|
'Confession Of Pain' (2006) |
|
Autor: Velimir
|
|
04.03.2007 |
|
 Crno-bijelo u boji
I to, naravno, prije samog gledanja. No opet, ovaj posljednji jest pomalo problematičan, ako znamo da je dvojac nakon 'Infernal Affairs' gadno kiksao i snimio grozomorni 'Initial D', kojeg čak nisam ni mogao odgledati do kraja. Je li moguće da su bez snažnog scenarija koji nosi cijelu stvar i Doyleovog 'savjetništva' na fotografiji Keung Lau i Siu Fai Mak zapravo bez nekih jakih redateljskih aduta?
'Confession Of Pain' najavljivao se kao povratak u formu, i da – film je OK. Nije 'Infernal Affairs' i ima svojih mana i manica, nekih loše izvedenih dijelova i razvučenih pa čak i pomalo šlampavih komada u cjelini, ali cjelina je zapravo zanimljiv triler koji opet počiva na... pa, na snazi zajebanog scenarija, odličnog 'dizajna' i strašne glumačke postave.
Priča o policajcu i detektivu/alkosu koji istražuju ubojstvo oca policajčeve žene (najkraće i najjednostavnije rečeno) nije najbolji film koji nam je Hong Kong isporučio u posljednje vrijeme (ne mogu se oteti dojmu da bi Johnnie To s datim materijalom daleko više razvalio), ali svakako ga vrijedi pogledati. Jer je (najkraće i najjednostavnije rečeno) dovoljno solidan za ubiti dva sata. Zapetljan, stajliš i taman toliko depresivan koliko treba biti, iako se ne možete oteti dojmu da na pladnju u isto vrijeme nudi materijal za jedan solidan klasik, koji nikako da se iskoristi.
 Romantika  Ljubav i melankolija
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
02.03.2007 |
|
Oh kakva greška! Oh!
 DVD ovitak
I shvatih kakvu sam grešku napravio! Da! Trebao sam mu dati priliku
ranije jer ovo je sasvim solidan horror omnibus sa glavom, repom i
neviđenim stripovskim štihom koji ne može a ne razgaliti ni
najokorjelijeg anti-omnibusovca kao što sam ja!
'Creepshow' je praktično filmovani strip potpuno u štihu horror stripa
50-ih i 60-ih kakav je npr 'Tales from the Crypt'. Sve je tu stripovski - od osvjetljenja
i fotografije koja se u horror scenama mijenja u kričavu poput
prenaglašenih stripovskih kvadrata do miksanja crtanih pozadina i živih
likova, pretapanja zamrznutih kadrova u crtane scene i iz crtanih
scena u igrane sa potpuno stripovskim međušpicama i tranzicijama pa
čak i ubacivanjem oblačića u igrane kadrove!
 Dobro veče!  'Oću svoj kolač!
Solidni uvod i genijalni epilog savršeno zaokružuju 5 zasebnih priča
koje su neujednačene kvalitete. No tri finalne su masterpis
(stripovskog) horrora a sama finalna 'They're Creeping Up On You!'
bolno je odvratna pa, ako vam se gade žohari, pripremite lavor...
 Pogodi gdje se krije Ted Danson!  Strip ili film?
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
01.03.2007 |
|
 Jillian Kesner
Svaki put kad naiđem na jedan ovakav biser, koji se nenadano pojavi sripan iz nečije stare video zalihe, razveselim se kao mala beba. A kako i ne bi – ovo je dragocjeni primjerak zlatnog doba niskobudžetnog martial arts filma, a u njemu Jillian Kesner glumi seksi karatašicu koja dolazi na Filipine istražiti nestanak svoje sestre pa se vrlo brzo uplete u svijet narko podzemlja, koje usput organizira ilegalne gladijatorske borbe u kavezu. Ou, jes!
U jednoj genijalo besmislenoj sceni (konkurencija joj je jedino urnebesna seksualna predigra s noževima, koju treba vidjeti, ne prepričavati) Jillian se čak bori i u toplesu (!), nakon što joj napadač srpom razreže grudnjak, a ponekad je primorana braniti se od superotrovne filipinske kobre pravim pravcatim 'ninja skokovima' (unatraške, odozdo prema gore).
Nabadanje štapova u oči, brkovi, neon, džungla, katane, mitraljezi i loš dubbing - tri riječi: aj veri lajk!
 Đozle zlata vrijedne  Kiaiiii!
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
26.02.2007 |
|
"Gledao si previše talijanskih zombi filmova..."
 DVD ovitak
A Diane Ladd, zvijezda 'Carnosaura' i majka glavne glumice Jurskog parka
(Laura Dern), dinosaur i scenarij nastao kao adaptacija pisanog djela
uglavnom je jedino zajedničko Spielbergovom i Cormanovom masterpisu.
Naravno, 'Carnosaur' nije adaptacija Chrictonovog romana već filmovani
roman Johna Brosnana o genetskim makinacijama nad pilićima i
oživljavanju dinosaura preko pilećih jaja koje legu što pilići a što -
ljudi! Kako? Zašto? Čega? Što? Šteta je spoilati jer vrijedi ubiti
80-tak minuta života ovim ultra low budget minijaturama i maketama
velikih setova kako bi pokoja motorizirana, a većinom lutka Carnosaura
navučena na ruku, izgledala (neuspješno ;) ) monumentalna.
 Svako jutro jedno jaje...  Ma jel' to redateljeva ruka il' su Carnosaurove čvalje?
Ma film je urnebes i parada gore eskapada (gle stih! :) ) gdje
brzorastući Carnosaur mesari sve na što naiđe pazeći pri tome da se pred
kamerom što više vidi! :)
Klasik nad klasicima koji je za sobom povukao i dva još nebuloznija
nastavka. A to je jasan dokaz kvalitete! :)
 Mrcina  'Face off' na Cormanov način
|
|
|
'Barking Dogs Never Bite' (2000) |
|
Autor: Velimir
|
|
25.02.2007 |
|
 Leti, leti!
Ali vjerojatno samo u Koreji, gdje su psi sastavni dio ljetnog menija. Doduše, u ovom filmu niti jedan pas nije uistinu zaklan i prokuhan s povrćem (bez brige....), ali 'Barking Dogs Never Bite' savršeno iskorištava motiv četveronožno-dvonožnog suživota za crnu-komediju koja se bavi čitavim nizom stvari, od kritike društva i korumpiranosti sustava do obiteljske drame.
'Barking Dogs Never Bite' prati život učitelja kojeg užasno živcira lavež psa iz susjedstva. Kad ga odluči smaknuti, pokreće čitavu lavinu događanja, koja se proteže od toga da Du Na-bae u još jednoj odličnoj ulozi pronalazi heroinu u sebi, jedna trudnica simbolizira položaj žena u Koreji, koliko i jedan skitnica posljedice predrasuda, a sve to kroz mješavinu crne, crrrne komedije, drame i odlične režije.
Koju, skoro pa zaboravih spomenuti, potpisuje ni manje ni više nego Bong Joon-ho, čovjek koji će nekoliko godina kasnije osvojiti svijet s 'Memories Of Murder' i 'The Host'. A to je već samo po sebi dovoljna preporuka da bacite oko na njegov odličan prvijenac. S psom ili bez njega na kauču (da ne kažem tanjuru...) pokraj vas, vaš izbor...
 Evo i nje  Aha, ima i 'akcije'!
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
23.02.2007 |
|
 Klinac u kutu sobe
Pop mainstream s tupavim, katkad katastrofalnim CGI-jem, ali i egzistencijalizmom te zanimljivim predavanjima iz fizike – već je postala poštapalica govoriti 'voljeli bi vidjeti da Hollywood snimi ovako nešto', ali komparacija je na mjestu: ovo je punokrvni komercijalni horor kakav danas očito može biti snimljen samo u Aziji, iako posve odstupa od poznate novodobne formule azijskih hororaca i pruža nešto posve novo, mješavinu koja, ajde de, ima dječaka zgrbljenog u kutu sobe, ali nema nikakvih drugih poveznica s mehanizmima klasičnih atmosferičnih cimalica. Ne, ovdje je pristup posve drugačiji.
Priča se vrti oko ekipice eksperata u vladinom programu, koji zahvaljujući prijelomnim otkrićima na polju fizike uspijevaju u sobi jedne kuće zarobiti duha dječaka. Tko je on, zašto ponavlja uzorke svoje svakodnevice i otkud mrtvaci među onima koji su ga pogledali u oči?
'Silk' nije bez bez mana, ali opet – horor i truli leševi susreću obiteljsku dramu i politički triler, s pokojom pucačinom i hodanjem po plafonu. Jako dobar miks – ponekad pametno, ponekad stupidno, ali sve u svemu simpatično i zabavno do boli.
 Detalj s obdukcije  Može li kamion zgaziti duha?
|
|
|
'Godspeed You! Black Emperor' (1976) |
|
Autor: Velimir
|
|
20.02.2007 |
|
 Dekoracija
Sedamdesetih godina, japansku filmsku industriju oduševio je fenomen rastućeg broja maloljetničkih motorističkih bandi. Donedavno 'savršeno' japansko društvo počele su potresati brojne grupacije klinaca, problematičnih beskućnika i sinova siromašnih obitelji koji su živjeli na ulici, jašući svoje motore baš poput jednako ozloglašenih Hell's Angelsa, koje desetljeće ranije i koju tisućicu kilometara zapadnije.
Doduše, japanski klinci bili su daleko veća opasnost samima sebi nego drugima, ali već sama činjenica da se u kulturi koja starost, mudrost i autoritet godina stavlja na veliki pijedestal stvorila tinejdžerska oporba, dovoljno bahata da se ismijava i policajcima u lice, bila je dostatna za moralnu paniku.
'Godspeed You! Black Emperor' je prvijenac Mitsua Yanagimachija, a umjesto da se prikloni eksploataciji fenomena i nastavi jahati na valu upravo te panike, Mitsuo izabire puno staloženiji, zapravo prilično uspješan put – introspektivni dokumentarac koji klince prati dok noću rade pizdarije na cesti, ali i u svakodnevnim situacijama.
Ovo je, dakle, voajersko zavirivanje u život jedne japanske teen bande, nazvane Black Emperor, čiji su članovi po našim standardima zapravo jako pitomi – nema opijanja, drogiranja, razbijanja, pljačkanja, silovanja... štoviše, kad gledate skupove na kojima primaju nove članove, to prije ima veze sa satom razredne zajednice, nego s opakim, nasilnim inicijacijama koje smo navikli gledati u američkim filmovima, a jedini zakon koji uporno krše jest onaj o okupljanju – stoga sama činjenica da se nalaze zajedno kada zađe sunce i voze svoje motore jest po japanskim mjerilima dovoljno sablažnjiva.
Savršen dokument vremena, još jedan crno-bijeli tečaj o razumijevanju različitosti kultura i prije svega egzotičan kolažni dokumentarac, čiji je naslov na našim prostorima prije svega sinonim za kanadske post-rockere istog imena. No, sad kad je dostupna izvorna verzija s fanovskim (žutim, naravno) engleskim titlom, to bi se lagano moglo početi mijenjati...
 Brijem bradu obrve da ličim na Pankrte...  Motooori, moootooori.... mo-to-ri!
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
19.02.2007 |
|
Exorcistsploitation! I to loš... :(
 DVD ovitak
Snimljen 1974, taman na početku sezone "šlepanja" na leđima
'Exorcista', godinu dana nakon Friedkinova filma, 'Antikrist' donosi
priču o paraliziranoj djevojci Ippoliti koja posjeduje paranormalne
sposobnosti. Podvrgnuvši se regresivnoj hipnozi kako bi pokušala
izliječiti paralizu uzrokovanu psihičkim problemima i traumom gubitka
majke, Ippolita saznaje da je u prošlom životu bila vještica spaljena
na lomači. A takve voli demon koji iz prikrajka samo čeka trenutak da
se ponovo vrati...
Unatoč dobrom početku i solidnom finalu, sve skupa je slabašno,
rastegnuto i prilično neintrigantno. Stvar ne spašava ni solidan
Morriconeov živčani violinski score (potpisuje ga sa Brunom Nicolaiem
koji je, po mom skromnom mišljenju, nezanimljivo komponirao ne-horror scene) ni solidna
kričava fotografija legendarnog D'Amata, ma ni na trenutke jako dobar
FX u spomenutom solidnom finalu punom kaosa, obaveznih vulgarnih
eskapada i povraćanja "špinata", urlanja, oluje u zatvorenom
prostoru, lebdenja i konačne scene egzorcizma koncipirane, kako tvrdi
De Martino u 10-minutnom dodatku na DVD izdanju, prema
pravim crkvenim ritualima.
Ukratko, talijanska kinematografija 70-ih mogla je i bez ovog ripoffa.
Ništa posebno. :(
 Prije...  ...poslije
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
14.02.2007 |
|
 Krv nije voda
Osim ako nemate 12 godina, ili ako proteklih pola desetljeća niste proveli cijepljeni od konzumiranja bilo kakvih oblika vijesti, svi znate za Armina Meiwesa (ne, nema veze s Arminiom, a ni sa novim Sviličićem, hehe) i Bernda Brandesa, možda čak i više nego što ste ikada htjeli znati, gutajući nastavke ove nevjerojatne real life sage sa stranica dnevnog tiska i televizije. Informatičar koji je želio pojesti čovjeka i inženjer koji je želio biti pojeden – suluda epizoda iz njemačke crnokronične povijesti 2003. godine ulazi u svjetsku povijest najbizarnijih zločina, nakon što su ova dva četrdesetogodišnjaka svoj dogovor sklopljen preko Internet chata odlučili provesti u praksu.
Za gastronomsku predigru, Meiwes je živom Brandesu odsjekao penis i ispekao ga, ne bi li ga zajedno pojeli uz svijetlo svijeća, a zatim mu je ostvario i drugu želju pa ga priklao i polagano konzumirao nekoliko narednih tjedana, uz bocu skupog južnoafričkog crnog vina... Policija ga je uhitila i naišla na probleme – ne samo da je žrtva htjela biti ubijena i pojedena, već kanibalizam u Njemačkoj uopće nije ilegalan!
Stvarnost kakvu film može samo poželjeti. I naravno da je prilika odmah iskorištena.
Zabranjen u Njemačkoj i objavljen na DVD-u u SAD-u, 'Cannibal' donosi jednu (najnoviju) od nekoliko ekranizacija tih događaja (kad već prava snimka pravog zločina stoji zaključana u policijskom skladištu!), s minimumom dijaloga i maksimumom odanosti vjernoj rekonstrukciji svega što se događalo kada su se Meiwes i Brandes zatvorili unutar četiri zida, što podrazumijeva dvije stvari – hrpetinu homoerotike, tj. ružnih, dlakavih muških tjelesa s golim kurcima te vrhunske, hiperrealne gore efekte.
Negdje između arty provokacije s jadnjikavom glumom, sablasne gay soft-pornjave i neopisive klaonice kao beskompromisne adaptacije stvarnosti, s povijesnih zadnjih pola sata, kakve niste vidjeli ni na potezu od Buttgereita do Cerde i Vogela – u svakom slučaju, čisti horor!
 Čengele  Topli obrok za toplog brata
|
|
|
'My Horny Girlfriend' (2003) |
|
Autor: Velimir
|
|
12.02.2007 |
|
 'Di je tu rec?'
Jedan od duhovitijih Cat III filmova koje sam gledao, amaterska DV katastrofa koja će nasmijati svakog rafiniranog ljubitelja totalnih promašaja, a koja pokušava u klasičnom seksploatacijskom paketu prodati priču začinjenu komedijom i sadržajem u kojem niti jedna sekunda ne uspijeva imati smisla. No, svi znamo da su 'pornići' s pričom upravo oni koje je najzabavnije gledati u društvu!
'My Horny Girlfriend' ima Cat III etiketu prvenstveno zbog seksa, a kao primjer soft pornjave u kojoj ništa ne šljaka pa tako ni same kvazierotske scene, predstavalja istinsku zabavu za sve lovce na 'umne' filmove o djevojkama koje žele biti spasiteljice na plaži, a u međuvremenu se ševe međusobno i sa svojim instruktorima.
Uz smijeh koji će vam priuštiti katastrofalne greške, debilni soundtrack, antierotska erotika i briljantno apsurdni dijalozi, 'My Horny Girlfriend' ima još razloga da ga se pogleda, a on se zove Grace Lam. Ovo je jedan od dostupnijih naslova slavne djevojke, velike Cat III zvijezde koja se devedesetih natjecala za Miss Hong Konga, dok joj karijera nije krenula ovakvim putem. U ovom filmu (navodnom oproštaju od žanra) prvi put u povijesti ne nosi gaćice dok se trlja u jednoj sceni simuliranog seksa! Pa eto, educirajte se, filmske kulture radi, khm...
 Grace, glavom i... ovaj...  Najpopularnije bradavice Hong Konga. Skoro pa.
|
|
|
komentari (4)