), paljenje radio
prijemnika a nema zvuka, komadanje žrtava uz 'Schnell! Schnell! Sehr gut!' komentare redatelja i sl. .. :))))
Dalje: FX je KATASTROFA! Znam da je amaterski ali ovo je amaterskije od amaterskijeg! Primjer: lažni ekstremiteti su valjda nabavljeni od
lutaka iz izloga, iznutrice su većinom zavoji namočeni u sirup od
višnje (mislim, tako izgledaju pa pretpostavljam da to i jesu :) ), u jednoj sceni koja je krajnje bizarna, a sadrži napad zombija na ženu u invalidskim kolicima s bebom u naručju, korištena je plastična dječija lutka što ne može a ne izazvati urnebesni smijeh (ali
da je drugačije, ionako bi bilo stvarno previše degutantno s obzirom na događanja na ekranu) itd. itd. itd.
No, prva 'fake body' scena s upotrebom motorke i pogibija jednog od glavnih 'doktora' (duhovito i očigledno u stilu sličnih scena iz 'Bad
Taste'/'Braindead' Jacksonovih eskapada uz malo 'Shogun Assassin' 'toucha'), nisu loše
ispali. Tu skidam kapu. Ostalo je čisti (i simpatični) očaj...
I još kao kruna svega: kraj kao totalni ripoff Fulcijevog 'Zombie' uz 'supercool' komentar i špicu
rađenu, valjda, na dobroj staroj Amigi (svojevremeno vrlo popularno i kod drugih autora ovakve 'produkcije' :) )...
Sam Schnaas se, naravno, pojavljuje kao cameo u 2 scene (koliko sam zapazio), a između ostalog i kao zombi u zadnjoj 'gore' sceni...
 
DVD izdanje bogato je dodacima: izbačene scene, malo 'behind the scene' sekvenci i snimka sa 'svjetske premijere' (O da! Ozbiljno su to shvatili! |oD )
Sve u svemu, očajan i do bola zabavan home-made 'ultragore' video, idealan 'party movie' za sve ljubitelje Schnaasa i 'gore' trešijade... i onima koji će to tek postati.
|
|
|
'Sex Psycho Horror Porn' (1970.) |
|
Autor: Velimir
|
|
25.11.2004 |
 Zapravo, nisam siguran da je to uopće ispravan naslov filma, ali siguran sam u tri stvari – tako se zove .avi file koji mi je dopao u ruke, ovo je stvarno pravi raritet, ali i pravi podsjetnik da se 'bolesne' stvari nisu počele snimati jučer, nego su se štancale i prije 24 godine!
Riječ je o američkom hard core porniću (iz 1970.!) s gore-horor uletima (iz 1970., ponavljam!), koji započinje scenom gay seksa između dvojice ružnih i dlakavih muškaraca, da bi nakon orgazma jedan od njih u eksplicitnoj i krvavoj sceni primio oštricu satare u svoj vrat. Pa onda počinje show – žena i frajer se ševe pokraj njegova leša (ali i na njemu), tijekom čega ženska odluči iz zabave popušiti pomalo i mrtvacu, da bi se zatim pokarala s vlastitim bratom na mrtvačkom kovčegu! Ima toga još, a scene valjanja u krvi miješaju se sa scenama eksplicitnog hc seksa i uletima 'tripoidnih' efekata, ludog 'titranja' boja koje nas trebaju podsjetiti da je djelo produkt LSD ere, filozofije slobodne ljubavi i naslijeđa Herschella Gordona Lewisa.
Čisti dokument vremena, nešto poput Bašćanske ploče, uglavnom.
 
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
25.11.2004 |
'First she mates... then she terminates' - e ako ovo nije najluđi tagline, onda ne znam što je! A osim toga, od riječi do riječi opisuje film! Zapravo, cijela radnja bi se mogla svesti u tu jednu, jedinu ingenioznu rečenicu!
 Ovaj mali, bizarni, provokativni, nasilni (jednom rječju - zabavni :) ) film iz radionice Tjuta Djalila, iz opusa klasične indonezijske trash/horror/fantasy/akcijade, počinje legendom o kraljici južnog mora ('South Sea Queen' - i danas živuća indonezijska legenda u koju vjeruje dosta Indonežana), nezasitnoj nimfomanki koja traži nekog tko bi je konačno propisno zadovoljio (što se kaže, ono, 'po P.S.-u' :) ). Naravno, tko u tom teškom zadatku ne uspije, ostaje bez 'alata' a bome i života... I tako, nađe se jedan hrabri mornar koji uspije prevariti kraljicu i spasiti se od groznog kraja te joj još pri tome i ukrasti 'tajno oružje' kojim ona odsjeca... ehm, znate što već... i time navlači na sebe kraljičino prokletstvo i zlokobno obećanje da će se nakon 100 godina osvetiti njegovoj praunuci...
I prođe 100 godina... mlada antropologinja proučavajući legendu, odluči potražiti potonulu palaču kraljice južnog mora. Unatoč upozorenjima starih mudraca da ne dira 'u nepoznato', unajmi brod i zaroni u ocean. No, umjesto antropologinje, vraća se ubilački stroj - reinkarnirana kraljica u tijelu antropologinje - nezaustavljiv stroj za ubijanje sa jednim jedinim ciljem: pronaći djevojku, praunuku nad kojom se obećana osveta mora izvršiti. Naravno, teško se odreći starih navika - pa tako putem kraljica u tijelu zgodne djevojke nema problema pronaći žrtve pomoću kojih će 'napuniti baterije'. Tako za sobom u početku ostavlja leševe bez... ehm, znate već čega. A kasnije, kad se dohvati automata, ljudi padaju k'o muhe! Vjerujte, ovdje se toliko puca da je lako moguće da je ovo film sa najviše ispucanih metaka u povijesti svjetske kinematografije!
 I tako sve do kraja gdje mladi policajac, koji od početka pokušava shvatiti što se zbiva, a na koncu shvaća da pred sobom ima neuništivi stroj za ubijanje, okuplja svoju ekipu macho-frajera a'la Rambo i združenim snagama rešetaju po 'Ženi Terminator' te je uspiju namamiti u klopku iz koje naizgled nema izlaza, ali...
Uz navedeni tagline koji savršeno dočarava radnju (red seksa, red golotinje, red nasilja, red magije, ne nužno tim redosljedom a često i izmješano) posudio bih i rečenicu iz jednog domaćeg klasika za djecu: 'Puc puc, ožeži ožeži... pa kom' obojci, kom' opanci' koja odlično opisuje posljednjih pola sata filma. :)
Stvarno, količina municije je impresivna a posebno činjenica da se oružje niti prazni niti puni u neprekidnoj paljbi na sve strane :) ! Samo pucačina i žrtve koje frcaju na sve strane dok 'Žena Terminator' kosi sve na koga naiđe! Naravno, i nju pogađaju iz svakojakog oružja i oruđa no na odjeći nema vidnih oštećenja! Impresivno! :))
 Iako naslov filma u originalu nema veze sa Terminatorom, jasno je zašto mu je 'prilijepljena' takva 'etiketa': osim neuništivosti i surovosti glavnog lika, autori ovog čuda posudili su i malčice scena iz Cameronovog filma. Tako tu možete vidjeti golo pojavljivanje Terminatorice, 'obradu' motorista, indonezijsku verziju vađenja 'oštećenog' oka...
Iako ne dobar kao drugi Djalilov klasik 'Mystic in Bali', film je zabavan koliko i nebulozan. Mislim, gledati toliku količinu pucnjave, nasilja i golotinje koncentiranu na jednom mjestu može biti dosadno. No Djalil uspijeva presjeći akcijadu dobrim starim klasičnim elementima koji se koriste kad se ne zna što bi :) : besmislenim budy-budy razgovorima, kompletnim glazbenim brojem (u ovom slučaju ultraljigavim pop pjesmuljkom iz 80-ih) koju pjeva glavna junakinja (djevojka koju kraljica traži je pop-zvijezda u usponu :)), obaveznom ljubavnom pričom između policajca i djevojke-žrtve (uz neizostavnu scenu seksa uz logorsku vatru kojoj prethodi klasik nad klasicima - jadanje policajca kako mu je žena stradala od ruke bivšeg robijaša pa on eto tuguje sam već dugo, dugo...), seksom kraljice sa svim i svakim kako bi održala snagu te obaveznim nadrealnim elementima i magijskim 'štihom'.
Da nema očajne glume, povremeno stvarno stupidnih dijaloga te glupih zapleta i raspleta nekih situacija - film bi bio odličan. Ovako, prolazna ocjena i to zbog ludosti posebno u posljednjih 10-tak minuta gdje prelazi u horror-SF kakav je teško opisati - jer količina ludosti finala mjerljiva je i sa raspletom u 'Mystic in Bali' što je svakako plus :)
 DVD izdanje je opet impresivno! A što drugo očekivati od Mondo Macabro etikete... tu je film u anamorfnom WS-u, trailer (također anamorfni WS), dokumentarac o indonezijskoj horror/fantasy kinematografiji (doduše isti kao na 'Mystic in Bali'), iznimno zanimljiva, detaljno opisana i analizirana legenda o kraljici južnog mora (kako bi se upoznali sa pozadinom cijele priče), galerija slika omota i plakata, Djalilova filmografija, alternativne scene koje su bile zamjena za pojedine scene pri distribuciji filma u druge zemlje (vrlo je interesantno gledati drugog glumca u jednoj alternativnoj sceni ili golotinju pokrivenu poluprozirnim velom u drugoj :) )...
Preporučujem ako ne očekujte previše! Pustite mozak na pašu i uživajte u golotinji, seksu i nasilju :)
|
|
|
'Kishiwada Shonen Gurentai - Bokyo' (1998.) |
|
Autor: Velimir
|
|
24.11.2004 |
 Poluautobiografska priča o Miikeovom odrastanju u Osaki, u siromašnoj obitelji s nasilnim ocem. Zapravo, Miike je u jednu posve drugu priču unio elemente svoje povijesti i svojih iskustava, snimivši u konačnici još jedno pravo malo remek-djelo, prekrasnu obiteljsku dramu i sagu o sazrijevanju, dobrano napacanu u nostalgiju, jedan od stalnih motiva njegova rada.
Neznalice, ignoranti i kreteni raznih vrsta koji Miikeovo stvaralaštvo procjenjuju na temelju 2 njegova odgledana filma (od opusa koji se trenutno vrti oko brojke 62) vjerojatno će biti šokirani količinog 'normalnog', ali majstor nije zaboravio ni na njih pa je ubacio gotovo kitanovske humorne-brutale, poput puno obiteljskog cipelarenja, nabijanja metle u šupak, povraćanja i sl.
Briljantna dječja gluma, besprijekorna režija i savršena priča – nije čudo da je Tom Mes u svojoj knjizi 'Agitator – The Cinema Of Takashi Miike' zaključio kako je riječ o jednom od 'emicionalno najsnažnijih' Miikeovih filmova te jednom od 'najvećih Miikeovih dostignuća kao filmaša', što svakako također potpisujem.
Ne zaboravimo da je riječ o zaključnom dijelu trilogije 'Kishiwada Shonen Gourentai' (koju je 1996. otpočeo redatelj Kazuyuki Izutsu), kao ni to da ako itko ima engleski titl za 'Kishiwada Shonen Gourentai – Chikemuri Junjo Hen' (1997.), mora odmah kliknuti na kontakt link i obavijestiti nas o tome...
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
23.11.2004 |
 Japanci imaju problema. Masovni porast samoubojstava zbog samoubojstava samih te fenomen internet klubova u kojima mladi pronalaze zajednički jezik (tj. razmjenjuju metode najboljeg odlaska s ovog svijeta) došao je i do naših medija nedavnim izvještavanjem o grupnom suicidu u automobilu u podnožju Fijija. No, takvi grupni odlasci u smrt počeli su predstavljati problem još prije nekoliko godina, a ova priča o novinaru koji se hvata istraživanja cijele priče, ne bi li potom i sam bio usisan u svijet crnog DVD-a s uputama za autosmaknuće i tajanstvene žene Ricky, koju tinejdžerice spremne za skok pod vlak gledaju kao svoje božanstvo...
Nije kao 'Suicide Club' (2002.), ali ova niskobudžetna zabava Osamu Fukutanija ima svojih prednosti.
Temeljen na stvarnim činjenicama, priručnicima za samoubojstva koji su zatrpali japanski web, 'Suicide Manual' istodobno je i osjetljivi društveni komentar i pristojna eksploatacija nesretnog trenda, ali i slatki mali horor koji ponovo pokazuje snagu jeftine produkcije japanskog V-cinema tržišta. A snimljen je i nastavak...
 
|
|
|
'Convent Of The Sacred Beast' (1974.) |
|
Autor: Velimir
|
|
23.11.2004 |
 
JAPANSKI NUNSPLOITATION! Totalno ludilo! Znate kako to već ide u žanru – imate samostan i lijepe, mlade opatice koje se bičuju, tuku i za kose vuku. I seksaju, naravno, između sebe (+ sa samima sobom), ali čak i s muškarcima obučenima u opatice!
I nemojte misliti da je ovo nešto poput prosječnog talijanskog nunsploitation sleazea – sve skupa je maestralno režirano (Norifomi Suziki), strašno dobro izgleda, a čak je i gluma sjajna. Nije čudo, kad iza svega stoji legendarni Toei Company, studio kojem nije problem zagristi u ovakvu priču o djevojci koja istražuje smrt svoje majke.
Film ćete pronaći na tzv. 'japan shock' polici, možda zato što sadrži poetsku scenu bičevanja ružama, gnječenje golih sisa bodljikavim granjem, prisilno ispijanje slane vode, fotografije pravih žrtava iz Nagasakija, mučenje trudnice s gaženjem trbuha, pišanje po Kristu i seks svećenika sa svojom 18-godišnjom kćerkom na Badnjak ispred velike slike 'Posljednje večere'. Ostatak proučite sami.
 
|
|
|
Radnja se vrti oko mafijaškog bossa kojeg traže svi i svatko i već u
prvih 30 minuta policija ga ubije te načelnik tajno podmetne dvojnika u Donovu organizaciju kako bi
razotkrio tko se sve krije iza prljavih poslova indijskog podzemlja...
Posebno su interesantne scene jurnjave u oldtimer autima iz 50-ih koje su
snimane ubrzano, a u nekim POV kadrovima, kako bi se dobio dojam
pogleda iz auta, snimatelj jednostavno trči sa kamerom provlačeći sa
između automobila (ponekad čak i tamo gdje se ni bicikl ne može
provući! :))) ), zvučni efekti povremeno nalikuju zvukovima iz
crtića, gluma je ultra-teatralna (ali bar žene izgledaju nevjerojatno
dobro dok su muški likovi uglavnom očajno ružni :)), čim se spomene
ime Don, začuje se 'tuš', na nekim mjestima fali superimpozicija (kroz
prozor se vidi 'blue screen'!) a negdje je očajno loša
(neproporcionalna slika na 'blue screenu') itd. itd. itd. ...
komentari (0)